Dječja anestezija

Naročito značajne razlike postoje u ranoj novorođenačkoj dobi, kada se organi i organski sustavi djeteta tek prilagođavaju izvanmaterničnom životu. Taj proces prilagodbe može biti otežan ili pak zaustavljen bolešću i time još više komplicirati stanje djeteta. Fiziološke funkcije koje su kod odraslih dobro razvijene i posjeduju određenu rezervu, kod djece osim što nisu dokraja razvijene, njihova je sposobnost prilagodbe bitno smanjena, pa vrlo lako može doći do poremećaja ravnoteže. Jasno je da bolest po sebi iscrpljuje mehanizme prilagodbe, pa su takva djeca izložena velikom riziku. Nedonošena djeca, djeca manje porođajne težine dodatno su opterećena. Specifičnosti dječje anestezije zadane su upravo činjenicom da sustavi za disanje, održavanje temperature, srce, bubrezi, jetra i metabolički sustavi koji reguliraju potrošnju i stvaranje energije nisu do kraja razvijeni i funkcioniraju u vrlo labilnoj ravnoteži, koja može biti lako poremećena, bilo bolešću djeteta bilo zahvatom koji se izvodi. Stoga se često naglašava da nema "male" anestezije za dijete. Boravak djeteta u bolnici može biti osobito stresan za dijete. Posjet bolnici može biti pun neugodnih doživljaja kao što je razdvajanje od roditelja, odlazak na pretrage koje mogu biti neugodne pa i bolne. Stoga je potrebna dobra suradnja djeteta i roditelja s liječnikom, kako bi cijeli proces bio što manje traumatičan za dijete. Roditelja je potrebno upoznati sa cjelokupnim procesom, od pripreme djeteta za operaciju do samog prijema u bolnicu i procesa u bolnici.

Kako pripremiti dijete?

Potrebno je prije svega objasniti djetetu da ide u bolnicu. Svoj djeci osim vrlo male (koja su premala da razumiju) treba objasniti da idu u bolnicu te da će biti operirani ili da će ići na pretrage. Objašnjenja moraju biti jednostavna, tako da ih djeca razumiju. Djeci od 2-3 godine starosti treba reći dva do tri dana prije operacije i na sam dan odlaska u bolnicu. Starijoj djeci od 4-7 godine treba reći tjedan dana prije operacije i na sam dan prijema. Starija djeca trebaju biti uključena u donošenje odluka o operaciji i razgovorima koji mogu započeti nekoliko tjedana prije operacije. Na taj će se način mogući strahovi od prijema u bolnicu i operacije smanjiti ili svesti na najmanju mjeru. Djetetu se obično kaže da je operacija ili pretraga nešto od čega će ozdraviti. Potrebno je hrabriti dijete da postavlja što više pitanja te na njih strpljivo davati odgovore i najjednostavnijim riječima objašnjavati što će se dogoditi. Dobro je reći djetetu koliko će to trajati, osobito ako će morati prenoćiti u bolnici. Većina bolnica danas ima mogućnost apartmanskog smještaja za majku i dijete. Ako dijete ima osobite zahtjeve, potrebno ih je spomenuti sestrama. U nekim bolnicama u svijetu običaj je djeci pokazati bolnicu i operacijske sale i druge dijelove bolnice nekoliko dana prije prijema. Svo će se osoblje potruditi da djetetu bude što ugodnije u bolnici, ali ključnu ulogu imaju roditelji. Poznata je činjenica da pripremljena djeca bolje podnose boravak u bolnici od nepripremljene. Prije no što roditelj počne djetetu objašnjavati potrebno je da i sam sazna što više o anesteziološkim postupcima. Najbolje informacije će dobiti od anesteziologa koji će davati anesteziju. Stav roditelja je osobito važan. Ništa ne može umiriti dijete kao miran roditelj. Iako je sasvim normalno da roditelji strahuju za svoje dijete, najbolje je da to ne pokazuju djetetu.

Predoperativna procjena (što anesteziolog mora znati?)

