Upala prostate

Tipovi upala prostate

Postoje četiri tipa prostatitisa:

Akutni bakterijski prostatitis - bakterijska infekcija koja se prezentira iznenadnim jakim simptomima i predstavlja hitno urološko stanje.

Kronični bakterijski prostatitis - dugotrajna ili ponavljajuća bakterijska infekcija, obično s umjerenim simptomima.

Kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici - dugotrajna ili ponavljajuća bol u zdjelici i urinarni simptomi bez dokaza o infekciji.

Asimptomatski upalni prostatitis - znakovi upale prostate bez subjektivnih tegoba.

Simptomi upale prostate

Simptomi upale prostate variraju ovisno o tipu poremećaja. Mogu uključivati: bol ili pečenje tijekom mokrenja (dizurija), otežano mokrenje (kapanje ili oklijevajuće mokrenje), učestalo mokrenje osobito noću (nikturija), urgenciju (hitna potreba za mokrenjem), zamućen urin, krv u urinu, bolove u abdomenu, preponi ili donjem dijelu leđa, bol u perineumu, bol ili nelagoda penisa i testisa, bolna ejakulacija te kod akutnog bakterijskog prostatitisa povišena temperatura, zimica i tresavica.

Akutni bakterijski prostatitis obično se javlja u mlađih muškaraca i prezentira se izraženim općim simptomima, povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima u perineumu te bolnim i otežanim mokrenjem. Kronični bakterijski prostatitis često je udružen s ponavljajućim upalama mokraćnog mjehura zbog prodora uzročnika iz tkiva prostate u mokraćni mjehur. Ponekad je praćen nelagodnom u zdjeličnom području, donjem dijelu abdomena i leđa.

Uzroci upale prostate

Akutni bakterijski prostatitis najčešće je uzrokovan za urogenitalni sustav uobičajenim sojevima bakterija. To su obično gram-negativne bakterije iz porodice enterobakterija, koje potječu iz fiziološke flore probavnog sustava ili nastaje širenjem infekcije iz drugih dijelova urogenitalnog sustava. Prema nekim istraživanjima Escherichia coli uzrokuje i do 80% svih bakterijskih upala prostate.

Kronični bakterijski prostatitis ima iste uzročnike kao i akutni i najčešće nastaje kada liječenje nije trajalo dovoljno dugo ili je bilo neučinkovito.

Kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici je još uvijek nepotpuno shvaćen pojam. Dominantni simptom je bol, bez prisustva upale, koja traje duže od 3 mjeseca. Bol je obično smještena u području perineuma, donjem dijelu trbuha, vanjskom spolovilu, preponi ili donjem dijelu leđa. Mokrenje može biti učestalo uz pojačan nagon i oslabljen, isprekidan mlaz. Istraživanja ukazuju da ulogu u nastanku ovog sindroma ima nekoliko različitih faktora koji uključuju prethodne infekcije, disfunkciju neurološkog sustava, disfunkciju imunološkog sustava, psihološke čimbenike te nepravilnu hormonsku aktivnost.

Asimptomatski upalni prostatitis nema poznati uzrok i najčešće je slučajan nalaz prilikom druge medicinske obrade.

Faktori rizika za prostatitis

Rizični faktori za prostatitis uključuju: mladu ili srednju životnu dob, prethodni prostatitis, infekciju mokraćnog ili reproduktivnog sustava, imunosupresiju, urinarni kateter te biopsija prostate. Dodatni čimbenici rizika za sindrom kronične boli u zdjelici jesu psihološki stres te neuralno oštećenje u zdjeličnoj regiji kao posljedica kirurškog zahvata ili traume.

Postavljanje dijagnoze prostatitisa

Dijagnoza bakterijskog prostatitisa postavlja se na temelju kliničke slike, digitorektalnog pregleda te laboratorijskih pretraga krvi i urina. Digitorektalnim pregledom može se naći smekšana, uvećana i izrazito bolna prostata. Nalazi urina ukazuju na upalni proces, a urinokulturom najčešće izoliramo uzročnika. Krvne pretrage mogu, ali ne moraju ukazivati na upalni proces, ali se uglavnom nalazi povišena vrijednost PSA. U nekim slučajevima može biti potrebna masaža prostate za dobivanje uzorka prostatične tekućine koja se potom mikrobiološki ispituje. Po potrebi dijagnostika se može proširiti na urodinamske pretrage (niz testova koji ispituju koliko učinkovito mjehur i mokraćna cijev zadržavaju i otpuštaju urin) te slikovne metode (CT, MR). U slučaju sindroma kronične zdjelične boli naglasak je na individualnom pristupu bolesniku. Svakako je potrebna detaljna anamneza, fizikalni pregled, pregled urina i urinokultura. Po potrebi se pretrage individualno proširuju. Može se učiniti mikciometrija, UZV procjena rezidualnog urina, bakteriološka analiza ejakulata, brisevi uretre, cistoskopija te slikovne metode.

