Laringitis kod djece - kako izgledaju simptomi?

Epidemiologija i najčešći uzročnici

Akutni laringitis obično se javlja u sklopu akutne respiratorne infekcije pri čemu je upalom zahvaćena cijela sluznica gornjega dišnoga puta, odnosno sluznica nosa, grla i grkljana. Ako je upalom zahvaćena i sluznica dušnika i bronha, odnosno donjega dišnoga puta, govorimo o akutnom laringotraheitisu ili laringotraheobronhitisu.

Najčešći uzročnici akutnih respiratornih infekcija su virusi. Do kliničke slike akutnog laringitisa na prvom mjestu dovode virusi parainfluence tip I, II i III, ali i svi ostali respiratorni virusi, kao virusi gripe, adenovirusi, respiratorni sincicijski virus (RSV) i humani metapneumovirus. Akutne respiratorne infekcije (dakle i akutni laringitisi) češći su tijekom hladnijeg doba godine, odnosno tijekom jeseni i zime.

S druge strane, bakterijski laringotraheobronhitis mnogo je teža bolest od navedenih virusnih laringotraheitisa, ali su danas primarne bakterijske infekcije larinksa osjetno rjeđe nakon što se djeca sustavno procjepljuju protiv difterije i bakterije Haemophilus influenzae. Ako pak dođe do bakterijske infekcije, mahom se radi o superinfekciji, odnosno razvoju bakterijske infekcije na prethodno virusom oštećenoj sluznici dišnoga puta.

Simptomi akutnog laringitisa

Početni simptomi akutnog laringitisa nalikuju simptomima prehlade. Dakle, javlja se blago do umjereno povišena tjelesna temperatura, sekrecija iz nosa, grlobolja, a potom se (tijekom nekoliko sati) razvijaju simptomi promuklosti i promukloga kašlja nalik lavežu psa koji su karakteristični za upalu larinksa. Akutni laringitisi često recidiviraju, pa tako djeca u ranoj dječjoj dobi nerijetko imaju ponavljajuće akutne laringitise tijekom virusnih respiratornih infekcija. Napadi obično prestaju u predškolskoj dobi.

Kod manjega broja djece simptomi su izraženiji. Kašalj je intenzivan, djeca su jako promukla, a disanje može biti čujno i otežano. Pogoršanje uglavnom nastupa naglo i događa se u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima. Dijete se budi iz sna ili roditelje probudi čujno i otežano disanje djeteta, stoga je akutni laringitis čest razlog posjeta hitnoj pedijatrijskoj službi tijekom noći. Dijete ima osjećaj nedostatka zraka, pa se posljedično razvija osjećaj straha koji onda pridonosi još ubrzanijem i težem disanju te izrazitom nemiru djeteta.

Spastični subglotični i bakterijski laringotraheobronhitis

Iako je akutni laringitis najčešće potaknut akutnom virusnom infekcijom i popraćen simptomima infekcije gornjih dišnih sustava, u neke se djece laringitisi javljaju neovisno o akutnim infekcijama. Ta djeca mogu imati napade i tijekom ljetnih mjeseci. Generalno, simptomi su gotovo isti kao već navedeni, ali se javljaju bez popratnog febriliteta te znakova infekcije gornjih dišnih puteva. Roditelji obično navode da je dijete zdravo otišlo na počinak te se naglo probudilo s promuklim kašljem i otežanim disanjem. Ovaj tip laringitisa naziva se i spastični subglotični laringitis, a sklonost može biti genetski predisponirana pa više članova obitelji može imati iste tegobe.

Nadalje, klinička slika bakterijskog laringotraheobronhitisa mnogo je teža kad ovaj entitet usporedimo s virusnim laringitisom. Dijete je uglavnom lošeg općeg stanja, visoko febrilno, promuklo kašlje i otežano diše. Na sluznici dišnoga puta nakuplja se žilavi, gusti, gnojni sekret koji zatvara lumen dišnih puteva i tako otežava disanje. Dijete s bakterijskim laringotraheitisom ostavlja dojam teško bolesnoga djeteta kojemu je neophodno antibiotsko liječenje, a nerijetko zahtijeva i intubaciju radi održavanja dišnog puta.

