Inkontinencija mokraće

Uvod

Inkontinecija je rijetka u djece, iako se bježanje mokraće povremeno može događati i do šeste godine starosti, ali to pripisujemo neutreniranosti mokrenja. Noćna inkontinencija (incontinentio nocturna) obično je povezana sa nedozrelošću dijela živčanog sustava odgovornog za kontrolu mokrenja. Inkontinencija u djece može biti udružena s infekcijama i malformacijama mokraćnog trakta, malformacijama neurološkog sustava, te ozljedama kralježnice koje rezultiraju abnormalnom kontrolom mjehura.

Fiziologija

Mogućnost zadržavanja mokraće je kompleksno stanje koje ovisi o normalnoj anatomiji i funkciji donjeg mokraćnog trakta i živčanog sustava.

Proces mokrenja uključuje dvije faze:

1. Fazu punjenja i spremanja kada se mjehur puni s mokraćom iz bubrega
2. Fazu pražnjenja, odnosno mokrenja

Istezanjem stjenke, mokraćni mjehur se prilagođava volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prva senzacija nagona na mokrenje nastaje kada je u mjehuru pohranjeno 150-200 mL mokraće. Zdrav živčani sustav odgovara na senzacije istezanja mjehura suprimiranjem nagona na mokrenje, a mjehur nastavlja s punjenjem.

Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 mL mokraće, a daljnje punjenje mjehura ovisi o sposobnosti voljnog sfinktera (kružnog mišića oko vrata mokraćnog mjehura) da zatvara izlaz mokraće s vrata mokraćnog mjehura, odnosno mogućnosti daljnjeg istezanja stjenke mjehura, posebice detruzora (mišića) mjehura. Faza pražnjenja mjehura podrazumijeva sposobnost detruzora da u sinkroniziranoj akciji sa relaksacijom sfinktera potjera mokraću iz mjehura.

Tipovi inkontinencije

Tipovi inkontinencije mogu se klasificirati kao:

• akutna, koja nastupa naglim promjenama u urotraktu ( infekcija, povećana količina urina) odnosno promjenama u sposobnosti mokrenja;
• perzistirajuća, koja je uzrokovana kroničnim stanjima, a može se podijeliti prema tipu smetnji koje postoje u određene osobe.

Najčešći tipovi inkontinencije s obzirom na uzrok su:

• Stresna (statička) inkontinencija - nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice i povećane mobilnosti zapornog mehanizma mokraćne cijevi
• Urgentna inkontinencija - nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora uzrokovane najčešće infekcijom.
• 'Overflow'-inkontinencija - nastaje u osoba sa opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura
• Neuropatska inkontinencija - nastaje zbog neuroloških oštećenja, te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće kombinacije ovih stanja.

Najčešći uzroci

Akutna inkontinencija:

• Infekcije mokraćnog trakta
• Ograničena pokretnost
• Mentalna konfuzija
• Nuspojave nekih lijekova ( diuretici, antidepresivi)
• Povećani unos tekućine
• Psihološki uzroci

Perzistirajuća inkontinencija:

• Slabost zdjelične muskulature u žena koje su imale višebrojne trudnoće
• Slabost sfinktera nakon vaginalnih ili prostatičnih kirurških zahvata
• Prolaps zdjelice u žena
• Oštećenja živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježničke moždine)
• Mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest, depresija)
• Karcinom mokraćnog mjehura
• Ozljede živaca ili mišića nakon kirurških zahvata ili iradijacije zdjelice

Koje pretrage može napraviti liječnik?

Dobra povijest bolesti i fizikalni pregled s posebnim naglaskom na pregled zdjelice u žena, genitalni pregled u muškaraca, rektalni te neurološki pregled, osnova su daljnje dijagnostike posebice u osoba s perzistirajućom inkontinencijom.

Dijagnostičke pretrage koje mogu biti učinjene uključuju:

• Biokemijski pregled mokraće
• Urinokulturu
• Cistoskopiju (pregled unutrašnjosti mjehura)
• Urodinamske studije (testove mjerenja tlakova i protoka urina)
• Uroflow (testove mjerenja brzine protoka urina kroz mokraćnu cijev)
• Rezidualni urin (mjerenje količine urina u mjehuru nakon mokrenja)

Ostali testovi mogu biti učinjeni da isključe slabost zdjelične muskulature kao uzrok inkontinencije (Bonneyev test, mjerenje angulacije uretre).

Liječenje

Postoje različiti modaliteti liječenja za različite oblike inkontinencije. Mogućnosti liječenja su u primjeni različitih lijekova koji poboljšavaju funkciju mjehura, vježbe koje poboljšavaju kontinenciju i kirurško liječenje (otklanjanje uzroka inkontinencije). Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju tonus mišića mjehura, ili ojačavaju sfinkter. Vježbe podrazumijevaju jačanje mišića urogenitalne dijafragme i zdjelice, Kegelove vježbe, te elektrostimulaciju.

Kirurško liječenje je potrebno u specifičnim situacijama deformiteta vrata mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi u žena, odnosno opstrukcije uvećanom prostatom u muškaraca u svrhu liječenja preljevne inkontinencije. Ponekad su dobrodošlo rješenje umjetni sfinkteri od silikona ispunjeni tekućinom koji se kirurški implantiraju oko vrata mokraćnog mjehura, te mehanički putem dvosmjerne valvule održavaju kontinenciju. Manje sofisticirani su pesari koji se stavljaju u rodnicu te mehaničkim putem pridonose kontinentnosti.

Kada se treba obratiti liječniku?

Obratite se svojem liječniku u slučaju ponavljajuće inkontinencije čak i u slučaju bježanja male količine mokraće.

Prevencija

Dodatne preventivne mjere uključuju izbjegavanje iritirajućih tvari za mjehur i mokraćnu cijev kao:

• Previše alkohola ili kave
• Cigarete (dodatno ako izazivaju i kašalj)
• Diuretici, beta-blokatori, antidepresivi, antihistaminici.