Liječenje upale prostate

Liječenje ovisi o uzročniku i tipu upale prostate. Akutni i kronični bakterijski prostatitis liječe se antibioticima. Najčešće se preporučuje upotreba florokinolona kao početna terapija izbora koja se po potrebi prilagođava antibiogramu. Važno je naglasiti da nemaju svi antibiotici jednako dobar prodor u tkivo prostate te o tome valja voditi računa prilikom propisivanja terapije. Kod prostatitisa bakterije su smještene u kanalićima žlijezde, gdje stvaraju nakupine tj. biofilm, koji im omogućuje bolje preživljavanje. Akutni bakterijski prostatitis često zahtijeva intravenoznu primjenu antibiotika te kraći boravak u bolnici. Kompletno antibiotsko liječenje obično traje 4-6 tjedana, u nekim slučajevima i duže. Duljina liječenja je od velike važnosti, jer je poznato da nedovoljno dugo trajanje liječenja predstavlja važan čimbenik rizika za nastanak kronične bakterijske upale. Uz liječenje usmjereno na uzročnika, važne su i simptomatske mjere te se često u terapiju uključuju blokatori alfa kanala, koji opuštaju vrat mokraćnog mjehura i područje spoja prostate na mokraćni mjehur. Alfa blokatori često se propisuju u liječenju kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici međutim mogu biti od koristi za olakšavanje simptoma u bakterijskoj upali. U slučaju izrazitih bolova, preporučuju se nesteroidni protuupalni lijekovi. Kod sindroma kronične zdjelične boli, sama etiologija bolesti je nedovoljno razjašnjena te je liječenje usmjereno na suportivne mjere, simptomatsku terapiju, psihološku pomoć te kontrolu poznatih faktora rizika. U određenim slučajevima može se razmotriti akupunktura i fizikalna terapija (biofeedback).

Komplikacije

Ovisno o tipu, prostatitis može imati različite komplikacije. Kod akutnog ili kroničnog prostatitisa to su: bakterijemija (prodor bakterijskog uzročnika u krv), epididimitis, apsces prostate te širenje infekcije u okolna područja, zdjelične kosti ili kralježnicu. U slučaju apscesa radi se o nakupljanju gnoja u tkivu prostate, što je potrebno kirurški otvoriti i isprazniti. Kod kroničnog nebakterijskog prostatitisa to su psihološke smetnje zbog kroničnih smetnji i boli, seksualna disfunkcija te promjene kvalitete sjemena koje mogu dovesti do neplodnosti. Nema direktnih dokaza da prostatitis predstavlja rizični čimbenik za razvoj karcinoma prostate.

Zaključak

Upale prostate se javljaju u muškaraca svih dobnih skupina. Akutni prostatitis se prezentira tipičnom kliničkom slikom što olakšava njegovo dijagnosticiranje i pravovremeno liječenje. Liječenje je dugotrajno i uključuje antibiotsku terapiju u trajanju od 4-6 tjedana. Pri pojavi komplikacija kao što je kompletan zastoj mokrenja potrebno je potražiti hitnu urološku pomoć. Dijagnoza asimptomatskog upalnog prostatitisa i sindroma kronične zdjelične boli se postiže kada se  ukloni sumnja na novotvorine donjeg urinarnog trakta, kamence mokraćnog mjehura, distalne kamence uretera, novotvorine debelog crijeva koji spadaju u diferencijalnu dijagnozu prostatitisa. Od pojave prvih simptoma do dijagnoze i liječenja u pravilu prođe dosta vremena. Imamo pacijente kojima je u tom periodu života jako narušena kvaliteta života i socioekonomski status. Na tržištu je u današnje vrijeme više nego ikad dosta čudotvornih lijekova koji obećavaju oporavak preko noći. No istina je drugačija. Za liječenje upala prostate je jako bitan multidisciplinarni pristup liječnika obiteljske medicine, specijalista urologije, specijaliste radiologije, fizijatra i nutricionista s jedne strane te predana suradnja i povjerenje pacijenta s druge strane. Kod pacijenata koji imaju više epizoda prostatitisa godišnje potrebne su kontrole u redovnim intervalima specijalista urologa da bi se na vrijeme spriječile komplikacije bolesti i njihovo djelovanje na psihofizičko i socioekonomsko zdravlje naših pacijenata.