Što je štitnjača i koje su najčešće bolesti štitnjače?

Hormoni štitnjače

Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). U Republici Hrvatskoj je 1953.godine uvedeno obavezno jodiranje kuhinjske soli pa tako Hrvatska pripada među zemlje s dovoljnim unosom joda. U hranu bogatu jodom ubrajamo morsku ribu, alge, jaja, jogurt, sir i dr. Hrani koja smanjuje apsorpciju joda iz crijeva pripada cvjetača, kelj, prokulice, repa, kirikiriki i dr.

Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava. Važni su za održavanje tjelesne temperature i održavanje normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje energije i potrošnje kisika. Na srce djeluju tako da dovode do povećanja kontraktilnosti srčanog mišića i ubrzanja rada srca, a također, pojačavaju pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kosti, homeostazu šećera i masnoća u krvi.

Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.

Cilj liječenja je postizanje eutireoze odnosno normalizacija vrijednosti TSH i hormona štitnjače u krvi; kod hipertireoze to se postiže lijekovima koji blokiraju rad štitnjače, operativnim odstranjenjem žlijezde ili primjenom radioaktivnog joda, a kod hipotireoze nadomjesnim liječenjem (sintetski hormon levotiroksin).

Hipotireoza

Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i djelovanja hormona štitnjače. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u starijih osoba - javlja se u 10% žena i 6% muškaraca starijih od 65 godina.Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz genetsku predispoziciju. Može nastati nakon liječenja hipertireoze lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače ili radioaktivnim jodom ili nakon operacije štitnjače. Uzrok hipotireoze može biti i manjak joda, poremećaj u stvaranju i izlučivanju hormona štitnjače, bolest hipofize odnosno hipotalamusa te smanjen periferni odgovor na hormone štitnjače.

S obzirom da hormoni štitnjače utječu na sve stanice u tijelu, prisutni su simptomi i znakovi iz različitih organa i organskih sustava: koža je suha, nokti zadebljali i lomljivi, kosa je tanka i prorjeđuje se. S napredovanjem bolesti lice postaje podbuhlo, javlja se otok kapaka, zadebljanje jezika, glas postaje dubok, govor usporen. Javlja se kroničan umor i iscrpljenost, poremećaji živčanog sustava, poremećaji pamćenja i raspoloženja, depresija te mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima kao i zatvor. Dolazi do umjerenog povećanje tjelesne mase, uglavnom zbog zadržavanja tekućine. Kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti, spontanih pobačaja i prijevremenih poroda, a javljaju se i smetnje libida u oba spola. Simptomi se obično razvijaju postupno. U primarnoj hipotireozi (bolest same štitnjače) vrijednost TSH je povišena, dok je kod sekundarne ili tercijarne hipotireoze (bolest hipofize ili hipotalamusa) vrijednost TSH obično snižena ili normalna, uz snižene koncentracije tiroksina (T4) u krvi. 

U svim hrvatskim rodilištima radi se skrining novorođenčadi na kongenitalnu hipotireozu, kako bi se u slučaju iste što ranije započelo liječenje i tako spriječio razvoj teške mentalne retardacije i zastoja u rastu i razvoju djeteta.

Liječenje hipotireoze je nadomjesno - nadoknada hormona koji nedostaje. Cilj je postići nestanak simptoma i normalizaciju laboratorijskih pokazatelja. Kod nas postoji sintetski hormon - levotiroksin, koji se uzima u obliku tablete, natašte 30-45 minuta prije jela ili drugih lijekova. Doza se individualno prilagođava.

Prognoza bolesti je odlična ukoliko se nadomjesna terapija uzima redovito u dozi propisanoj od strane liječnika. Liječenje hipotireoze levotiroksinom najčešće je doživotno.

Hipertireoza

Hipertireoza je stanje pojačanog stvaranja hormona štitnjače koje dovodi do povišene razine hormona štitnjače u krvi, a tireotoksikoza je širi pojam koji označava stanje povišene razine hormona štitnjače u krvi. Obuhvaća i pojačano stvaranje hormona ali i druga stanja koja su praćena povišenom vrijednosti hormona štitnjače u krvi. Hipertireoza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u žena između 20. i 50.godine života. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest, rijetko Hashimotov tireoiditis), a ostali češći uzroci su bolesti TSH receptora: toksična multinodozna struma i toksični adenom. Do suviška hormona štitnjače dovode i subakutna upala štitnjače, tihi tireoiditis, postpartalni tireoiditis te (rijetko) lijek amiodaron.

