Hipotireoza je poremećaj metabolizma uzrokovan smanjenjem količine hormona štitnjače u tijelu, koji se očituje s brojnim simptomima. Jako rijetko vrijednosti T3 i T4 mogu biti u granicama normale, ili čak povišene, a greška je na stanicama tkiva koje nemaju receptore za hormone štitnjače te njihov učinak izostaje.
Najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotov tiroiditis, kronična upala štitnjače. To je autoimuna bolest kod koje, zbog greške u prepoznavanju, organizam stvara protutijela na različite sastavne dijelove štitnjače. Ta protutijela postepeno dovode do nepovratnog oštećenja štitnjače i polaganog slabljenja njene funkcije. Općenito su autoimune bolesti oko sedam puta češće u žena, nego u muškaraca pa je tako i s ovom bolešću. Mogu biti zahvaćene sve dobne skupine, a vrlo često postoji i familjarna predispozicija. Zahvaća nekoliko postotaka pučanstva, nešto češće žene od 40-60 godina. Hashimotov tiroiditis se nerijetko javlja u kombinaciji s drugim autoimunim bolestima (npr. reumatoidni artritis, lupus eritematozes, šećerna bolest i sl.). U današnje vrijeme je vrlo čest uzrok hipotireoze radioaktivni jod I-131, koji se ponekad koristi za terapiju hipertireoze (pojačanog rada štitnjače). Hipotireozu mogu uzrokovati i operacije štitnjače. Ona je neizbježna posljedica kompletnog odstranjenja žlijezde u slučaju karcinoma štitnjače, a često se javlja nakon djelomičnih resekcija štitnjače zbog dobroćudnih tumora, hipertireoze, cističnih tvorbi i sl. Hipotireoza rijetko može biti uzrokovana bolestima hipofize i hipotalamusa (sekundarna i tercijarna hipotireoza). Mogu je uzrokovati i zračenje vrata, neki lijekovi itd. Posebni entitet predstavlja prirođena hipotireoza, koja se danas na sreću otkriva već u rodilištima rutinskim određivanjem vrijednosti TSH-a u krvi novorođenčeta.
Svi simptomi su posljedica smanjenog metabolizma. Bolesnici dobivaju na težini, usporeni su, pospani, bezvoljni, stalno im je hladno. Često se javljaju opstipacije, koža postaje blijeda, a u težim slučajevima javljaju se edemi i poremećaj rada srca. Kosa je suha i teško se češlja, glas je promukao zbog edema glasnica, razvija se nagluhost, dolazi do poremećaja menstruacijskog ciklusa i sterilnosti kod muškaraca i žena. Posebno je opasno što se ovi simptomi kod Hashimotovog tiroiditisa postepeno razvijaju, tako da se bolesnici često na njih naviknu. Mnogi od njih ostaju neprepoznati do uznapredovalog stupnja bolesti. Važno je napomenuti da dobar dio bolesnika nema neke izražene tegobe te se kod njih hipotireoza slučajno otkrije.
Iz krvi je najvažnije odrediti vrijednosti perifernih hormona štitnjače (T3 i T4) te TSH, od kojih je značajno povišenje TSH najvažniji pokazatelj hipotireoze. Vrijednosti T3 i T4 ponekad ovise o količini bjelančevina koje služe kao njihovi nosači pa mogu uzrokovati lažno povišene vrijednosti. U tim slučajevima bolje je odrediti slobodne, za bjelančevine nevezane, hormone (FT3 i FT4). Direktni pokazatelj usporenog metabolizma je porast razine kolesterola u krvi, a njegova povišena vrijednost je ponekad prvi znak moguće hipertireoze. U slučaju kada se sumnja na Hashimotov tiroiditis poželjno je odrediti koncentraciju protutijela na štitnjaču. U našim uvjetima moguće je odrediti protutijela na tireoglobulin i peroksidazu. Jako je važno učiniti ultrazvučni pregled štitnjače da se vidi količina i izgled tkiva štitnjače. Kod Hashimotovog tiroiditisa štitnjača je najčešće izrazito nehomogena, hipoehogena i neravnih kontura, a u stanjima nakon operativnog zahvata vidljiva je značajna redukcija žljezdanog tkiva. Ponekad, kada se ne može utvrditi postojanje tkiva štitnjače, može se učiniti scintigram s Tc-99m pertehnetatom.
Bez obzira na njen uzrok, u slučaju hipotireoze je potrebno uzimati nadomjesnu terapiju hormone štitnjače. Na tržištu postoji tiroksin u obliku tableta, koje je potrebno uzimati svakog jutra, barem pola sata prije jela. Terapija se uvodi postupno, a potrebna doza tiroksina se obično definira nakon nekoliko mjeseci uzimanja lijeka. Nakon uvođenja lijeka ili promjene doze, treba proći određeno vrijeme da se stvori ravnoteža između hipofize i nove razine tiroksina u krvi, tako da se hormoni štitnjače i TSH određuju barem 6 tjedana od te promjene. Važno je reći da je potrebno liječiti i subkliničku hipotireozu (T3 i T4 uredni, TSH povišen).U tudnoći i za vrijeme dojenja lijek je također potrebno uzimati, s tim da se doza treba često povisiti zbog povećanih potreba za tiroksinom. Tiroksin je potpuno neškodljiv za plod.
Prognoza bolesti je odlična ukoliko se nadomjesna terapija uzima redovito u dozi propisanoj od liječnika. Bolesnici moraju biti svjesni da je terapija tiroksinom najčešće doživotna. U slučaju Hashimotovog tiroiditisa potreba za tiroksinom se najčešće postupno pojačava pa se doza lijeka mora povisivati. U slučaju postpartalnog (u majke nakon poroda) tiroiditisa, te nakon subakutne upale štitnjače, hipotireoza je najčešće prolazna.
Ako se nadomjesna terapija pravilno uzima nema komplikacija. One se mogu javiti u slučaju neuzimanja terapije ili u slučaju predoziranja s tiroksinom. U prvom slučaju se simptomi hipotireoze produbljuju što može dovesti do njenog najtežeg oblika miksedemske kome (smrtnost oko 80%). Ako se tiroksin uzima u prevelikoj količini dolazi do razvoja jatrogene (lijekom uzrokovane) hipertireoze sa svim njenim simptomoma (znojenje, nervoza, mršavljenje, tahikardija i sl.). Stoga je važno da su svi ti bolesnici pod kontrolom liječnika i da kontroliraju hormone štitnjače i TSH barem jednom godišnje.
U slučaju gotovo svih uzroka hipotireoze nema pravih preventivnih mjera i njen nastanak je praktično nemoguće spriječiti. Važno je što ranije prepoznati je i spriječiti nastanak komplikacija. Kod prirođene hipotireoze se kao posljedica neprepoznavanja bolesti javlja kretenizam, koji je na sreću danas sve rijeđi zbog ranog određivanja TSH-a već u rodilištima, što rezultira pravovremenim započinjanjem uzimanja nadomjesne terapije u hipotireoidne novorođenčadi.