Peludna alergija na brezu

Općenito o brezi

Breza (Betula spp.) raste samo na sjevernoj hemisferi, u većem dijelu sjeverne i središnje Europe, a uzgaja se u gradovima kao ukrasno drveće. Porodicu breza (Betulaceae) čini oko 50 vrsta diljem svijeta i 12 vrsta porijeklom iz Sjeverne Amerike. U navedenu porodicu uključujemo rodove joha (Alnus), lijeska (Corylus) i grab (Carpinus). Johu i lijesku nazivamo "vjesnicima peludnih alergija" jer već u zimskom razdoblju počinju cvasti, odnosno otpuštati pelud u zrak.

Rasprostranjenost breze

Obična srebrna breza je autohtona i uobičajena u većini Europe, zapadnom Sibiru i sjeverozapadnoj Africi dok u najjužnijim dijelovima Europe ne raste. Breza je kratkoživuća vrsta i u Hrvatskoj doživi oko 50 godina. Zbog osebujnog izgleda kore, krošnje i same biljke, otpornosti na jaku hladnoću, duga sušna razdoblja i uspješnog prilagođavanja uvjetima tla čest je izbor urbanista te se sadi kao ukrasno, ornamentalno drvo. Sadnjom u urbanim sredinama mijenja se peludna karta Europe te je sve više nalazimo i na Mediteranu. Vrsta je jednodomna što znači da se na istom stablu nalaze muške i ženske rese. Muške rese formiraju se ujesen i vidljive su tijekom zime, dok se ženske rese pojavljuju u proljeće kad i listovi.

Alergeni profil breze

Breze se oprašuju vjetrom, a pelud breze je, uz pelud ambrozije i pelud trava, jedan od najjačih aeroalergena današnjice. Nažalost, alergijske bolesti postaju sve značajniji javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da je 5 do 54 % stanovništva alergično na određenu pelud i taj broj je u stalnome porastu, osobito u velikim gradovima i industrijskim područjima. Koliko je problem značajan vidljivo je na primjeru belgijske studije o učestalosti senzibilizacije na pelud breze. Rezultati studije pokazali su da se učestalost senzibilizacije značajno povećala s 13 % u razdoblju od 1975. do 1979. godine na 34 % u razdoblju od 1992. do 1995. godine.

Breza cvate tijekom ožujka i travnja. Vrijeme cvatnje breze je kratko i vrlo intenzivno, što znači da je od trenutka pojavnosti prvih zrnaca peludi u zraku potrebno vrlo kratko vrijeme za dostizanje visokih koncentracija. U niskim koncentracijama pelud breze može se zadržati u zraku sve do kraja svibnja. U Zagrebu breza cvate prosječno 52 dana (šestogodišnji prikaz). Zanimljivo je da breza ima reproduktivne ritmove, odnosno, izmjenu godina visokih i niskih koncentracija peludi u zraku ovisno o vremenskim prilikama. Godišnja koncentracija peluda breze kreće se od 4 000 do 11 066 peludnih zrnaca u zraku/m³ ovisno o godini. Najviša maksimalna dnevna koncentracija iznosila je 2 246 pz u zraku/m³ i najzornije pokazuje intenzitet cvatnje. Ako uzmemo u obzir da pri koncentraciji većoj od 80 pz u m³ zraka 90 % bolesnika razvija alergijsku simptomatologiju možemo reći da su ožujak i travanj vrlo nepogodni za osobe alergične na ovaj tip peludi.

Okolišno-alergijski profil breze

Pelud kao bioindikator klimatskih promjena

Posljednjih godina brojne studije ukazuju na utjecaj klimatskih promjena na cvjetanje biljaka, a s time i na količine peluda u zraku. Neosporno klimatsko zagrijavanje nameće pitanje utjecaja tih promjena na žive organizme, a pelud se smatra osjetljivim bioindikatorom reakcija biljaka na klimatske promjene. Aerobiološke studije ukazuju da se posljednjih 30 godina duljina sezone cvjetanja breze produžila za 10 do 11 dana uz slab trend povećanja ukupnih godišnjih koncentracija.

Alergene križne reakcije

Važno je znati da lijeska i joha svojom ranom cvatnjom (već u siječnju i veljači) i križnom reakcijom s brezom mogu djelovati kao okidači alergijske senzibilizacije na pelud breze, pa se klinički simptomi manifestiraju naglašenije tijekom cvatnje breze. Cvatnja hrasta, bukve i pitomog kestena može produžiti trajanje simptoma alergijske reakcije na pelud breze i u razdoblju kada ta vrsta peludi nije prisutna u zraku. Osobe alergične na pelud ambrozije mogu imati simptome u vrijeme cvatnje breze i obratno.

Oralni alergijski sindrom (OAS)

Alergija na pelud (polinoza) postaje sve važnija ako se uzme u obzir da može biti odgovorna i za razvoj alergije na biljnu hranu. Više od 70 % osoba alergičnih na pelud breze ujedno pokazuju simptome alergije na neku vrstu voća, povrća i određenih začina, a navedeni sindrom nazivamo oralni alergijski sindrom (OAS). Alergične osobe na brezu češće su alergične na jabuku nego na ostalu hranu. Uočeni obrazac alergije na biljnu hranu ovisi o prehrambenim navikama stanovništva u određenom zemljopisnom okruženju i tipu vegetacije tog okruženja, a simptomi OAS-a se najčešće javljaju u sezoni cvjetanja biljaka. Simptome OAS-a izaziva svježa hrana, dok kuhana i kemijski obrađena ili smrzavana hrana ne. Poznati su sindromi: "breza-pelin-celer sindrom" i "celer-mrkva-breza-pelin-začini sindrom". Reakcija na jednu ili više namirnica iz određene grupe ne znači nužno da je osoba alergična na sve navedene namirnice iz te grupe (više dostupno na mobilnoj aplikaciji Peludna prognoza).

Kako umanjiti alergeni potencijal u gradovima?

Urbane zelene površine izuzetno su značajne za kvalitetu života urbanih stanovnika. Pružaju niz usluga ekosustava koje imaju izravne i neizravne učinke na javno zdravlje. Nažalost, tijekom cvjetanja alergenih biljaka teško je izbjeći kontakt s peludom koji nam uzrokuje tegobe. Način upravljanja urbanim zelenim površinama, ali i vlastitim okućnicama, znatno utječe na razinu koncentracije alergene peludi u zraku. Izračunom alergenog potencijala grada moguće je izraditi smjernice za ozelenjivanje površina naselja kako bi se smanjili učinci alergene peludi na zdravlje. Povećanje biološke raznolikosti zasađenih biljaka u gradu, odabir biljnog materijala niskog ili ne alergenog potencijala, ukoliko je moguća zamjena muških biljka sa ženskim, pravilno održavanje zelenih površina preduvjeti su za smanjivanje alergenog potencijala grada. Uvažavajući navedeno, urbane zelene površine mogu i moraju biti inkluzivni prostori u smislu javnog zdravstva.