Bolesnici se žale na nervozu, razdražljivost, umor, lupanje srca, ispadanje kose. Unatoč pojačanom apetitu mršave. Mokrenje i stolica su učestali. Mogu se javiti poremećaji menstrualnog ciklusa i smanjen libido. Česte su promjene na očima: ukočen pogled, vlažne i sjajne oči, ispupčene očne jabučice. Srčani ritam je ubrzan, a ponekad se javlja i nepravilan ritam (osobito u starijih osoba). Povišeni su hormoni štitnjače uz suprimiran (jako snižen) TSH. Hipertireoza se u početku liječi lijekovima (tireostaticima i beta blokatorima), a kasnije, ukoliko je potrebno, operacijom ili radioaktivnim jodom.

Eutireotična guša (struma)

Guša ili struma označava povećanu štitnjaču. Eutireotična odnosno netoksična guša je ona koja nije uzrokovana poremećajem rada štitnjače, autoimunom bolesti, upalom ili tumorom.

Najčešći uzrok endemske guše je manjak joda, a sporadične nasljeđe. Unutarnji čimbenik važan za razvoj guše je spol; guša je 5-10 puta češća u žena. Od okolišnih čimbenika ističu se: količina joda, lijekovi, stres, infekcije i pušenje. Guša obično ne izaziva smetnje, ali ako je velika može izazvati nelagodu i stezanje u vratu, rijetko smetnje gutanja, disanja ili promuklost. Hormonski status štitnjače je uredan.

Dijagnoza guše se postavlja klinički, a ultrazvučni pregled dat će uvid u veličinu štitnjače, strukturu tkiva i prisutnost čvorova. Netoksična guša se ranije liječila supresivnom terapijom levotiroksinom s ciljem snižavanja TSH uz održavanje urednih hormona štitnjače no danas se uglavnom samo prati kliničko stanje. Operativno liječenje može se provesti bilo zbog estetskih razloga ili zbog veličine guše, odnosno zbog simptoma pritiska na okolne strukture (jednjak, dušnik). 

Bolest tiroidne autonomije

Bolesti tiroidne autonomije su bolesti TSH receptora i postreceptorskih struktura u štitnjači: difuzna autonomija, toksični adenom i multinodozna toksična guša. U tim bolestima sve ili neke stanice štitnjače neprestano rastu i stvaraju višak hormona neovisno o vanjskim podražajima.

Klinička slika varira pa neki bolesnici nemaju simptoma, a neki imaju potpuno razvijenu kliničku sliku hipertireoze. Vrlo često su srčane smetnje jedini znak. Najraniji laboratorijski znak je suprimiran TSH, potom se povise T3 i fT3, a najkasnije rastu T4 i fT4. U početku se sve bolesti tiroidne autonomije liječe lijekovima kako bi došlo do normalizacije hormona štitnjače u krvi; potom se mlađe bolesnike upućuje na operaciju štitnjače, a starije na liječenje  radioaktivnim jodom. Ponekad se u starijih bolesnika preporučuje doživotno uzimanje malih doza tireostatika. 

Upale štitnjače

Akutna upala

Vrlo je rijetka. Nastaje širenjem bakterija iz okoline, putem krvi ili ozljedom štitnjače. Prisutni su opći znakovi upale (povišena tjelesna temperatura, opća slabost) te lokalni znakovi: otok štitnjače, vrlo jaka bol u vratu, crvenilo i toplina kože na vratu. Upala se liječi primjenom antibiotika, a u slučaju gnojne upale i kirurški (incizija i drenaža).

