Hipotireoza

O štitnoj žlijezdi

Štitnjača je žlijezda izgleda leptirastog izgleda koja je smještena sprijeda u donjoj polovici vrata. Svoje hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) izlučuje u krv. Rad štitnjače najvećim dijelom nadzire žlijezda hipofiza pomoću tireotropina ili tireostimulirajućeg hormona (TSH). TSH potiče štitnjaču na sintezu hormona, ali i na rast, što može dovesti do povećanja štitnjače odnosno gušavosti (strume). Hipotireoza, odnosno smanjena funkcija štitne žlijezde, se može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u starijih osoba (javlja se u 10% žena i 6% muškaraca starijih od 65 godina).

Uzrok hipotireoze

Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz genetsku predispoziciju. Većina osoba ima pozitivnu obiteljsku anamnezu, češće se javlja u žena generativne dobi, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Hipotireoza može nastati nakon liječenja hipertireoze, bilo lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače bilo radioaktivnim jodom, ali i nakon operacije štitnjače.

Osim antitireoidnih lijekova uzrok hipotireoze mogu biti i drugi lijekovi kao što su amiodaron, interferon-alfa i litij. Do smanjene funkcije štitne žlijezde može dovesti i manjak joda, poremećaj u stvaranju i izlučivanju hormona štitnjače, bolest hipofize odnosno hipotalamusa te smanjen periferni odgovor na hormone štitnjače. Prolaznu hipotireozu mogu uzrokovati subakutni granulomatozni tireoiditis te postpartalni i tihi tireoiditis u žena s autoimunim bolestima štitnjače.

Klinička slika

Simptomi se razvijaju postupno i često su nespecifični. S obzirom da hormoni štitnjače utječu na sve stanice u tijelu, prisutni simptomi i znakovi potječu iz različitih organa i organskih sustava. Tako je koža suha i perutava, sklona svrbežu i hladna, a nokti zadebljali i lomljivi. Kosa je tanka, ispada i prorjeđuje se, čest je gubitak lateralnih dijelova obrva. S napredovanjem bolesti lice postaje podbuhlo, blijedožućkaste boje, javlja se otok kapaka, zadebljanje jezika, glas postaje dubok i grub, govor usporen, a artikulacija je otežana. Javlja se kroničan umor i iscrpljenost, kao i nepodnošenje hladnoće.

Nadalje, dolazi do poremećaja u radu živčanog sustava: oštećena koordinacija, tremor ruku, trnci, smetnje sluha, mučnina i vrtoglavica, poremećaji pamćenja i raspoloženja, manjak koncentracije, depresija te mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima. Javlja se povišen krvni tlak, zaduha, hiperlipidemija, ubrzana aterogeneza, slabokrvnost, zatvor te umjereno povećanje tjelesne mase (uglavnom zbog zadržavanja tekućine). Kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti, spontanih pobačaja i prijevremenih poroda te smetnji libida u oba spola. U većine bolesnika pojavljuje se gušavost, osobito u početku bolesti.

Dijagnoza poremećaja

Težak oblik hipotireoze moguće je lako utvrditi već na temelju kliničkih simptoma i znakova, dok blaži oblici obično imaju nespecifične simptome. Svaka sumnja na hipotireozu potvrđuje se određivanjem TSH u krvi. U primarnoj hipotireozi (bolest same štitnjače) vrijednost TSH je povišena, dok je kod sekundarne ili tercijarne hipotireoze (bolest hipofize ili hipotalamusa) vrijednost TSH obično snižena ili normalna, uz snižene koncentracije tiroksina (T4) u krvi. U svim hrvatskim rodilištima radi se skrining (probir) novorođenčadi na kongenitalnu hipotireozu, kako bi se u slučaju iste što ranije započelo liječenje te na taj način spriječio razvoj teške mentalne retardacije i zastoja u razvoju i rastu.

Osim TSH, u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4),ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače. U diferencijalnoj dijagnozi ovog stanja u obzir dolazi rana faza akromegalije, završna faza kronične bubrežne bolesti, depresija, psihoneuroza, perniciozna anemija te dekompenzacija srca.

Liječenje

Liječenje hipotireoze je nadomjesno, što znači da se nadoknađuje hormon koji nedostaje. Cilj je postići nestanak simptoma i normalizaciju laboratorijskih pokazatelja. Na našem tržištu dostupan je sintetski hormon levotiroksin koji se uzima u obliku tablete, natašte 30-45 minuta prije jela ili drugih lijekova, uz individualno prilagođavanje doze. U početku su kontrole TSH češće – nakon započinjanja liječenja prva kontrola TSH je za 6-8 tjedana, a kasnije nakon postizanja optimalne razine TSH svakih 6-12 mjeseci. Kod starijih osoba, kao i u osoba s koronarnom bolesti srca, počinje se s najmanjom dozom, a zatim se doza postupno povisuje. Cilj liječenja je postići i održavati TSH unutar normalnog raspona vrijednosti: u mlađih osoba u donjoj polovici referentnog raspona, a u starijih u gornjoj polovici. U trudnica u prvom tromjesečju trudnoće ciljna vrijednost TSH je manja od 2,5 mIU/L, a u drugom i trećem tromjesečju manja od 3 mIU/L.

Subklinička hipotireoza je asimptomatsko stanje karakterizirano povišenom vrijednosti TSH u krvi, dok je vrijednost hormona štitnjače unutar normalnog raspona. Javlja se relativno često (u čak 10-20% odrasle populacije), a češće u žena i osoba starije životne dobi. O liječenju subkliničke hipotireoze još uvijek nema jasnih stavova; obično se preporučuje liječenje subkliničke hipotireoze kada je TSH veći od 10 mIU/L, a ako je vrijednost TSH između 4 i 10 mIU/L, odluka se donosi individualno uzimajući u obzir i druge parametre (postojanje guše, pozitivna anti-TPO, dob, spol).

Prognoza

Prognoza bolesti je odlična ukoliko se nadomjesna terapija uzima redovito u dozi propisanoj od strane liječnika. U slučaju Hashimotovog tiroiditisa potreba za levotiroksinom se najčešće postupno povećava s trajanjem bolesti, pa se shodno tome doza lijeka mora povisivati. Liječenje hipotireoze levotiroksinom je najčešće doživotno.