Manji dio bolesnika otvoreno i jasno iznosi svoje tegobe, dok ih većina vrlo slabo definira i tek kroz ciljana pitanja polako oslikava portret svoje dijagnoze. Dio otežane komunikacije počiva na činjenici da bolesnik tijekom urološkog pregleda osjeća nelagodu, u strahu je, ali i često negira svoje simptome pokušavajući zadržati uljepšanu sliku svoje do tada zdrave individue. No, bolesnik je u ambulantu ušao zbog nekog problema, a na meni je da iz nje ne ode dok ne otkrijem prirodu tog problema i pokušam ga razjasniti, dijagnosticirati te u konačnici (ako je potrebno) započeti moguće pravodobno i točno liječenje.
Pa krenimo u mali obilazak redovite opće urološke ambulante jednog ponedjeljka. U ordinaciju ulazi visoki, mišićav gospodin odjeven u sportsku trenirku, u svojim ranim 50-tim godinama, te gipkim i srdačnim kretnjama pozdravi mene i moju medicinsku sestru. Objašnjava mi da je eto došlo vrijeme za prvi servis, te da u biti nema posebnih uroloških tegoba. Iz anamneze jedino što odstupa od urednog je podatak o pokojnom ocu koji je bolovao od karcinoma prostate te izgubio bitku s bolesti u 70. godini života. Nakon uvida u učinjene nalaze koji su potpuno uredni (također i ukupni PSA - specifični antigen za prostatu) bolesnik mi onako potajice i potiho navodi da je primijetio nekakve grudice u sjemenu, što je znao i prije primjećivati, no da mu se sada čini da je to ugrušak krvi. Dakle, tu smo, krv u sjemenu - ejakulatu, to je pravi razlog dolaska. U dobnoj skupini ispod 40-te godine, taj simptom je najčešće vezan uz uroinfekciju (upalu prostate, pasjemenika, mokraćne cijevi, ili žlijezda mokraćne cijevi) ili je uzrok nepoznat-idiopatski, a vrlo iznimno je povezan s ozbiljnijim stanjima npr. iza traume međice ili testisa. No, već iznad 40. godine života treba vrlo oprezno pristupiti i dokazati da se radi o uroinfekciji ili da se simptom javlja u sklopu benigne hiperplazije prostate, a isključiti ozbiljna patološka stanja i tumore urotrakta (najčešće karcinom prostate, mokraćnog mjehura ili rijetko sjemenih mjehurića primarno). U našeg bolesnika, nažalost se radilo o karcinomu prostate što je bilo jasno i samim nastavkom pregleda, tj. digitorektalnim pregledom prostate. Iznenađujuće je bilo što se daljnjom urološkom obradom dokazala uznapredovala i proširena bolest prostate s presadnicama u paraortalne limfne čvorove. Krv u ejakulatu je uvijek alarm za urološki pregled.
Slijedeća pacijentica je žena u ranim 20-tim godinama života koja se žali na bolno mokrenje i peckanje, najviše na vanjskoj strani mokraćne cijevi, nije imala povišenu tjelesnu temperaturu, a tegobe se povremeno javljaju tijekom posljednje 2 godine. Navodi da ne boluje od težih bolesti, a do sada je 6 do 7 puta uzimala empirijski uvedenu antibiotsku terapiju zbog upale mokraćnog mjehura. Učinila je ginekološki pregled koji je uredan. Detaljnijom anamnezom saznajem da se njene smetnje gotovo uvijek javljaju iza spolnog odnosa. Iza antibiotske terapije sve učinjene urinokulture su bile sterilne. Bolesnicu sam uputio na bris mokraćne cijevi zbog sumnje na infekciju te moguće patogene, tj. atipične intracelularne bakterije. Izolirana je ureaplazma urealticum koju smo liječili ciljanim antibiotikom, doksiciklinom u trajanju 10 dana, ali uz istovremenu terapiju i partnera. Dizurija ili bolno mokrenje je simptom koji bi trebalo primarno obraditi po smjernicama i dobroj kliničkoj u praksi, a tek po neuspjehu liječenja uputiti na specijalistički urološki ili infektološki pregled.
