Bronhitis kod djece

Simptomi akutnog bronhitisa kod djece

Bronhitis kao termin označava nespecifičnu upalu bronha i javlja se u različitim stanjima dječje dobi. Najčešće se radi o akutnom bronhitisu izazvanom virusnim infekcijama, a kašalj je glavno obilježje bolesti. Zimski period i rano proljeće je doba kada su respiratorni virusi dominantni patogeni, stoga je i javljanje bronhitisa u tom periodu godine učestalije. Širenje bolesti je brzo, kapljičnim putem ili nečistim rukama. 

Treba napomenuti da razvoj kliničke slike akutnog bronhitisa i dalje ne znači da se radi o bakterijskoj infekciji, već navedeno predstavlja očekivani tijek bolesti i odraz je virusima posredovanog oštećenja sluznice bronha. Mnoga djeca, posebice u ranoj predškolskoj dobi, gutaju vlastiti iskašljaj što može dovesti do povraćanja ili stolica mekše konzistencije. Veća se djeca mogu žaliti na bolove u prsištu zbog učestalog kašlja. Epizoda bronhitisa obično traje oko dva tjedna, u pojedine djece i preko tri tjedna uz postepeno sve slabije izražen kašalj.  

Kada morate posjetiti pedijatra?

Iskašljavanje zeleno obojenog gustog/gnojnog sekreta, otežano disanje, grudna bol, iskašljavanje sukrvavog sadržaja, vrućica, kašalj koji se pogoršava ili blaži kašalj suhog karaktera koji traje dulje od mjesec dana znakovi su koji upućuju da se radi o težem stanju ili bakterijskoj infekciji te da dijete zahtijeva pregled specijalista pedijatra.  

Liječenje akutnog bronhitisa kod djece

Zagađenje zraka ima važnu ulogu u pogoršanju disajnih smetnji u djece. Atmosferska kemijska zagađenja (smog) te izlaganje dimu cigareta (bilo da se  radi o pasivnom ili aktivnom pušenju) dokazano pogoršavaju smetnje i predstavljaju rizični čimbenik za sklonost ponavljanju. Stoga je osobito važno osigurati djetetu uvjete življenja bez izlaganja dimu cigareta; isto se odnosi i na prostore u kojima dijete provodi vrijeme igrajući se.

Liječenje akutnog bronhitisa je simptomatsko. Cilj terapije je olakšati simptome i pokušati utjecati na duljinu trajanja bolesti. Preporuča se adekvatna hidracija djeteta, pri čemu valja izbjegavati slatke i obojene sokove te gazirana pića. Redovito provoditi toaletu nosa kapima slane ili fiziološke otopine. Prostor gdje dijete boravi mora biti ugodne temperature i često provjetravan. Nadalje, valja osigurati adekvatnu vlažnosti zraka u prostoru, a mogu se primijeniti i inhalacije fiziološkom otopinom koje vlaže dišne puteve i razrjeđuju sluz. Vrućicu kontrolirati antipireticima (paracetamol, ibuprofen).

Ako se radi o akutnom bronhitisu izazvanom bakterijskom infekcijom, uz simptomatske mjere primjenjuje se terapija antibiotikom isključivo prema procjeni liječnika. Pripravke za suzbijanje kašlja (antitusici) ili poticanje iskašljavanja (ekspektoransi, mukolitici) u predškolskoj dobi treba izbjegavati. Naime, djeca inače imaju slabije izražen refleks kašlja, a primjena ekspektoransa može samo dodano izazvati naviranje sluzi te pogoršanje kliničke slike.

Simptomi akutnog opstruktivnog bronhitisa

Akutni opstruktivni bronhitis stanje je koje obilježavaju izraženije smetnje disanja: dijete diše ubrzano, plitko, kratkog je daha uz često čujno piskanje / sviranje pri disanju i osjećaj stezanja u prsima. Simptomi mogu varirati od blagih do vrlo intenzivnih. Takvo je stanje odraz spazma malih, perifernih dišnih puteva (bronhoopstrukcija), često ima sklonost ponavljanju te je značajno nalik bronhalnoj astmi. Može (ali i ne mora) biti potaknuto virusnom infekcijom dišnog puta. Unatoč brojnim istraživanjima danas se ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li dijete koje u prve tri godine života pati od ponavljajućih bronhoopstrukcija razviti astmu.

