Urinarna inkontinencija – kada zatražiti liječničku pomoć?

Zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru

Kontinencija mokraće je sposobnost zadržavanja mokraće u mokraćnom mjehuru između epizoda voljnog mokrenja. Mokraćni mjehur je mišićni organ koji služi kao spremnik za prikupljanje i voljno otpuštanje mokraće. Brojni su čimbenici uključeni u regulaciju urinarne kontinencije. Ukoliko dođe do poremećaja nekih od čimbenika kontinencije, govorimo o urinarnoj inkontinenciji.

Uzroci urinarne inkontinencije

Brojni su rizični čimbenici nastanka urinarne inkontinencije. Vaginalni porođaj (osobito novorođenčad velike porođajne težine), operacije u području male zdjelice, starija životna dob (pad razine hormona – menopauza), stanja koja uzrokuju povišen tlak u trbuhu (pretilost, teški fizički rad, kronična opstruktivna bolest pluća) samo su neki od rizičnih čimbenika koji mogu pridonijeti nastanku urinane inkontinencije.

Tipovi urinarne inkontinencije

Postoji nekoliko tipova urinarne inkontinencije. Najčešći su stresna urinarna inkontinencija, urgentna urinarna inkontinencija i miješana urinarna inkontinencija (kombinacija stresne i urgentne urinarne inkontinencije).

Stresna urinarna inkontinencija je stanje nevoljnog otjecanja mokraće koje se javlja u naporu. Pacijentice se žale na „bježanje“ mokraće u naporu (kihanje, kašljanje, trčanje, podizanju tereta) pri čemu povišen tlak u trbuhu uzrokuje otvaranje mokraćne cijevi i otjecanje urina. To je najčešći oblik inkontinencije kod kojeg se već pri razgovoru s pacijenticom može s velikom vjerojatnošću postaviti dijagnoza.

Urgentna inkontinencija je stanje nevoljnog otjecanja mokraće kojemu prethodi iznenadni i neodgodivi nagon na mokrenje. To je jedan od najčešćih oblika inkontinencije koji se javlja u starijih žena. Neodgodivi nagon na mokrenje najčešće je isprovociran šumom vode, pranjem ruku u hladnoj vodi, boravkom na hladnoći. Takve pacijentice se žale na bježanje mokraće (ne stignu do WC-a), učestalo mokrenje te je količina mokraće koju pacijentica izmokri obično nekoliko kapi. U nekih pacijentica je prisutna samo urgencija (neodgodivi nagon na mokrenje) bez inkontinencije. Kod takvih pacijentica ne dolazi do bježanje mokraće, ali je prisutno često mokrenje danju i noću.

Miješana urinarna inkontinencija označava istodobno postojanje stresne i urgentne inkontinencije, pri čemu obično jedna komponenta dominira. Najčešće se javlja u žena starije životne dobi.

Koliko dugo čekati s urinarnom inkontinencijom – kada zatražiti liječničku pomoć?

Urinarna inkontinencija je stanje koje može bitno narušiti kvalitetu života pacijentica. Veliki broj pacijentica često odgađa traženje liječničke pomoći iz nekoliko razloga. Najčešće se urinarna inkontinencija shvaća kao „normalno“ stanje koje dolazi sa starijom životnom dobi ili je pacijenticama neugodno razgovarati s liječnikom o njihovom problemu. Odgađanje ili netraženje liječničke pomoći može bitno narušiti psiho-socijalni život i uzrokovati ozbiljnije posljedice na zdravlje pacijentica. Dakle, liječničku pomoć treba zatražiti kada postoje simptomi inkontinencije koji narušavaju kvalitetu života ili su praćeni s boli, povišenom tjelesnom temperaturom i pečenjem pri mokrenju.  

Tko može pomoći u liječenju urinarne inkontinencije?

Liječenje urinarne inkontinencije kod žena ponekad je složeno i može zahtijevati multidisciplinarni pristup. Pojavom prvih simptoma urinarne inkontinencije pacijentice se najčešće javljaju nadležnom obiteljskom liječniku ili ginekologu primarne zdravstvene zaštite koji započinju s obradom, a potom i eventualnom terapijom. U slučaju težih i kompliciranih oblika urinarne inkontinencije, ponavljajućih simptoma urinarne inkontinencije, potrebe za daljnjom dijagnostikom i liječenjem, nadležni ginekolog primarne zdravstvene zaštite takve pacijentice upućuju uroginekologu u bolnicu. Tijekom obrade i liječenja urinarne inkontinencije često su uključeni i liječnici drugih specijalnosti kao što su neurolozi, infektolozi, urolozi, radiolozi i dr.

