Sindrom iritabilnog crijeva

Uzroci nastanka

Postoje brojne teorije o uzrocima nastanka ovog stanja, no unatoč intenzivnim istraživanjima niti jedna teorija nije kompletna.

• Jedna teorija sugerira da sindrom nastaje zbog pojačanih, abnormalnih kontrakcija debelog i tankog crijeva. Zbog toga se često koristi sinonim za ovo stanje - „spastični kolon". Jake kontrakcije crijeva uzrok su grčeva u trbuhu, što navodi na racionalni stav da se u terapiji koriste spazmolitici i hrana s dosta ostataka u cilju reguliranja peristaltike. No čini se da poremećaj motiliteta crijeva ne objašnjava kliničku sliku kod svih pacijenata i nejasno je, je li ona samo jedan od simptoma bolesti ili ipak njen glavni uzrok.
• Razvoj sindroma iritabilnog crijeva može pratiti teže infekcije probavnog trakta, no većina pacijenata negira postojanje takve infekcije.
• Poznata je "crijevno - moždana osovina", vežan čimbenik u etiologiji nastanka ovih simptoma i usko je vezana za promjene crijevne mikrobiote. Upravo fokusiranje terapije na ovaj mehanizam ključan je u odabiru terapije.
• Intolerancija na određenu hranu često prati sindrom iritabilnog crijeva, što može sugreirati alergiju kao mogući uzrok njenog nastanka. Ovu teoriju je teško dokazati, no najracionalniji pristup je takozvana „eliminacijska dijeta", kojom sistematski isključujemo iz prehrane određene skupine namirnica. Dijeta mora biti vođena u suradnji s liječnikom, jer često prijeti opasnost od nesistematičnog pristupa eliminaciji tako da se isključe važni nutritivni sastojci. S druge strane poznato je da određene vrste hrane pogoršavaju simptome sindroma iritabilnog crijeva. To su mliječni proizvodi (laktoza), mahunarke, cvjetača...čijom razgradnjom bakterije u debelom crijevu stvaraju velike količine plinova.
• Na kraju mnogi istraživaći smatraju da se kod osoba s izraženim simptomima ovog sindroma radi o pojačanoj osjetljivosti crijeva na normalne živčane podražaje. U prilog ovoj teoriji govori dobar terapijski odgovor, kod nekih pacijenata, na lijekove koji smanjuju živčane podražaje koji dolaze iz crijeva.

Simptomi sindroma iritabilnog crijeva

Najčešće se javlja kod mlađih osoba. Dva puta se češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca u zapadnom svijetu, što se može objasniti činjenicom da su žene češće spremnije požaliti se liječniku kod pojave simptoma ovog stanja, a to su:

• Bol u trbuhu - radi se najčešće o grčevitim bolovima, „šetajućeg" karaktera , promjenjljivog intenziteta.
• Promjena ritma stolice - što uključuje proljevaste stolice, zatvor ili naizmjeničnu smjenu proljeva i zatvora.
• Proljev - karakteriziran je učestalim stolicama , mekanije konzistencije, u malim količinama. Uglavnom se javljaju tijekom dana, najčešće iza obroka i praćeni su osjećajem nedovoljnog pražnjenja. Svaki drugi pacijent s ovom simptomatologijom javlja pojavu sluzi u stolici. Proljevi tijekom noći, odnosno spavanja, su atipični i upućuju na to da se treba tražiti drugi uzrok.
• Zatvor - radi se o izostanku adekvatne stolice po nekoliko dana ili tjedana. Stolice su tanke, tvrde konzistencije i također često ostavljaju osjećaj nedovoljnog pražnjenja, tako da nije neuobičajeno korištenje laksativa.
• Ostali simptomi u probavnom traktu su nadimanje, podrigivanje, pojačani vjetrovi, rani osjećaj sitosti nakon jela, žgaravica zbog refluksa želučanog sadržaja u jednjak, mučnina.

Dijagnosticiranje sindroma iritabilnog crijeva

Simptomi brojnih organskih patoloških stanja u probavnom sustavu mogu biti slični simptomima sindroma iritabilnog crijeva. To su sindrom malapsorpsije, upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnova bolest), tumori crijeva. Sve su to razlozi da liječnik treba prvo pažljivo saslušati tegobe pacijenta, te se detaljno raspitati o dijetnim navikama, korištenju određenih medikamenata, seksualnim problemima, potencijalnim stersnim situacijama u obitelji ili na poslu.