Poznato je da muška djeca, djeca izložena dimu cigareta kao i prematurusi imaju veći rizik za razvoj opstruktivnog bronhitisa već unutar prve godine života. Iako ponekad s dramatičnom prezentacijom disajnih smetnji takva skupina djece ima odličnu prognozu uz očekivani potpuni nestanak bronhoopstrukcija iza treće godine života. Alergijske bolesti u bliskih članova obitelji (npr. sezonski peludni rinitis / rinokonjunktivitis, atopijski dermatitis, astma)  ili dokazana alergijska senzitizacija u djeteta pridonosi većem riziku za kasniji razvoj astme. Isto se odnosi i na djecu kod koje nastupi bronhoostrukcija "iz punog zdravlja", dakle bez prethodećih znakova respiratorne infekcije gornjih dišnih puteva kao što su sekrecija iz nosa, povišena tjelesna temperatura ili nadražajni kašalj. Pojava prvih epizoda akutnog opstruktivnog bronhitisa nakon treće godine života u trećine djece povezana je s kasnijom pojavom alergijskih bolesti u kasnijoj životnoj dobi. 

Liječenje akutnog opstruktivnog bronhitisa

Terapija akutnog opstruktivnog bronhitisa sastoji se od simptomatskih mjera poput terapije akutnog bronhitisa ali zahtijeva i inhalacijsku terapiju bronhodilatatorima (salbutamol). Salbutamol se može primjenjivati i u liječničkoj ordinaciji ali i kod kuće. Kućna terapija provodi se obično kada su smetnje disanja blage do umjerene u one djece čiji su roditelji educirani o pravilnoj primjeni inhalacijske terapije.

Adekvatna isporuka inhalcijskog lijeka do donjih dišnih puteva ostvaruje se primjenom komora, s obzirom da direktno uzimanje putem pumpice zahtijeva koordinaciju udaha i potiska što se u djece, posebice mlađe od 6 godina ne može očekivati. Oralna primjena (dakle sirup) salbutamola nema mjesta u suvremenom liječenju bronhoopstrukcija.    

Bronhiolitis

U dojenačkoj dobi, najčešće između trećeg i šestog mjeseca života može se javiti bronhiolitis. Bronhiolitis je bolest donjih dišnih puteva izazvana virusnom infekcijom, tipično respiratornim sincicijskim virusom (RSV) - patogenom koji u veće djece ili odraslih izaziva običnu prehladu. Od kraja studenog do početka svibnja period je očekivanih epidemija RSV infekcija. Većinom se radi o blagoj bolesti, no oko 2 posto oboljelih zahtijeva bolničko liječenje.

Hospitalno liječenje provodi se u dojenčadi s teškom prezentacijom bolesti: ubrzano i teško disanje, plavljenje oko usana, malaksalost, dehidracija, odbijanje obroka, potreba za primjenom kisika. U visoko rizičnu skupinu djece spadaju prijevremeno rođena djeca, djeca s teškim srčanim greškama ili kroničnim bolestima pluća. U njih je indicirana sezonska pasivna imunizacija u svrhu prevencije teških bolesti donjih dišnih putova uzrokovanih respiracijskim sincicijskim virusom. Imunizacija se provodi mjesečnom primjenom zaštitnih protutijela u obliku potkožnih injekcija.  

Koliko često djeca obolijevaju?

Za kraj potrebno je naglasiti da se u preko 85 posto slučajeva respiratornih infekcija pa i akutnog bronhitisa radi o virusima potaknutim smetnjama stoga u većini slučajeva antibioticima nema mjesta u liječenju akutnog virusnog bronhitisa. Na taj način pogodujemo širenju bakterijske rezistencije na antibiotike i povećavamo rizik nastanka alergijskih reakcija.

U predškolskoj dobi, posebno u djece koja pohađaju kolektiv (vrtići, jaslice), očekivano je i do deset virusnih infekcija dišnog puta godišnje. Takva učestalost respiratornih infekcija ne bi trebala pobuđivati sumnju u kompetentnost imunološkog sustava djeteta te ne zahtjeva podvrgavanje djeteta dijagnostičkim imunološkim pretragama.

Jasno je dokazano da češće obolijevaju djeca izložena dimu cigareta (pasivno pušenje). Podatak da djeca čije su majke pušile do njihove prve godine života imaju 37 posto veći rizik za razvoj astme od djece koja nisu bila izložena dimu cigareta govori sam za sebe.