Subakutna upala štitnjače - granulomatozni de Quervainov tireoiditis

Radi se o prolaznoj upali štitnjače, obično nakon blage virusne infekcije gornjih dišnih putova. Bolest počinje pojavom umora, opće slabosti, a zatim se pojavi bolan otok štitnjače praćen subfebrilnom temperaturom. Bol se javlja pri gutanju, a može se širiti u vrat i prema uhu. Karakteristično je nekoliko faza bolesti: prva faza-faza prolazne tireotoksikoze (snižen TSH i povišeni hormoni štitnjače) u kojoj je prisutna i jako ubrzana sedimentacija eritrocita, potom faza hipotireoze (povišen TSH, sniženi hormoni štitnjače) - najčešće prolazna, no ponekad je potrebna nadomjesna terapija, te faza opravka (eutireoza - uredan TSH i hormoni štitnjače). Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza te nalaza UZV-a štitnjače uz eventualnu citološku punkciju. U prvoj fazi preporučuje se protuupalno liječenje većim dozama acetilsalicilne kiseline ili ibuprofena uz beta blokator, u težim slučajevima i kortikosteroidna terapija. Prognoza je dobra, a u 5-10% slučajeva ostaje trajna hipotireoza pa je potrebno doživotno nadomjesno liječenje (levotiroksin).

Kronična autoimuna bolest štitnjače: Hashimotova bolest, limfocitni tireoiditis

Nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz genetsku predispoziciju. Većina osoba ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. Češće se javlja u žena generativne dobi, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Glavno obilježje bolesti je autoimuna destrukcija tkiva štitnjače, pojava gušavosti sa ili bez poremećaja u samoj funkciji žlijezde (hipotireoza, rjeđe hipertireoza). Dijagnoza se postavlja nalazom pozitivnih anti-TG i anti-TPO antitijela, tipičnog nalaza UZV-a štitnjače uz eventualnu citološku punkciju. U fazi eutireoze TSH i hormoni štitnjače su uredni i u toj fazi nema simptoma (eventualno smetnje u vidu nelagode ili stezanja u vratu), a trajanjem bolesti često dolazi do razvoja hipotireoze; hipotireoza često nastupi za vrijeme trudnoće. Liječe se eventualne posljedice kronične upale, dakle hipotireoza odnosno hipertireoza. 

Tumori štitnjače

Tumori štitnjače su novotvorine podrijetlom iz stanica štitnjače. Mogu biti dobroćudni ili zloćudni. Rizični faktori za pojavu zloćudnih tumora su zračenje glava i vrata te naslijeđe. Češće se javljaju u žena. Dobroćudni tumori su folikularni adenomi i adenomi Hurthleovih stanica, a zloćudni papilarni, folikularni, medularni i anaplastički karcinom. Većina tumora je asimptomatska. Obično se tumor štitnjače javlja u obliku čvora u štitnjači ili pojavom uvećanog limfnog čvora na vratu. Medularni karcinom može dovesti do pojave proljeva, crvenila ili Cushingovog sindroma. U postavljanju dijagnoze najčešće koristimo citološku punkciju čvora pod kontrolom UZV-a, a definitivna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom. Kod dobroćudnih tumora se kirurški odstrani jedan režanj štitnjače (lobektomija), a kod zloćudnih tumora cijela štitnjača (totalna tireoidektomija) uz odstranjenje limfnih čvorova vrata (disekcija). Postoperativna hipotireoza nakon totalne tireoidektomije zbog papilarnog i folikularnog karcinoma se liječi nadomjesnom terapijom; obično se nakon nuklearno-medicinskih postupaka uzima supresivna doza levotiroksina kako bi se snizio TSH i spriječio rast tumora. U praćenju bolesnika preporučuju se redovne kontrole specijalista nuklearne medicine, UZV vrata uz eventualnu citološku punkciju, radiološka obrada, određivanje tireoglobulina, anti-TG antitijela, TSH i fT4. Prognoza papilarnih i folikularnih karcinoma je dobra; većina bolesnika preživi više od 30 godina. 70-80% bolesnika s medularnim karcinom preživi 5 godina, a 50-60% bolesnika 10 godina. Većina bolesnika s anaplastičkim karcinomom umre unutar 6 mjeseci od postavljanja dijagnoze.

Netireoidna bolest

Radi se o različitim promjenama hormona štitnjače i TSH u osoba bez bolesti štitnjače, a koje boluje od neke druge bolesti, npr. tijekom akutnih odnosno kroničnih bolesti, traume, gladovanja, duševne bolesti te u životno ugroženih odnosno umirućih bolesnika. Liječenje nije potrebno jer ne mijenja tijek osnovne bolesti, a katkad ni nalaz hormona u krvi. Davanje levotiroksina može čak i usporiti oporavak bolesnika. Poremećaj nestaje s izlječenjem osnovne bolesti.