Bolesnik u ranim 70-tim godinama ulazi u ambulantu, polako, djeluje potišteno i distancirano. Navodi da nema većih tegoba, ali primjećuje povremeno oslabljen mlaz kod jutarnjeg mokrenja i ono što ga više muči, noćno mokrenje ili nokturiju, i to do 3 puta što ga tjera na ustajanje i onemogućava san i odmor. Također navodi povremenu malaksalost. Uvidom u nalaze i učinjenim kliničkim pregledom nalazim tek minimalno uvećanu prostatu, za dob gotovo urednu. Odjednom se bolesnik sjeti da ima i nalaz urina u kojem je vidljivo nešto upalnih stanica u sedimentu, ali i prisustvo glukoze u urinu. Nakon učinjene dijabetološke obrade, te promjene stila života uz peroralnu hipoglikemijsku terapiju na urološkoj kontroli više nema tegoba donjeg urinarnog trakta. Nokturija ili noćno mokrenje je definirano kao 2 ili više noćna mokrenja koja bolesnika bude iz sna i javlja se u 55% muškaraca u dobi iznad 70 godina. Dakle jedno noćno mokrenje ne smatramo patologijom, no nokturija je simptom zbog kojeg trebamo urološki pregled. Potrebno je razmotriti najčešće urološke uzroke nokturije (benigna prostatična opstrukcija i/ili nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura, prekomjerno aktivni mokraćni mjehur, itd.), ali ne zaboraviti i ne-urološke uzroke (šećerna bolest, noćna poliurija-ako izmokri više do trećine ukupne 24 satne količine urina, centralni i nefrogeni dijabetes insipidus, bubrežno oštećenje uz hiperkalcemiju, uzimanje raznih lijekova, udruženo s "sleep apnejom", itd.) Također, bolesnika bi trebalo uputiti u vođenje dnevnika mokrenja radi objektivizacije stanja.
U ordinaciju dolazi mladi muškarac, saznajem da je student i uz to dobar sportaš, trenira košarku. Nakon podužeg uvoda i okolišanja požalio se da primjećuje povremeno nevoljni bijeg urina (inkontinenciju urina), tek nekoliko kapi nakon završena akta mokrenja, te mu se to događa najčešće iza treninga. Nakon učinjenog cjelovitog urološkog pregleda te po uvidu u nalaze nisam našao uzrok njegovim tegobama. Tek nakon dodatnog razgovora u kojem sam pokušao doznati da li ima još nešto, nekakvu drugu tegobu koju je primijetio u posljednje vrijeme, sinula mi je ideja u trenutku kada je spomenuo da povremeno ima neugodna peckanja kože lijeve nadlaktice, no što je povezao s povredom na košarci i vratnim dijelom kralježnice. Uputio sam ga na neurološki pregled i obradu. Bolesniku su tegobe s mokrenjem, tj. inkontinencija i parestezije kože nadlaktice bili prvi simptomi multiple skleroze. Urinarna inkontinencija koju najčešće dijelimo u stresnu, urgentnu i miješanu je definitivno razlog dolaska urologu te zahtijeva daljnju urološku obradu.
Zbog dugog čekanja pred urološkom ambulantom vidno uzrujana gospođa u ranim 50-tim godinama života žali se na strašan simptom zbog kojeg misli na najgore. Dakle, prije 14 dana uz jake bolove kod mokrenja, visoku tjelesnu temperaturu primjetila je i krv u mokraći (hematurija). Upravo je ušla u menopauzu te navodi da više nema menstrualna krvarenja. Po učinjenom kompletnom pregledu i uvidu u nalaze, uz puno ohrabrenja i umirenja objasnim joj da upalu mokraćnog mjehura, koju je uredno izliječio nadležni obiteljski liječnik antibiotikom, zna pratiti i krv u mokraći. No, potrebno je ponoviti nalaz urina te ukoliko bi se ponovila prisutnost krvi u mokraći, učiniti daljnju obradu po mojoj uputi. Hematurija ili krv u mokraći može biti vidljiva golim okom (makrohematurija) ili mikroskopom (mikrohematurija), te u 20-55 % bolesnika može biti znak urološke neoplazije pa svakako iziskuje obradu. No, uzroci mogu biti uroinfekcija (najčešće), trauma, kamenci urotrakta, bolesti bubrega, antikoagulantna terapija, benigna hiperplazija prostate, ali treba reći da se i uz kompletnu urološku i nefrološku obradu, u 50% bolesnika s makrohematurijom te u do 70% bolesnika s mikrohematurijom ne nađe uzroka ili abnormalnosti urotrakta.
