Fobije

Izraz fobija (od grč. phobos - strah, bijeg) odnosi se na skupinu simptoma iracionalnih i onesposobljavajućih strahova uzrokovanih određenim predmetima, osobama ili situacijama. Fobije spadaju u tjeskobne poremećaje. Uz postojeći strah dolazi i jaka potreba izbjegavanja onoga čega se bojite, što pak može izazvati ozbiljne probleme u funkcioniranju osobe. Odrasli ljudi koji pate od neke fobije svjesni su da je strah pretjeran i nerazuman, ali svejedno ga nisu u stanju svladati.

Vrste i simptomi fobija

Razlikujemo nekoliko vrsta fobija:

• Specifične ili jednostavne fobije - postoji ogroman broj specifičnih fobija. Specifične fobije ponekad se mogu vezati uz neki traumatski događaj (poput ugriza psa ili zmije), iako mnoge od njih nastaju bez nekog očitog uzroka. Izlaganje određenom objektu ili situaciji kod osobe koja pati od fobije uzrokuje osjećaj jake tjeskobe i nervoze ili pak potpuno izbjegavanje situacije ili objekta. Ovisno o tome kojega se objekta ili situacije osoba plaši, postoje mnogi različiti oblici specifičnih fobija, uključujući:
  • Životinjske fobije: strah od pasa, zmija, insekata ili miševa. Životinjske fobije su među najčešćim specifičnim fobijama;
  • Situacijske fobije: uključuju specifične situacije, poput letenja zrakoplovom, vožnje automobilom, prelaska preko mosta, prolaza tunelom ili boravka u zatvorenim prostorima;
  • Fobije prirodnog okoliša: strah od visine, oluja ili vode;
  • Fobije krvi-injekcije-ozljeda: strah od ozljede, prizora krvi ili invazivnih medicinskih zahvata, poput vađenja krvi ili injekcija;
  • Ostale fobije: strah od padova, glasnih zvukova ili kostimiranih osoba, poput klaunova.
  Najčešće se osobe ne boje samog objekta ili situacije, već neke posljedice koja može nastati susretom s objektom ili boravkom u određenoj situaciji (poput pada zrakoplova ili pada s visine, ugriza životinje itd.).
• Društvene fobije - predstavljaju kombinaciju pretjerane samosvijesti, straha od javnog poniženja i straha od negativne kritike od strane drugih ljudi. Osobe koje pate od društvene fobije često izbjegavaju susrete s većim skupinama ljudi, razgovore u javnosti, izlaske u restorane. Javni nastupi kod njih izazivaju tešku tjeskobu koja, ako se ne liječi, može prerasti u ozbiljnu depresiju i probleme s funkcioniranjem u društvu.
• Agorafobija - vrlo se često javlja kod ljudi koji imaju problema s paničnim poremećajem. Agorafobija uključuje strah od izlaska iz kuće, strah od samoće i od situacija iz kojih se ne može brzo pobjeći ili potražiti pomoć (poput vožnje liftom ili prostorije pune ljudi). Ova vrsta fobije može postati ozbiljna do te mjere da osobe u potpunosti izbjegavaju izlazak iz kuće.

Najčešći znakovi i simptomi fobije uključuju sljedeće:

• Trajan, iracionalni strah od određenih predmeta, objekata, aktivnosti ili situacija;
• Trenutna pojava tjeskobe kod izlaganja objektu straha, čak i ako se radi samo o razmišljanju o određenom objektu ili gledanju slike;
• Neodoljiva želja za izbjegavanjem onoga čega se bojite;
• Smanjena mogućnost funkcioniranja u određenim situacijama zbog strahova.

Osim navedenih simptoma, osoba koja je izložena predmetu njenog straha vjerojatno će osjetiti paniku i njene popratne simptome, poput znojenja, brzog rada srca, želju za izbjegavanjem, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu. U nekim slučajevima, tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite. Primjerice, osoba koja se boji pasa oklijevat će s izlaskom u šetnju, jer bi mogla putem naići na nekog psa. Fobije se najčešće pojavljuju u djetinjstvu i tijekom odrastanja, no mogu se pojaviti u bilo kojem životnom dobu. Nešto je češća pojava fobija kod žena nego kod muškaraca. Specifične fobije kod djece su česte, ali s vremenom nestaju, dok kod odraslih traju dulje nego kod djece i često se javljaju iznenada. Samo 20 posto fobija u odraslih ljudi nestaje samo od sebe, bez ikakvog liječenja. Neke od najčešće spominjanih i najpoznatijih fobija su klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora), akrofobija (strah od visina), agorafobija (strah od otvorenih prostora), dentofobija (strah od zubara), ksenofobija (strah od neznanaca i stranaca). Postoji zaista velik broj, stotine različitih vrsta fobija. Za mnoge od njih mnogi ljudi nisu niti čuli. Neke od neobičnijih fobija su dendrofobija (strah od drveća), tekstofobija (strah od određenih tkanina), verbofobija (strah od riječi) itd.

Kada potražiti pomoć liječnika?