Dijagnostika urinarne inkontinencije kod žena

Dijagnoza inkontinencije postavlja se prije svega detaljnim razgovorom s pacijenticom kojim dolazimo do 60% dijagnoze. Anamnestički podaci o pacijenticama otkrivaju važne informacije o tipu, trajanju i intenzitetu tegoba te nas usmjeravaju na daljnje dijagnostičke postupke. Uvijek je potrebno pitati pacijenticu o postojanju drugih bolesti (dijabetes melitus, kronična opstruktivna bolest pluća, vaskularne i neurološke bolesti, itd.) te o lijekovima koje pacijentica uzima.

Nakon anamneze slijedi ginekološki pregled kojim utvrđujemo anatomski odnos organa male zdjelice.

Dnevnik mokrenja vodi pacijentica i sadrži podatke o količini unesene tekućine, količini izmokrene mokraće, broju mokrenja danju i noću. Pacijentice bilježe svaki slučaj bježanja mokraće te opisuju aktivnost pri kojoj je došlo do bježanja mokraće uz postojanje ili nepostojanje nagona na mokrenje. 

Stresni test kašljanjem (Bonney test) izvodi se pri punom mokraćnom mjehuru, prvo ležeći, a ako je negativan, onda stojeći pri čemu se promatra otjecanja urina kod napora (kašljanja).

Laboratorijske pretrage su nezaobilazne u dijagnostici urinarne inkontinencije. Analiza urina obuhvaća bakteriološki pregled (urinokulturu) i citološku analizu urina kako bi se dokazala ili isključila infekcija mokraćnog sustava koja može uzrokovati učestalo mokrenje. Druge laboratorijske pretrage uključuju pretrage iz krvi (funkcija bubrega) i mikrobiološke pretrage (brisevi mokraćne cijevi).

Urodinamska obrada izvodi se uz sterilan nalaz urinokulture. Urodinamskom obradom precizno se procijenjuje funkcija mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Kroz mokraćnu cijev se u mokraćni mjehur postavi kateter kroz koji se puni mokraćni mjehur pri čemu se bilježe određena mjerenja kojima se procijenjuje funkcija mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi.

Konzervativno liječenje urinarne inkontinencije i fizikalna terapija

Promjene životnog stila i navika mogu smanjiti simptome stresne inkontinencije. Promjene uključuju prestanak pušenja, smanjenje tjelesne mase, smanjen unos kofeina,  kontrolu unosa količine i vrste tekućine. Trening mokraćnog mjehura odnosi se na mokrenje u točno određeno vrijeme s postupnim povećanjem intervala između mokrenja. Obično se kreće s programiranim mokrenjem u vremenskim intervalima od 30 do 60 minuta. Svaka dva tjedna interval između mokrenja povećava se za 15 do 60 minuta. Program traje uglavnom 6 tjedana.  Oko 5%  pacijentica sa stresnom urinarnom inkontinencijom liječi se postavljenjem vaginalnih pesara. To su uglavnom starije pacijentice kod kojih je zbog postojanja nekih drugih bolesti kontraindiciran kirurški ili drugi pristup u liječenju inkontinencije. Vaginalni pesar podiže mokraćni mjehur čime se u potpunosti rješava ili ublažava stresna inkontinencija urina. Važna je redovita toaleta vaginalnih pesara.

Kegelove vježbe su vježbe za jačanje mišića dna zdjelice. Učinkovite su u liječenju pacijentica s umjerenom stresnom urinarnom inkontinencijom. Kegelove vježbe se moraju raditi ispravno, redovito i dovoljno dugo. Izvode se 3-4 puta na tjedan s tri ponavljanja od 8 do 10 kontrakcija zadržanih tri sekunde. Poboljšanje se očekuje nakon perioda od 20 do 60 dana.

Elektrostimulacija je metoda kojom se aktiviraju određeni živčani putevi važni za inervaciju mišića dna zdjelice i mokraćnog mjehura. Pojačava se tonus i kontraktilnost mišića dna zdjelice te relaksacija mokraćnog mjehura. Pogodna je u liječenju pacijentica s stresnom i urgentnom urinarnom inkontinencijom.

Vanjska magnetska inervacija mišića dna zdjelice je metoda koja se koristi u liječenju različitih tipova urinarne inkontinencije. Pacijentice tijekom liječenja sjede odjevene na stolici koja stvara magnetsko polje. Magnetsko polje spriječava spontanu aktivnost mokraćnog mjehura te jača mišiće dna zdjelice.  Metoda je ugodna za pacijenticu. Izvodi se dva puta tjedno, ukupno 12 tretmana.

Zaključak

Urinarna inkontinencija kod žena veliki je javnozdravstveni problem čija pojavnost raste s dobi. Urinarna inkontinencija nije „normalno“ stanje koje se javlja sa starenjem. Zanemarivanje ili potiskivanje simptoma urinarne inkontinencije bitno narušava kvalitetu života pacijentica. Simptomi urinarne inkontinencije razlog su za odlazak liječniku, obradu i liječenje. Zahvaljujući raznovrsnim terapijskim mogućnostima i individualnom pristupu u liječenju urinarne inkontinencije velikom dijelu pacijentica može se znatno pomoći i poboljšati kvaliteta života.