Simptomi alergijske reakcije kod djece

Kako prepoznati znakove i simptome alergijske reakcije?

Znakovi i simptomi alergijske reakcije najčešće su  posredovani protutijelima razreda IgE te su stoga relativno brzi u svojoj prezentaciji. U većini slučajeva klinička slika razvija se unutar četiri sata  od izlaganja alergenu na koji je dijete alergično. Svi organi i organski sustavi mogu biti zahvaćeni alergijskom reakcijom. Tipična je pojava koprivnjače (urtikarije) po koži praćena svrbežom, ponekad i oteklinama  najčešće  mekih struktura lica (kapci, usnice, uške), u dojenčadi često i otekline  šaka i stopala.

Ipak simptomatologija uvelike ovisi o  alergenu koji izaziva reakciju te o alergijskoj bolesti djeteta.

• Alergijski rinitis - rinokonjunktivitis: kihanje; svrbež nosa, očiju i nepca; sekrecija iz nosa, zapunjenost nosa;  suzenje očiju, otekline kapaka ili crvenilo konjunktiva
• Nutritivna alergija -  alergija na hranu: osjećaj trnjenje/mravinjanja u usnoj šupljini; oticanje usana, jezika, lica i grla; koprivnjača, anafilaksija
• Alergija na ubod insekata ( npr. pčela, osa, stršljen): velika oteklina na mjestu uboda; svrbež i koprivnjače po cijelom tijelu; kašalj, pritisak u prsima, piskanje, kratak dah; anafilaksija
• Alergija na lijekove, cjepiva: koprivnjača; svrbež kože, osip; oticanje lica, piskanje pri disanju, anafilaksija

Djeca koja pate od astme pri izlaganju potencijalnim alergenima mogu imati pogoršanja asmatskih simptoma sve do otežanog, ubrzanog i plitkog disanja, piskanja, osjećaja manjka  zraka i pritiska u prsištu.  Alergija na alergen grinje kućne prašine vrlo je česta alergija i povezana je s  težim oblicima astme.

Alergijski rinitis

Važno je razlikovati simptome alergijskog rinitisa/rinokonjunktivitisa od  infektivnih stanja koja zahvaćaju gornji dišni put i oči. Ključni razlikovni čimbenik je opće stanje djeteta koje je u infektivnim stanjima obično praćeno vrućicom, respiratorni iscjedak obojenog i gustog, gnojnog  karaktera. Nerijetko su navedeni simptomi udruženi sa zahvaćenošću i drugih organskih sustava  kao što je trbuhobolja, mišićni bolovi, povraćanje i / ili proljev.  Alergijske bolesti  u pravilu ne izazivaju  povišenu  tjelesnu temperaturu, začepljenje nosa nije praćena gnojnim iscjetkom ili bolovima. Za osipna alergijska stanja karakterističan je jaki svrbež što obično nije slučaj pri pojavi osipa uslijed  infektivnog stanja. Uz salve kihanja djeca često uslijed tvrdokornog svrbeža trljajući vrh nosa čine poprečnu tzv. brazdu alergičara. Alergijske su smetnje dugotrajnije u usporedbi s infektivnim stanjima i prate sezonu polenacije biljaka.

Anafilaktična reakcija

Najteži oblik alergijske reakcije koji je potencijalno životno ugrožavajući je anafilaktična reakcija. Može se javiti u svima oblicima alergijskih bolesti, no najčešća kao odraz izlaganja alergenima iz hrane,  otrovima životinja najčešće insekata/opnokrilaca, te različitim lijekovima, cjepivima i drugim biološkim tvarima. Predstavlja pravu medicinsku hitnoću i ukoliko posumnjamo da se  radi o anafilaksiji potrebno je alarmirati  nadležne hitne službe, tj. zvati telefonski  broj  112 za medicinske hitnoće. Simptomi se obično razvijaju vrlo brzo i burno po izlaganju alergenu na koje je dijete alergično. Obično se radi o minutama.  Dijete je  narušenog općeg stanja, po koži  cijelog tijela širi se osip / koprivnjača, često otekline struktura glave ili ekstremiteta, osjećaj mučnine, proljev i / ili  povraćanje, ozbiljan manjak zraka, otežano, plitko i ubrzano disanje  uz čujno piskanje, ubrzan ali slab puls, dezorijentiranost, pad krvnog tlaka pa sve do gubitka svijesti. Izrazito je važno da pacijenti i njihovi roditelji budu pravovremeno educirani o načinu prepoznavanja ovih simptoma te  planu reakcije i terapije. Uloga pedijatra i pedijatrijskog  alergologa je  prepoznavanje potencijalno ugroženih skupina djece i omogućavanje uvijek dostupne terapije samoinjektora adrenalina. Važno je naglasiti da oko 20 % slučajeva anafilaktične reakcije  može imati  tzv. bifazični slijed; što znači da je moguće javljanje istih smetnji  u kraćem vremenskom roku  ponovno  čak i bez ponavljanja kontakta s istim alergenom.    

Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis alergijska je kronična bolest svih dobnih skupina, no spada u najčešću kroničnu bolest djece. Za razliku od gore opisanih  stanja ovdje je brzina prezentacije simptoma puno suptilnija i sporija pa time je teže identificiranje potencijalnih čimbenika  pogoršanja  kožnih promjena. Često alergijski imunološki mehanizmi u atopijskom dermatitisu nisu posredovani IgE protutijelima, a genetski  čimbenici igraju važnu ulogu. Bolest se javlja već prvih šest mjeseci života, a karakteriziraju je izrazito suha, crvena i svrbljiva koža sklona sekundarnim  infekcijama. Izuzev alergena, stresna stanja, infekcije, izbijanje mliječnih zubiju i drugi metabolički stresori mogu izazvati pogoršanja kožnih promjena.

Nutritivna alergija

Najčešći nutritivni alergeni u dječjoj dobi su:kravlje mlijeko, bjelanjak kokošjeg jajeta, žitarice (pšenično brašno), soja,  kikiriki, orašidi (orah, lješnjak, badem, indijski oraščić), riba, školjke. Alergijske reakcije na hranu događaju se jer imuni sustav reagira abnormalno na  određenu hranu. Reakcije mogu uključivati tek blaže promjene poput kožnog osipa ili koprivnjače do pojave edema, poteškoća disanja, bolova u trbuhu, proljeva i povraćanje pa sve do anafilaktične reakcije. Najvažniji korak je prepoznati i izbjegavati namirnice na koje je dijete alergično. Vrlo je važno uvijek s pažnjom čitati oznake na pakiranjima hrane te voditi računa da se pri pripremi obroka ne kontaminiraju s alergenima, potrebno je pažljivo i često prati radne površine i kuhinjske uređaje kako bi se odstranili  tragovi alergena. Djeci alergičnoj na hranu preporuča se da imaju auto-injektor adrenalina, koji treba biti uvijek  lako dostupan za brzu primjenu ako dođe do ozbiljne alergijske reakcije. 

Praktični savjeti za djecu alergičnu na pelud i grinje kućne prašine

U suzbijanju simptoma peludne hunjavice ili alergijskog sezonskog rinitisa korisno je kombinirati ciljanu medikamentu terapiju i strategije za smanjenje izloženosti peludi. Antihistaminici, dekongestivi i sprejevi za nos mogu pomoći u ublažavanju simptoma alergije. Lijekovi koji se mogu kupiti bez recepta često su učinkoviti, ali u slučaju težih simptoma svakako je potrebno konzultirati  alergologa kako bi se prilagodio i personalizirao plan liječenja u ovisnosti o individualnom senzitizacijskom profilu djeteta.  

Važno je informirati se o lokalnim razinama peludi provjerom vremenskih aplikacija, web stranica ili vijesti. Izbjegavati vanjske aktivnosti tijekom najviših razina peludi, obično u jutro i kasno poslije podne te ograničiti dijete izloženosti vanjskim okolišnim uvjetima. Nakon boravka na otvorenom poželjno je promijeniti odjeću i istuširati se i raščešljati  kosu kako bi uklonili pelud s tijela i kose. Prozore doma i automobila držati zatvorenima tijekom sezone visoke koncentracije peludi kako bi se spriječio ulazak peludi, a za hlađenje doma i automobila koristiti klimatske uređaje  s čistim filterima. HEPA pročistači zraka mogu filtrirati peludne čestice iz zraka unutar doma. Redovito brisanje prašine i usisavanje koristeći usisavač s HEPA filtrima, često pranje posteljine, zavjese i drugih tkanina smanjuje  nakupljanje peludi i prašine u domu. Tijekom sezone visoke koncentracije peludi u zraku treba izbjegavati sušenje rublja na otvorenom.