Slijedeći bolesnik dolazi zbog boli u leđima, više u lijevoj slabini. Upućen je bez ikakve prehospitalne obrade, a on sumnja da se radi o kamencima bubrega za koje zna dugo vremena. Poslije učinjenog kliničkog pregleda kojim se u lijevoj trbušnoj polovici palpira tvorba, a ultrazvučno prikaže heterogena struktura postavim sumnju na intraabdominalni patološki substrat. U nastavku pregleda bolesnik se prisjetio da zadnjih 6 mjeseci primjećuje izmjenično proljevaste stolice i zatvor, a povremeno i krv u stolici. Bol u leđima, bila akutna ili kronična često je simptom zbog kojeg bolesnik bude prvo upućen na pregled u urološku ambulantu, iako najčešće uzrok nije urološka patologija, a što je najopasnije često se radi o nekim životno ugrožavajućim bolestima kao npr. disekcija ili ruptura abdominalne aneurizme, upala pluća, srčani infarkt, ginekološke bolesti, upalne bolesti crijeva, divertikulitis, crijevne neoplazme, bolesti jetre itd. No, ukoliko se bolesnik već i pojavi prvo u urološkoj ambulanti učinit će se potpuna obrada u cilju dijagnostike uroloških uzroka boli u leđima. To mogu biti benigna stanja (uroinfekcija, kamenci bubrega i mokraćovoda, stenoza pijeloureteričkog segmenta itd.) ili maligniteti (bubrega ili nakapnice, mokraćovoda, retroperitoneuma, testisa).
Polaganim korakom u ambulantu ulazi korpulentan gospodin, 45-godišnjak. Nakon kraćeg uvoda žali se na svoj seksualni život, te tvrdi da više nije onaj "stari", uvijek spreman i sposoban. Navodi da povremeno tijekom odnosa ne može održati erekciju te se brzo umara i primjećuje nedostatak snage. Ima libido, ali manje smetnje erektilne disfunkcije (ED) ga ometaju u seksualnom životu te me moli bih li mu mogao prepisati tableticu jer njegov liječnik obiteljske medicine ne smije bez moje preporuke. U kliničkom statusu osim pretilosti i blažih edema oko gležnjeva ne nalazim bitnijeg odstupanja. Donosi učinjene nalaze iz kojih se vidi blago povišen šećer u krvi, hiperkolesterolemija te povišeni jetreni enzimi. Bolesniku sam objasnio da je ED u ljudi bez jasnih uroloških uzroka uvijek alarm za pregled kardiologa i vaskularnog kirurga. Dok obavlja preglede i pretrage preporučio sam mu promjenu stila života. Nakon nekoliko mjeseci u ambulantu je ušao vidno mršaviji, agilniji te ukupno boljeg općeg stanja. U međuvremenu je dobio 2 srčana stenta, izgubio je 15 kg na tjelesnoj težini, te unio vježbu u svakodnevni životni ritam. Ipak, zbog minimalnih, no i dalje prisutnih simptoma ED, uz kardiološko dopuštenje, uveo sam bolesniku u terapiju početnu dozu sildenafila čime je u potpunosti riješio problem. Uzroci ED sežu od uroinfekcije i to najčešće prostatitisa, potom šećerne bolesti, endokrinoloških disbalansa, neurogenih uzroka, okluzivnih vaskularnih čimbenika, postraumatski, postoperativno, pa sve do psiholoških razloga. U svakom slučaju dijagnostici i liječenju ED treba se pristupati multidisciplinarno, jer samo takav pristup omogućava izvrsne rezultate i poboljšava kvalitetu života bolesnika.
Pri kraju radnog dana, među posljednjim bolesnicima u ambulantu dolazi mladi informatičar, u dobi od 34 godine života, te kaže da je napipao nešto "čudno" na lijevom sjemeniku, bezbolno i tvrdo, veličine graška. Kaže da je isto primijetio unatrag dva mjeseca, a na pitanje zašto nije došao ranije rekao je da je čekao narudžbu za pregled. Po kliničkom pregledu i ultrazvučnoj verifikaciji radi se tumoru testisa, rijetkoj novotvorini koja je nažalost rezervirana za mlađu životnu dob bolesnika. Uz dodatnu obradu naručujem bolesnika sutra za hospitalizaciju i operativno liječenje tumora testisa. Dakle, ukoliko mlađi muškarac napipa suspektnu tvorbu na testisu potrebno je doći u što skorijem vremenu na pregled urologu. Ukoliko se obradom dokaže tumor sjemenika potrebno je maksimalno ubrzati liječenje jer direktno utječe na ishod i prognozu bolesnika. Iako je tumor testisa rijetka neoplazija /4-6 oboljelih na 100000/ od koje obolijevaju najčešće muškarci u dobi od 20 do 40 godina, bitno je pravodobno dijagnosticirati te liječiti bolest jer su danas uz dobru adjuvantnu terapiju, tj. kemoterapiju rezultati liječenja izvrsni.