Prije same operacije dijete će doći na preoperativnu obradu u anesteziološku ambulantu. Anesteziolog će postaviti niz pitanja o općem zdravlju djeteta, uključujući postojanje nekih drugih bolesti koje nemaju veze sa predstojećom operacijom (npr. mala porođajna težina, zastoj u rastu, problemi prilikom porođaja, bolesti središnjeg živčanog sustava, epilepsija konvulzije i sl., bolesti srca, srčane mane, bolesti respiratornog sustava, astma ili bronhitis, alergija na hranu, lijekove ili drugo), uzima li zbog neke od bolesti lijekove i koje, je li prethodno bio na nekoj operaciji, kako je protekla anestezija te postoji li u obitelji netko tko je imao bilo kakvih komplikacija s anestezijom. Važno je napomenuti da i neka manja oboljenja kao prehlada ili šmrcavost djeteta predstavljaju opasnost za dijete, pa anesteziolog može odložiti operaciju. Tijekom posjeta anesteziologu roditelju i djetetu objasnit će se svi postupci. Prije samog posjeta anesteziologu potrebno je učiniti pretrage u sklopu prijeoperativne pripreme, koje obično uključuju EKG, set pretraga krvi i preglede pedijatra, ali se mogu razlikovati ovisno o operaciji.

Priprema za anesteziju

Nakon što je dijete prošlo prijeoperativnu evaluaciju bit će zaprimljeno u bolnicu (obično dan prije operacije). Na odjelu će roditelj, ako ostaje s djetetom, dobiti neke naputke kojih se treba pridržavati. Jedno od pravila kojih se potrebno pridržavati je da dijete mora biti "natašte". Stav je da posljednji obrok (lagana hrana, čaša mlijeka) ne smije biti kasnije od 6 sati prije operacije. Djeca koja su dojena zadnji obrok mogu imati 4 sata prije operacije, a 2 sata prije operacije samo gutljaj vode (eventualno za lijekove). Ujutro, obično pola sata prije opearacije, dijete će dobiti premedikaciju. To je obično sedativ koji se daje kao intramuskularna injekcija, kao tabletica, sirup ili kao čepić. Ovisno o operaciji koja se planira i prethodnim bolestima, dijete može dobiti i neke druge lijekove ili dodatnu dozu lijeka koje je uzimalo i prije same operacije. Ponekad se prije operacije daju i analgetici da se smanje postoperativne boli.

Anestezija

Ovisno o dobi djeteta, kirurškom zahvatu i eventualnim bolestima djeteta, anesteziolog će odabrati tip anestezije. Može se reći da za odabir anestezije vrijede ista pravila kao i kod odraslih, uz poštivanje osobitosti djece i njihove fiziologije. Uglavnom se koristi endotrahealna anestezija, intravenska ili inhalacijska anestezija. Iako su moguće, regionalne anestezije rjeđe se koriste. Vrlo je često slučaj da će dijete biti uvedeno u anesteziju inhalacijskim anestetikom, a potom, nakon postavljanja venskog puta, nastaviti intravenskom anestezijom. Na taj će način dijete biti pošteđeno bolnog postupka postavljanja intranile u venu. Analgezija kojom se dijete oslobađa boli nakon operacije najčešće se započinje već tijekom operativnog zahvata. Kao i kod odraslih dijete nakon operacije odlazi u sobu za buđenje u kojoj još neko vrijeme bude pod konrolom liječnika i sestara, te nakon toga (kada dođe do stabilizacije vitalnih funkcija) biva premješteno na odjel. Postupci u dnevnoj kirurgiji (kada dijete na isti dan bude operirano i otpušteno) nešto su rjeđi u dječjoj anesteziji nego kod odraslih. Važno je napomenuti da dnevna kirurgija ne znači i manju ili manje zahtjevnu anesteziju. Upravo zbog toga iznimno je važno da se roditelji striktno pridržavaju uputa anesteziologa.

Anestezija za dijagnostičke pretrage

U nekim slučajevima potrebno je dijete anestezirati ili sedirati za neke pretrage (kompjuterizirana tomografija, cistoskopija, gastroskopija i sl.). Postupci pripreme djeteta se bitno ne razlikuju od pripreme djeteta za anestezije radi operacije.