Praktični savjeti kod sumnje na alergiju na cjepiva

Cijepljenje protiv zarazne bolesti jest postupak kojim se hotimično izaziva specifični imuni odgovor protiv uzročnog zaraznog patogena ili nekog njegovog proizvoda koji izaziva oštećenje zdravlja. Dakle, cijepljenjem utječemo na imunosni sustav i očekujemo njegov odgovor u vidu generiranja memorije i specifičnosti, tj. dugotrajne zaštite; a taj željeni učinak cijepljenja podrazumijeva intaktan imunološki sustav.

Prilikom cijepljenja alergične djece susrećemo se s pitanjem hoće li činjenica da dijete  ima neku alergijsku bolest značiti  povećani rizik za neželjenu reakciju prilikom cijepljenja? Alergijske bolesti same po sebi nisu zapreka niti kontraindikacija za cijepljenje. Činjenica da je dijete atopičar ne podrazumijeva povećani rizik od  alergijske reakcije na cijepivo. Odluka o cijepljenju zahtjeva individualni pristup, pomnu procjenu imunološkog statusa, a konačnu odluku o primjeni cjepiva donosi u svakog pojedinog pacijenta liječnik cijepitelj. U specifičnim situacijama poželjna je konzultacija s kliničkim imunologom/alergologom. Nutritvne alergije, npr. alergija na proteine kravljem mlijeka, alergija na jaja (bjelanjak), atopijski dermatitis i / ili  astma nisu razlozi necijepljenja. Navedena stanja ne predstavljaju niti razlog odgode, tj. odstupanja od Kalendara cijepljenja. Alergijske reakcije moguće su na sva cjepiva, najčešći alergeni nisu antigeni patogena već stabilizatori, adjuvanti, konzervansi i rezidue kontaminacije tijekom procesa proizvodnje. Nakon cijepljenja ovisno o stupnju reaktogenosti svakog pojednog cjepiva mogu se očekivati  reakcije koje nisu alergijske naravi i često su lokalne  kao što su bol i oteklina, ali i sistemske nealergijske reakcije u koje najčešće spadaju   vrućica, osip, iritabilnost, proljev, glavobolja, bolovi u mišićima. 

Proces cijepljenja zahtjeva od svih sudionika (roditelja, pedijatara cjepitelja, subspecijalista i subspecijalističkih društava) dobru komunikaciju, temeljit pristup  i iscrpnu informiranost. Često prisutan strah od primjene cjepiva u alergične djece ne smije biti zapreka u pružanju adekvatne zdravstvene zaštite. Pacijenti s alergijom imaju pravo pristupa zdravstvenoj zaštiti jednako kao i ne - alergične osobe. 

Alergološka testiranja

Cilj alergoloških testiranja je otkrivanje specifičnih alergena (tvari koje uzrokuju alergijske reakcije) na koje je imunološki sustav senzitiziran, tj. identificirati okidače za alergijske reakcije, poput peludi, epitela kućnih ljubimaca, hrane, otrova insekata ili određenih lijekova. Postoji nekoliko metoda za testiranje, najčešće se u praksi koriste  kožna testiranja, a potom i laboratorijske metode. Kao i svaka dijagnostička metoda tako i alergološka ima svoje indikacije, prednosti i nedostatke. Dob djeteta nije kontraindikacija za alergološka testiranja i može se provoditi od najranije dobi.

Kožni testovi su najčešće korišteni način za identifikaciju alergija, postoji više tipova kožnih testova: kožni ubodni test,  intradermalni test, patch test. Laboratorijska dijagnostika podrazumijeva određivanje koncentracije IgE protutijela na pojedine alergene. Izuzev patch testa  svi ostali testovi najčešće služe u otkrivanju brzih neposrednih alergijskih reakcija, a patch test otkriva  tzv. odgođene alergijske reakcije i koristi se prilikom dijagnosticiranja najčešće kontaktnog dermatitisa i drugih odgođenih alergijskih reakcija.

Važno je  prije testiranja dijete pripremiti, te ukoliko se planiraju kožna testiranja znati da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima može ometati reakcije kože  stoga se takvi tipovi testiranja ne mogu provoditi tijekom terapije.  

Pri konačnoj potvrditi dijagnoze alergije na lijekove te na hranu provodi se testiranje provokacijom tim alergenom, najčešće oralnim putem. Takav tip testiranja nosi rizike  od razvoja anafilaksije pa se provodi samo u bolničkim uvjetima pod nadzorom alergologa.