Gušterača ili pankreas je žlijezda veličine 10 do 15 centimetara smještena u gornjem dijelu trbušne šupljine, ispod želuca, a pored početnog dijela tankog crijeva (dvanaesnika). U našem organizmu ima dvostruku ulogu – kao endokrina žlijezda i kao probavni organ. Kao endokrina žlijezda sintetizira hormone kao što su inzulin, glukagon i somatostatin te ih luči u naš krvožilni sustav. Njezina uloga probavnog organa očituje se u proizvodnji sokova bogatih inaktiviranim probavnim enzimima (zimogenima) koje luči u tanko crijevo. Enzimi se u probavnoj cijevi aktiviraju te potom razgrađuju hranjive tvari (proteine, ugljikohidrate, masti) te tako omogućuju njihovu apsorpciju. Upala gušterače, koja je pojednostavljeno rečeno posljedica njezine razgradnje vlastitim enzimima, naziva se – pankreatitis.
Uzroci pankreatitisa ili upale gušterače su brojni, no u najvećem broju slučajeva su odgovorni žučni kamenci i prekomjerna konzumacija alkohola. Procjenjuje se da su žučni kamenci uzrok oko 40 % upala gušterače. Kada kamenac začepi žučne vodove u njima se stvara povećani tlak koji oštećuje stanice gušterače. Oštećene stanice potom ispuštaju svoj sadržaj te dolazi do nagrizanja tkiva gušterače vlastitim probavnim sokovima.
Nadalje, prekomjerna konzumacija alkoholnih pića uzrokuje oko 35 % slučajeva upala gušterače. Najčešće se radi o svakodnevnoj konzumaciji alkohola kroz dulji vremenski period. Etanol potiče nakupljanje enzima u stanicama gušterače te njihovu prijevremenu aktivaciju, a povećava i propusnost gušteračnih odvodnih kanala te tako enzimima omogućuje pristup do vlastitog tkiva. Trauma gušterače te endoskopski zahvati na žučnim vodovima (kao što je ERCP ili endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija) na trećem su mjestu.
Upalu gušterače mogu uzrokovati i neki lijekovi poput kortikosteroida, imunosupresiva i nekih diuretika. Rjeđi uzročnici pankreatitisa su povišene masnoće u krvi, toksini, maligne bolesti, virusne infekcije te operativni zahvati.
Vodeći simptom upale gušterače je bol u trbuhu. Takva bol se obično lokalizira u gornjem, središnjem dijelu abdomena, a opisuje se kao probadajuća sa širenjem prema leđima. Bol može prvo nastupiti u svom blagom obliku, pa se potom postepeno pojačava. Akutna upala gušterače koja se prezentira intenzivnim abdominalnim bolovima sugerira teži oblik bolesti.
Bolovi mogu nastupiti ili se pogoršati nakon masnijeg obroka. Popratni simptomi koji se mogu javiti su mučnina, povraćanje, povišena tjelesna temperatura, zimica i tresavica, glavobolja, slabost i malaksalost, proljev te manjak apetita. Kod manjeg broja pacijenata može se javiti žutica.
Kod težeg oblika bolesti javljaju se kožne promjene slične modricama u području pupka te u lumbalnim ložama (područje stražnjeg dijela trupa između rebara i kuka), dehidracija, otežano disanje, ubrzan rad srca (tahikardija) te pad arterijskog tlaka (hipotenzija). Kada tlak padne vrlo nisko dolazi do nastanka cirkulatornog šoka, što je stanje opasno po život.
Kod kliničke sumnje na pankreatitis, dijagnoza se potvrđuje daljnjom laboratorijskom i radiološkom obradom. Povišenje amilaza i lipaza u krvi tipičan je nalaz kod upale gušterače, a njihovo povećanje za više od tri puta od normalne vrijednosti smatra se jednim od dijagnostičkih kriterija za postavljanje dijagnoze. U crvenoj krvnoj slici prati se povećanje bijelih krvnih stanica (leukocita), a povišene su vrijednosti C-reaktivnog proteina kao pokazatelja akutne upale.
