Nikturija - noćno mokrenje

Uvod

Budete li rabili termin nikturija (grč. nyx) ili nokturija (lat. nox) nećete pogriješiti u odabiru jer se obje riječi etimološki odnose na grčku ili rimsku božicu noći. 

Zbog postojanja drugih definicija, koje uključuju i broj noćnih mokrenja, teško je sasvim točno odrediti učestalost tog simptoma poremećenog mokrenja (mikcije) u populaciji. U skupini bolesnika starijih od 45 godina nikturija se susreće u 11-31% ispitanika, jednako je česta u oba spola te je u pozitivnoj korelaciji s dobi.

Velika proporcija bolesnika koji pate od nikturije (približno 60-75%) smatra noćno mokrenje značajnom poteškoćom osobito ako je češće od dva puta. Kad govorimo o nikturiji, po definiciji treba razlikovati dvije moguće situacije:

1. "buđenje zbog potrebe mokrenja" ili prava nikturija, te
2. "kad sam već budan, idem se pomokriti" što ne treba ubrajati u nikturiju.

Potrebno je istaknuti kako prvo jutarnje mokrenje treba pribrojiti noćnim mokrenjima želimo li ispravno i točno kvantificirati taj simptom. Smatra se da je nikturija značajna ako se noću izmokri 30% ili više ukupne količine mokraće u 24 sata.

Noćno mokrenje dovodi do isprekidanog sna nedovoljne količine i kvalitete što rezultira dnevnim umorom, nervozom i napetošću te manjkom koncentracije. U starijih ljudi mokrenje češće od 2 puta noću je značajno povezano s učestalošću padova i posljedičnih lomova zgloba kuka, što je u starijoj dobi potencijalno smrtonosna ozljeda.

Uzroci

Uzroci nikturije su mnogobrojni, a svakako treba navesti starenje, pretjerano aktivni mokraćni mjehur (engl. overactive bladder - OAB) i nikturiju u sklopu simptoma poremećene mikcije zbog uvećane i opstruktivne prostate. Nisu samo urološke bolesti i organi uzrokom noćnog mokrenja pa valja ubrojiti i dijabetes oba tipa (mellitus i insipidus), srčanu slabost s pojavom edema (tzv. kongestivno zatajenje srca) kao i edeme drugih uzroka. Neprikladno noćno lučenje antidiuretskog hormona (ADH) hipofize može biti endokrinološkim uzrokom nikturije. Nadalje treba navesti vensku insuficijenciju donjih ekstremiteta, kronično bubrežno zatajenje s povećanom serumskom razinom kalcija i smanjenjem kalija, noćne apneje, poremećaje sna, neke neurološke bolesti itd. Uzimanje dugodjelujućih diuretika također može povećati učestalost noćnog mokrenja. Ništa manje nije značajna ni moć navika poput uzimanja veće količine tekućine navečer, što se osobito odnosi na kofein i alkoholna pića.

Dijagnoza

U dijagnosticiranju nikturije važna je, dakle, detaljna anamneza što podrazumijeva odvajanje dovoljno vremena za analizu naoko nebitnih podataka (npr. je li  poremećaj sna uzrok noćnog mokrenja ili je nikturija uzrokom poremećenog sna). Osim anamneze od velike pomoći može biti vođenje dnevnika mokrenja u što bolesnika može uputiti urolog koji se bavi urodinamikom. Endokrinološke, metaboličke, nefrološke, neurološke i kardiološke pretrage te psihološke analize su izvan domena urološke prakse ali urolog može savjetovati smjer daljnje dijagnostike ako posumnja da uzrok učestalog noćnog mokrenja nije u mokraćnom sustavu.

Terapija

Terapija nikturije ovisi o mogućnosti definiranja uzroka. Prve mjere su najčešće promjene navika prehrane i konzumacije pića te lijekova (npr. bolje je koristiti kratko, a ne dugodjelujuće diuretike). U slučaju postojanja edema i/ili venske insuficijencije donjih ekstremiteta korisno je tokom popodneva leći bar pola sata s uzdignutim nogama i navući elastične čarape što više iznad koljena. Nabrojene mjere ipak u većini slučajeva ne uklanjaju nikturiju u potpunosti i potrebno je koristiti lijekove. Najčešće se kao prvi izbor propisuju od strane urologa alfa-blokatori (npr. tamsulozin) i/ili blokatori 5-alfa-reduktaze (npr. finasterid), svaki u svojoj indikaciji ili kao kombinirana terapija. Dezmopresin se može upotrijebiti kod neprikladnog lučenja ADH iako nije bez nuspojava, osobito u starijih bolesnika. Cijeli niz blokatora muskarinskih receptora koristi se s ciljem smanjenja učestalosti i intenziteta kontrakcija mišića mokraćnog mjehura. Nuspojave su "suha usta", zamagljeni vid, katkad opstipacija, a u nekih tercijarnih amina i konfuzija te rijetko halucinacije. Kontraindikacije su teška opstipacija, glaukom uskog kuta te značajna količina rezidualnog urina.