Fizikalni pregled je obično uredan. Od dijagnostičkih testova najčešće se ordiniraju rutinski laboratorijski testovi (kompletna krvna slika, željezo) te pregledi stolice na okultno krvarenje i mikrobiološko pretraživanje. Katkad je korisno učiniti pretragu hormona štitnjače. Konačno, kod mlađih osoba, često se učini rektosigmoidoskopija, a kod starijih osoba preko 45 godina kolonoskopija.

Ukoliko se endoskopsaka pretraga ne može obavit postoje zamjenske radiološke pretrage (MR enterografija ili MSCT kolonografija).

Terapija

Postoje brojni pristupi liječenju ovog stanja, što govori u prilog činjenici da se točan uzrok bolesti ne zna, a terapijski pristup je individualan. Tretman je obično dugotrajan i sastoji se od niza kockica (dijete, psihološke potpore, medikamenata), te je vrlo važno u takvim situacijama da postoji potpuno poverenje na relaciji liječnik-pacijent.

Prvi korak je objasniti pacijentu kako prepoznati određene čimbenike koji pogoršavaju njegove simptome. To su najčešće „dijetne pogreške" i „stresne situacije". Ako je uspostavljena suradnja s pacijentom, otvorena su vrata za sljedeći korak, a to je modifikacija dijete, kada sustavom „eliminacijske dijete" isključujemo određene namirnice iz jelovnika. Tu je vrlo korisno voditi dnevnik konzumiranja hrane od strane pacijenta. 

Korisno je pokušati s hranom s dosta vlakana, odnosno komercijalnim dodacima prehrani u vidu metilceluloze ili psylluma. Njačešće se oni koriste u stanjima s predominantnim zatvorom. 

Psihološka potpora je vrlo važan segment terapije. Otvoreni razgovor s liječnikom omogućava bolje razumijevanje i prepoznavanje problema psihološke naravi, tako da se može preporučiti adekvatan pristup. Kod većine pacijenata vrijedno je pokušati s programom dnevnih vježbi u cilju redukcije stresa i napetosti. Najčešće je to trčanje, pilates, vožnja biciklom, šetnja 5-7 kilometara dnevno, odnosno bavljenje nekom vrstom relaksirajućeg sporta. Ukoliko liječnik procijeni da je potrebno, može se potražiti i stručna pomoć psihoterapeuta u smislu individualnog razgovora ili uključivanja u terapijske „support" grupe.

Lijekovi su posebno poglavlje u ovoj temi. Oni su uglavnom sredstva za rješavanje određenih simptoma, a ne za liječenje stanja. Koji će se od medikamenata koristiti prvenstveno ovisi o kliničkoj slici, odnosno da li osoba ima proljev ili zatvor. Generalno vrijedi pravilo da se uvijek pokuša s dijetnim mjerama, te ukoliko one ne dovedu do smirenja simptoma postoji paleta lijekova koji se mogu koristiti. Većina lijekova koji se koriste kao simptomatska terapija moraju biti prepisani od strane liječnika. To su antikolinergički lijekovi, antidepresivi, anksiolitici, lijekovi za zaustavljanje proljeva, spazmolitici, te lijekovi koji djeluju na serotoninske receptore.

Uvijek je zanimljiva tema i „prirodnih" biljnih pripravaka. Problem je da se takva vrsta terapije zasniva samo na iskustvu, a nedostaju ozbiljne znastvene studije koje bi potvrdile njihovu učinkovitost. Tako su povoljni učinci čaja od kamilice, takozvanih „zdravih" bakterija (Lactobacillus) u vidu probiotika, pepermintovog ulja, vezani za individualna iskustva.

Prognoza

Kod manje od 5% pacijenata s dijagnosticiranim sindromom iritabilnog crijeva se otkrije naknadno neko drugo organsko oboljenje vezano za probavni trakt. S druge strane vrlo je važno trajno biti u kontaktu s liječnikom radi trajnog monitoriranja simptoma. Ukoliko dođe do promjena, one se moraju odmah registrirati i objektivizirati određenim dijagnostičkim testovima. Na kraju, znanstvene studije su pokazale da sindrom iritabilnog crijeva ne utječe na skraćenje životnog vijeka, odnosno da takvi pacijenti jednako dugo žive kao i ostala „zdrava" populacija.