Povišeni jetreni enzimi poput alanin aminotransferaze (ALT-a), aspartat aminotransferaze (AST-a), alkalne fosfataze ili bilirubina upućuje na žučne kamence kao uzrok pankreatitisa. Elektrolitni disbalans očituje se u poremećenim vrijednostima koncentracije natrija, kalija, kalcija ili klora u serumu. Mjerenje masnoća (kolesterola i triglicerida) u serumu može nam pomoći u određivanju uzroka upale gušterače.
Za potvrdu dijagnoze upale gušterače ponekad je potrebna radiološka obrada bolesnika. Najkorisniji inicijalni test za radiološku potvrdu akutnog pankreatitisa je ultrazvučni pregled abdomena. Osim za potvrdu same dijagnoze može pomoći u određivanju etiologije bolesti. Endoskopski ultrazvuk invazivnija je inačica ultrasonografije kod koje se ultrazvučna sonda uvodi kroz usta u probavni sustav te omogućuje bolji prikaz gušterače i žučnih vodova. Koristi se za detekciju malih žučnih kamenaca (mikrolitijaze) koji se teško otkrivaju drugim metodama.
Računalna tomografija (CT) nije indicirana kod svih pacijenata s upalom gušterače, no nezaobilazna je kod pacijenata s težim oblikom bolesti. Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija (ERCP) metoda je radiološke obrade žučnih putova i gušteračinog kanalnog sustava kod manjeg broja pacijenata. Nikad se ne koristi kao prva linija dijagnostičke obrade, nego kao dijagnostičko-terapijska metoda rezervirana za pacijente kod kojih postoji temeljita sumnja da su uzrok pankreatitisa kamenci u žučnim putovima. Magnetna rezonantna kolangiopankreatografija (MRCP) manje je osjetljiva, ali sigurnija, neinvazivna slikovna metoda prikaza žučnih puteva te se često koristi prije ERCP-a.
Zbog velikog istjecanja tekućine iz krvožilnog sustava u trbušnu šupljinu liječenje upale gušterače započinje se obilnom intravenskom primjenom različitih kristaloidnih i koloidnih otopina kako bi se spriječio pad tlaka te nastanak cirkulatornog kolapsa – šoka. Za smanjenje bolova koriste se analgetici i spazmolitici. Pacijentima se ukida hranjenje na usta sve do prestanka bolova i povratka apetita, a potom se polako uvodi hrana siromašna proteinima i mastima.
Antibiotska terapija ne koristi se rutinski već je rezervirana za pacijente kod kojih se bolest komplicira nastankom propadanja gušteračinog tkiva (nekroze) te njenom infekcijom. Teži oblici bolesti zahtijevaju liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja specijaliziranih centara, uz stalno praćenje i nadzor iskusnog osoblja. Za kirurškim liječenjem poseže se kod komplikacija osnovne bolesti, kada su iscrpljene konzervativne metode liječenja.
Istjecanje tekućine u trbušnu šupljinu te njeno nakupljanje najčešća je komplikacija te obično ne zahtjeva liječenje jer se spontano povlači. Kod teškog oblika upale gušterače može doći do nekroze tkiva gušterače, koja je pogodno tlo za nastanak infekcije te tako potencijalni izvor sepse.
Organiziranjem nekrotičnog tkiva nastaje lažna cista (tzv. pseudocista). Pseudocista najčešće nastaje nakon četiri tjedna bolesti, a kada se inficira može progredirati u apsces. Invazivno ili kirurško liječenje, u ovom je slučaju metoda izbora. Prodiranjem upale i nekrozom tkiva dolazi do razdiranja okolnih krvnih žila pa je moguća komplikacija i krvarenje. Ono se može pojaviti u probavnom traktu ili u trbušnoj šupljini, a liječi se kirurškom intervencijom. Opstrukcija crijeva još je jedna moguća komplikacija koja zahtjeva kirurško liječenje.
Smrtnost pacijenta s akutnom upalom gušterače kreće se od 10 do 15 %. Nešto je veća smrtnost pacijenata s bilijarnim pankreatitisom (uzrokovanim žučnim kamencima). Ipak, treba napomenuti kako osobe s teškim oblikom bolesti imaju smrtnost i do 30 %. U prvom tjednu bolesti uzrok smrti uglavnom je višeorgansko zatajenje dok se u nadolazećim tjednima povećava smrtnost radi infekcija. Postoje različiti kriteriji prema kojima se može izračunati težina bolesti te prognoza - najčešće korišten je APACHE II sustav bodovanja.