Osjećaji neugode ili nesigurnosti u određenim situacijama ili u kontaktu s nekim objektima mogu biti sasvim normalna stvar. Ako određeni strah ne predstavlja neku ozbiljnu prepreku u vašem životu, ne smatra se poremećajem i najvjerojatnije nije potrebno nikakvo liječenje. Međutim, ako vaš strah postane iracionalan i nekontroliran do te mjere da utječe na vašu interakciju s drugim ljudima ili na obavljanje zadataka na poslu, možda se radi o poremećaju koji zahtijeva medicinsko i psihološko liječenje. U takvim slučajevima preporučljivo je da potražite pomoć liječnika, bilo da se radi o liječniku opće prakse, psihologu ili psihijatru. Liječnik će vjerojatno htjeti znati detalje vašeg problema, pa će od vas zatražiti da opišete simptome, te kažete kada se pojavljuju i što ih potiče. Kao i kod drugih tjeskobnih poremećaja, liječnik će vjerojatno obaviti cjelokupni pregled kako bi utvrdio postoji li neki drugi, prikriveni uzrok poremećaja. Fobije se ponekad mogu javiti zajedno s nekim drugim poremećajem tjeskobe, a može se javiti i depresija, zloporaba alkohola i droga ili poremećaji u prehrani. Ovisno o rezultatima liječničkog pregleda, liječnik će preporučiti način liječenja.

Kako se riješiti straha?

Ljudi se većinom ne odlučuju za posjet liječniku zbog neke određene fobije. Prema nekim istraživanjima, samo šest posto osoba koje pate od fobija zaista potraži pomoć liječnika. To je jednim dijelom zbog toga što njihove fobije ne uzrokuju potpunu nemogućnost funkcioniranja, pa oni pronađu puteve kako se nositi s njima. Većina ljudi posjeti liječnika tek kada su simptomi fobije vrlo ozbiljni i smanjuju mogućnost normalnog svakodnevnog funkcioniranja. Liječenje fobije ovisi o ozbiljnosti slučaja. Neke fobije moguće je u potpunosti izliječiti, dok neke nikada u potpunosti ne budu izliječene. Ipak, čak i ako je neki oblik teže fobije nemoguće u potpunosti iskorijeniti, osobe koje pate od tog poremećaja mogu naučiti živjeti s njima i normalno funkcionirati u društvu. U liječenju fobije uglavnom se koristi kombinacija lijekova i kognitivno-bihevioralne terapije. Kognitivno-bihevioralna terapija uključuje i desenzibilizaciju koja se fokusira na promjenu vašeg razmišljanja i načina na koji mislite u trenutku kada se suočite sa stresnom situacijom ili objektom. Pojednostavljeno, to bi značilo da ako promijenite način na koji razmišljate, promijenit ćete način na koji djelujete. Ako promijenite način djelovanja, promijenit ćete i način na koji razmišljate. Desenzibilizacijom učite različite načine kojima možete promijeniti vaš odgovor na predmet straha. Postupno i ponavljano izlaganje predmetu ili situacijama koje vas plaše mogu vam pomoći u svladavanju straha. Primjerice, ako se bojite letenja, vaše liječenje moglo bi se sastojati od razmišljanja o letenju, pa zatim pregledavanja fotografija zrakoplova, odlaska u zračnu luku, sjedenja u avionu, do konačnog cilja - putovanja zrakoplovom. Kognitivno-bihevioralnom terapijom uz psihologa ili psihijatra učite načine kojima se možete nositi s vašim strahom i gledišta s kojih možete gledati na objekt straha. Učite o predmetima straha i utjecajima koje oni i pojedine situacije mogu imati na vaš život. Poseban naglasak stavlja se na razvijanje kontrole vaših misli i osjećaja. Uz desenzibilizaciju i kognitivno-bihevioralno liječenje često se koriste i određeni lijekovi koji mogu smanjiti tjeskobu i pomoći u smirivanju osobe. Lijekovi koji se koriste u liječenju fobija mogu se podijeliti u tri skupine:

• Beta-adrenergički blokatori - djeluju tako da blokiraju stimulirajući učinak adrenalina. Adrenalin stimulira pojačan rad srca, povišenje krvnog tlaka, lupanje srca i drhtanje glasa i udova.
• Antidepresivi- smanjuju tjeskobu. Danas se najviše koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, koji djeluju na serotonin, neurotransmiter u mozgu za koji se vjeruje da djeluje na raspoloženje.
• Sedativi/anksiolitici - benzodijazepini smanjuju količinu tjeskobe i tako pomažu opuštanju. Treba ih uzimati s oprezom budući da mogu uzrokovati ovisnost. Najbolje ih je uzimati povremeno i kroz kratke periode vremena.

Specifične fobije uglavnom se liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom. Društvene fobije mogu se liječiti antidepresivima ili beta blokatorima uz kombinaciju s bihevioralnom terapijom, dok se agorafobija, posebice onda kada je prisutan i panični poremećaj, uglavnom liječi kombinacijom selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i bihevioralnom terapijom. U posljednje vrijeme dostupne su i neki moderniji načini liječenja fobija, a jedan od najzanimljivijih je liječenje uz pomoć prividne stvarnosti (engl. virtual reality). Oprema je još uvijek vrlo skupa, pa takvo liječenje nije široko prihvaćeno, no za nekoliko godina moglo bi postati jedno od najpopularnijih, a vjerojatno i najuspješnijih načina liječenja fobije. Primjerice, tijekom liječenja prividnom stvarnošću, pacijenti dodiruju realistične paukove u prividnoj, računalno oblikovanoj okolini.