Bolesti štitnjače u trudnoći

Čvoraste promjene štitnjače

Čvoraste promjene u štitnjači su vrlo česte, posebice u žena. S godinama njihova učestalost raste pa primjerice u starijoj dobi više od polovice pučanstva ima čvorove u štitnjači. Mogu se javiti pojedinačno, a kada ih je više to nazivamo čvorasta struma ili guša. Većinom ne zahtijevaju nikakvo liječenje već samo praćenje štitnjače ultrazvukom i određivanje njezinih hormona. Čvorovi mogu početi pojačano lučiti hormone štitnjače te izazvati hipertireozu, ali se to u čvorastim gušama javlja obično tek nakon 50. godine života. Ako čvorovi rastu i zbog svoje veličine izazivaju smetnje gutanja, disanja ili promuklost, tada ih svakako treba operirati. Tek vrlo mali postotak tih čvorova može biti maligne prirode. U osoba koje imaju poznat tumor štitnjače u obitelji ili se smetnje razvijaju naglo, sumnja na malignost je veća.

Pristup čvorastim promjenama u trudnoći

Kada se u žena tijekom trudnoće zamijete čvoraste promjene u području štitnjače preporučuju se standardni dijagnostički postupci: određivanje hormona TSH i ultrazvuk vrata. Ultrazvukom se može procijeniti veličina, izgled i prokrvljenost čvorova te u skladu s prihvaćenim smjernicama odlučiti treba li se dodatno učiniti citološka punkcija. Taj postupak je siguran i nije rizičan u trudnoći. Ako nema pogoršanja smetnji u vratu te ako nema sumnjivih ultrazvučnih znakova, odnosno ako nalaz citološke punkcije ne upućuje na malignost , štitnjaču treba nastaviti pratiti uobičajenim ritmom nakon trudnoće. Nema dokaza da trudnoća utječe na povećanje čvorova u štitnjači.

U vrlo rijetkim slučajevima kada nalaz citološke punkcije utvrdi karcinom štitnjače, također se smatra da u trudnoći ne treba žuriti s operacijom. Tumori štitnjače, osim posebno rijetkih iznimaka, su takve prirode da ni odgoda liječenja nakon trudnoće neće utjecati na povoljnu prognozu izlječenja. U skladu s tim, samo ako tumor otkriven u početku trudnoće raste, preporučuje se operativno liječenje sredinom trudnoće i to ne predstavlja značajan rizik za majku i dijete. Za tumore štitnjače otkrivene kasnije u trudnoći liječenje se odgađa nakon poroda.

Postpartalni tireoiditis

U oko 10 posto žena nakon poroda može se očekivati postpartalni tireoiditis pa je hormone štitnjače potrebno nastaviti pratiti posebice ako su prisutna protutijela na štitnjaču odnosno kronični autoimuni tireoiditis. Prvu kontrolu dobro je obaviti oko šest tjedana nakon poroda jer se već u mjesecima nakon poroda može javiti prolazno povećano otpuštanje uskladištenih hormona iz štitnjače te njihove povećane razine u krvi. Treba znati kako se ipak ne radi o pravoj pojačanoj funkciji štitnjače, hipertireozi, jer osim povećanog otpuštanja nema povećane proizvodnje hormona u stanicama štitnjače. Ta razlika je vrlo bitna jer određuje liječenje, a to znači da u postpartalnom tireoiditisu nema potrebe za uzimanjem lijekova koji smanjuju lučenje hormona štitnjače i uz koje bi trebalo prestati dojiti. Ako su prisutni simptomi poput ubrzanog rada srca, osjećaja vrućine, znojenja ili nervoze, oni se mogu ublažiti uzimanjem lijekova iz skupine beta-blokatora.

Povišene razine hormona štitnjače u postpartalnom tireoiditisu obično traju nekoliko tjedana, nakon čega slijedi duže razdoblje hipotireoze koje se javlja u vremenu od 3 mjeseca do godinu dana nakon poroda. Tijekom hipotireoze treba svakako uvesti nadoknadu levotiroksinom kako bi se tegobe lakše podnijele, a posebice ako žena doji ili planira drugu trudnoću. Snižena razina hormona se većinom spontano oporavi, ali dugoročno oko polovica žena s postpartalnim tireoiditisom razvije trajnu hipotireozu te im je potrebna stalna nadoknada levotiroksinom. Tijek postpartalnog tireoiditisa ne mora uvijek uključivati i razdoblje povišenih i razdoblje sniženih hormona štitnjače, već se može javiti samo u jednom od tih oblika. Postpartalni tireoiditis također može proći neopaženo zbog blagih simptoma, odnosno simptoma koji se mogu ne zamijetiti u majke opterećene brigom o malom djetetu nakon poroda.