Terapijski pristup akutnom laringitisu

Kod većega broja djece simptomi akutnog laringitisa su blagi i ne zahtijevaju posebno liječenje. Dovoljno je da dijete miruje, pije dosta tekućine te po potrebi koristi antipiretike, lijekove za snižavanje tjelesne temperature. Ipak, kako kod neke djece kliničke tegobe mogu biti izraženije, nije neobično što roditelji koji se prvi put susretnu s akutnim laringitisom obično panično dolaze u hitnu ambulantu jer misle da im se dijete guši.

Osim toga, napadi akutnih laringitisa često se povezuju s alergijom iako za to nema jasnih dokaza pa se liječenje antihistaminicima (lijekovi koji se koriste u liječenju alergijskih bolesti) ne preporučuje. Liječenje je isto kao i u laringitisu koji je potaknut akutnom virusnom infekcijom.

Objektivno, dijete je vrlo rijeko zaista životno ugroženo. Saturacije kisikom koje se izmjere kada djeca s akutnim laringitisom dođu u hitnu ambulantu uglavnom su u granicama normale, stoga su rijetko potrebne intervencije u smislu oslobađanja dišnog puta (kao što je na primjer intubacija). Ipak, ovoj skupini djece potrebno je medikamentozno liječenje.

Medikamentozno liječenje

Postoje dvije skupine lijekova koje se najčešće propisuju u akutnom laringitisu. U prvoj je skupini inhalacijski adrenalin. Radi se o kratkotrajnoj inhalaciji čija aktivna tvar, adrenalin, dovodi do smanjivanja otoka sluznice larinksa te na taj način ublažava simptome bolesti. Djelovanje adrenalina je brzo, ali kratkotrajno. Po procjeni liječnika može se ponoviti nakon dvadesetak minuta ili nakon nekoliko sati.

Druga skupina lijekova su kortikosteroidi koji su provjereno učinkoviti u liječenju akutnog laringitisa, premda je njihovo djelovanje znatno sporije. Kortikosteroidi se mogu primijeniti peroralno, no to je kod manje djece obično nemoguće, pa se češće primjenjuju u obliku intramuskularnih ili intravenskih injekcija. U terapiji akutnog laringitisa u posljednje se vrijeme sve uspješnije upotrebljava inhalacijski kortikosteroid budesonid. Uglavnom je dovoljna jedna primjena lijeka, ali ponekad je potrebno i liječenje tijekom nekoliko dana.

Dijete s akutnim laringitisom obično ne zahtijeva bolničko liječenje. Najčešće se dijete po primjeni lijeka opservira kroz nekoliko sati u hitnoj ambulanti. Ako dođe do regresije simptoma, dijete se može otpustiti na kućnu njegu.

Diferencijalna dijagnostika i dodatna obrada

Ako se simptomi laringitisa ne poboljšavaju uz navedenu terapiju, svakako treba razmotriti druga stanja koja dovode do promuklosti i kašlja. U male djece prvenstveno treba posumnjati na strano tijelo u gornjem dišnom putu. Također, alergijske reakcije na hranu, inhalacijske alergene ili ubode insekta mogu se prezentirati oteknućem sluznice larinksa koji onda oponašaju kliničku sliku akutnog laringitisa.

Ponavljajući laringitisi također zahtijevaju oprez i dodatnu obradu. Iako se najčešće radi o recidivima spastičnog subglotičnog laringitisa u inače zdravog djeteta, potrebno je isključiti drugu etiologiju: napose prirođene malformacije larinksa, ciste, malformacije krvnih žila, tumorske mase, gastroezofagealni ili laringofaringealni refluks.

Ukoliko se obradom ne otkrije uzrok recidivima laringitisa koji zahtijeva specifičnu terapiju, roditelje je potrebno informirati o naravi bolesti i mogućim komplikacijama. Toj skupini djece može se propisati inhalacijski kortikosteroid (budesonid) koji se može primijeniti kod kuće pri prvim znakovima bolesti kako bi se ublažio njezin tijek.