Akutni bakterijski prostatitis je, kao i kronični, uzrokovan infekcijom prostate. Kronični bakterijski prostatitis je bolest koja traje najmanje tri mjeseca, a vodeći simptomi su bol u području perineuma (međice), penisa, skrotuma (mošnje) ili unutrašnjeg dijela natkoljenice te mogu biti prisutni simptomi poremećaja funkcije donjeg dijela mokraćnog sustava. Uzrok kroničnog prostatitisa/sindroma kronične zdjelične boli može biti upalne, imunološke, anatomske, psihosomatske ili neurološke etiologije.
Kronična upala prostate uključuje različite oblike upale te je upravo zbog toga američki National Institutes of Health podijelio upalne bolesti prostate u različite skupine, tzv. dogovorna podjela prostatitisa (NIH-konsenzus), kako slijedi: (1) akutni bakterijski prostatitis; (2) kronični bakterijski prostatitis; (3) kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici, koji može biti upalni ili neupalni, te; (4) asimptomatski prostatitis.
Kronični bakterijski prostatitis najčešći je uzrok ponavljajućih infekcija mokraćnog sustava kod muškaraca. Tegobe traju tri mjeseca ili dulje. Bolesnici se žale na bol u području perineuma, penisa, s unutrašnje strane natkoljenice ili u području donjeg dijela leđa, a često imaju i tegobe vezane uz mokrenje. Od strane prostate javljaju se još i tegobe poput nelagode u testisima, boli ili nelagode suprapubično, anorektalne osjetljivosti, seksualne disfunkcije te bolne ejakulacije. Najčešće se izmjenjuju simptomatska i asimptomatska razdoblja. Digitorektalnim pregledom većinom se nađe bezbolna i klinički benigna prostata.
Što se tiče kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici, klinička slika ovog oblika prostatitisa je vrlo varijabilna. Bolesnici se najčešće žale na tegobe slične onima kod kroničnog bakterijskog prostatitisa, a najizraženije tegobe su bolovi. Tegobe su izražene tijekom minimalno tri mjeseca u zadnjih šest mjeseci te značajno smanjuju kvalitetu života bolesnika. Kronični prostatitis/sindrom kronične boli u zdjelici se dijeli na upalni i neupalni oblik ovisno o prisutnosti leukocita u eksprimatu prostate, spermi ili urinu nakon masaže prostate.
Najvažnijim čimbenikom za utvrđivanje upalnog procesa prostate kod kroničnog bakterijskog prostatitisa smatra se nalaz povećanog broja leukocita u eksprimatu prostate. Mikrobiološki se kao najčešći uzročnici većinom verificiraju uobičajene bakterije koje se razmnožavaju u prostati. Među najučestalijim uzročnicima su Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus spp. i Pseudomonas aeruginosa. Među rjeđe uzročnike ubrajamo bakterije Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis, Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Haemophilus influenzae te pojedine anaerobe, viruse i gljive.
U većini slučajeva bakterijski prostatitis javlja se kao posljedica upale u mokraćnom sustavu. Među rizične faktore ubrajamo strikturu uretre, upalu mokraćne cijevi uzrokovanu spolno prenosivim bolestima te zahvati poput transrektalne biopsije prostate.
Kronični bakterijski prostatitis razvija se kao bolest s mnogim žarištima na prostati. Bakterije se uglavnom nalaze unutar acinusa i vodova, na površini urinarnog katetera ili na kamencima u urotraktu. Ponekad različiti vanjski čimbenici poput vožnje biciklom, hladnoće i konzumiranja alkohola mogu uzrokovati kliničku manifestaciju same bolesti.
Etiologija kroničnog prostatitisa/sindroma kronične boli u zdjelici je često nepoznata. Klinička slika oba oblika ove bolesti (upalni i neupalni) je jednaka, a uzroci su multimodalni. Faktor koji uzrokuje sam početak bolesti može biti infekcija, trauma, autoimuna bolest, neurološko zbivanje u području zdjelice. Kao posljedica često nastaje kronična neuropatska bol te disfunkcija dna zdjelice što izrazito umanjuje kvalitetu života bolesnika.
Digitorektalnim pregledom u većini slučajeva nađe se bezbolna i klinički benigna prostata. Za dijagnozu, gradaciju težine bolesti te praćenje učinkovitosti terapije koriste se upitnici. Od značaja su nam bakteriološke analize urina i sedimenta urina te analiza eksprimata prostate.
Tzv. test četiri čaše pokazao se kao optimalan test za dijagnozu kroničnog bakterijskog prostatitisa kojim se otkriva patogeni uzročnik iako je kompliciran i skup. Stoga se izvodi i pokus s dvije čaše koji je gotovo jednako uspješan.
Za sindrom kronične boli u zdjelici ne postoji zlatni standard kad je u pitanju testiranje. Koriste se upitnici i razne druge dijagnostičke pretrage. Kod bolesnika s neupalnim oblikom bolesti ne mogu se dokazati mikrobiološki patogeni stoga je liječenje takvih bolesnika često izazovno i neuspješno.
Liječenje ovisi o detektiranom uzročniku i pridruženim simptomima. Glavna metoda liječenja kod kroničnog bakterijskog prostatitisa uključuje antibiotike. Unatoč visokoj rezistenciji mokraćnih patogena, fluorokinoloni su i dalje prva linija antibiotika koju koristimo u liječenju zbog prodora u tkivo. Rastuća otpornost mikroorganizama na fluorokinolone zahtijeva upotrebu i drugih antibiotika ovisno o izoliranom patogenu te ovisno o lokalnim smjernicama i osjetljivosti te eventualnim alergijama bolesnika. Sukladno navedenome, osim fluorokinolona u upotrebi su i kotrimoksazol, azitromicin, doksiciklin i metronidazol.
Oralno antibiotsko liječenje fluorokinolonima traje minimalno četrnaest dana, a nakon postavljene dijagnoze kroničnog bakterijskog prostatitisa terapija treba trajati četiri do šest tjedana. U slučaju otkrivanja unutarstaničnih patogena liječenje treba provesti makrolidima iili tetraciklinima. U slučaju da se radi o uzročniku spolno prenosive bolesti, liječiti treba i spolne partnere. Osim antibiotskog liječenja, kombinira se i liječenje nesteroidnim pa čak i steroidnim protuupalnim lijekovima, a po potrebi mogu se uključiti i alfa-blokatori.
Ako se radi o dugotrajnim simptomima sindroma kronične boli u zdjelici treba razmotriti i druge bolesti i poremećaje. Simptomi kroničnog bakterijskog prostatitisa ili sindroma kronične boli u zdjelici mogu maskirati i prostatičnu tuberkulozu.
Osim etiološke mikrobiološke terapije, tu je i simptomatska te imunomodulatorna terapija. Za liječenje boli koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi, a pristup je često multimodalan. Ovi bolesnici često zahtijevaju multidisciplinarni pristup liječenju.