Streptokokna angina kod djece

Epidemiologija

Streptokokna angina je bolest koja se može javiti cijele godine, ali je njena učestalost ipak češće zabilježena u hladnim mjesecima tokom godine. Najčešće zahvaća djecu školske dobi, iako se može javiti u svim dobnim skupinama. Prenosi se kapljičnim putem sa zaražene osobe koja kašljanjem, kihanjem ili govorom izbacuje uzročnike bolesti u svoju okolinu. Preboljena angina ostavlja kratkotrajan imunitet, što znači da se od ove bolesti može oboljeti mnogo puta. Štoviše, zapaža se sklonost, odnosno vrlo često pojavljivanje streptokokne angine u nekih ljudi. Valja spomenuti da neke osobe nakon preboljene streptokokne infekcije ostaju kliconošom (streptokok je prisutan u nosu i/ili ždrijelu ali osoba nema kliničke znakove bolesti). Veći broj kliconoša je zapažen u zatvorenim ili poluzatvorenim kolektivima poput škola, dječjih domova ili vrtića, pogotovo u zimskim mjesecima

Simptomi streptokokne angine

Vrijeme inkubacije je kratko, 1-3- dana. Za streptokoknu anginu tipični su:

• nagli početak bolesti sa izraženom grloboljom;
• povišena tjelesna temperaturom (uglavnom viša od 38,5 °C);
• glavobolja, mučnina, umor.

Roditelji će primijetiti da je dijete mirno, bezvoljno, te da ima neugodan zadah iz ustiju. U manje djece nisu rijetki bolovi u trbuhu i povraćanje.

Prilikom pregleda djeteta zapaža se:

• crvenilo i otok mekog nepca, resice te nepčanih lukova;
• uvećani i razrovani krajnici s nakupinama gnoja;
• povećanje limfnih čvorova na vratu i ispod donje vilice, koji su bolni na dodir.

Ukoliko su prisutni znakovi prehlade (šmrcanje, kašljucanje, kihanje, serozna sekrecija iz nosa, suzenje očiju) radi se o virusnoj upali. Općenito govoreći, ako su temperatura i drugi opći simptomi slabije izraženi, ako je eksudat na tonzilama oskudniji i sluzav, te je bolest praćena gore spomenutim respiratornim simptomima, teško da se radi o streptokoknoj angini.

Komplikacije streptokokne angine

Sa streptokoknom anginom povezuju se brojne komplikacije. One su prije bile mnogo češće, a danas se uz odgovarajuće liječenje antibioticima pojavljuju izuzetno rijetko. Streptokok se iz ždrijela može proširiti na susjedne organe, pa može uzrokovati upalu uha i sinusa, te peritonzilarni apsces ili prodrijeti u krv s nastankom bakterijemije i sepse. Posebno (i najrjeđe) mjesto zauzimaju tzv. poslijestreptokokne komplikacije (reumatska vrućica, glomerulonefritis) koje se pojavljuju nekoliko tjedana iza streptokokne infekcije. Glomerulonefritis označuje upalnu bolest bubrega, a reumatska vrućica upalu zglobova i srčanog mišića, nerijetko s trajnim posljedicama. Danas su takve komplikacije nasreću rijetke i ukoliko se s primjenom antibiotika počne unutar 9 dana od početka bakterijskog faringitisa, opasnosti od komplikacija s trajnim posljedicama nema.

Dijagnoza streptokokne angine

Postavljanje dijagnoze streptokokne angine ne predstavlja izazov. Već na osnovi pregleda djeteta, liječnik može zaključiti da je riječ o bakterijskoj upali grla, te započeti primjenu antibiotika, prije nego nalaz obriska ždrijela stigne. Klinička dijagnoza streptokokne angine može se potvrditi mikrobiološki, dokazom streptokoka u obrisku ždrijela, no da nalaz bude gotov treba i do 48 sati. Postoje i brzi streptokokni testovi, koji daju nalaz u 15 minuta ali je njihova upotreba ograničena jer imaju mogućnost pogreške i do 20 %. Kao dodatna dijagnostička metoda, liječniku može pomoći i nalaz krvi u kojem se pri bakterijskom faringitisu vidi povećan broj leukocita koji redovito izostaje pri virusnim upalama.  Potrebno je naglasiti važnost razlikovanja bakterijske od virusne upale grla, kako bi se spriječile komplikacije ali i neopravdana primjena antibiotika. 

Liječenje streptokokne angine

Kako je streptokokna angina bakterijska bolest, liječi se antibiotikom. Lijek izbora je penicilin, dok se u  slučaju alergije na penicilinske antibiotike, primjenjuju  antibiotici iz skupine makrolida ili cefalosporina. Primjenom antibiotika ne skraćuje se samo tijek bolesti, nego se sprječavaju i liječe komplikacije. Zato se streptokokna angina mora liječiti antibiotikom 10 dana, iako simptomi nestaju za 2 do 3 dana. Penicilin se ranije primjenjivao u jednoj dnevnoj dozi u obliku intramuskularne injekcije, no ovaj, za bolesnika neugodan način primjene penicilina, danas se zamjenjuje uzimanjem lijeka na usta u tri dnevne doze. Liječenje azitromicinom (makrolidom) traje samo tri dana a daje se kod preosjetljivosti na penicilin. Unatoč širokoj i često neopravdanoj primjeni penicilinskih antibiotika, nije zabilježena pojava penicilinske rezistencije streptokoka.

Osim antibiotskog liječenja važna je i simptomatska terapija. Za snižavanje temperature i boli kod djece se primjenjuju paracetamol i ibuprofen. Za smanjenje grlobolje korisni su topli napici ili pastile koje sadrže lokalne anestetike. Kako dijete s anginom zbog boli nije sklono gutanju, roditelj treba inzistirati na uzimanju tekućine, češće puta u manjoj količini, da bi se spriječila dehidracija, kako zbog slabijeg unosa tako i zbog povećanog gubitka tekućine zbog povišene temperature.  

Liječenje kliconoštva

Prema novim dijagnostičkim i terapijskim smjernicama za grlobolju  kliconoštvo beta streptokoka nije indikacija za antibiotsku terapiju. Antibiotsku terapiju potrebno je provesti kod kliconoša čija je anamneza opterećena reumatskom groznicom, glomerulonefritisom ili nekim drugim specifičnim stanjima, te u slučaju kada se među članovima obitelji često ponavljaju streptokokne infekcije. Prema novim smjernicama obriske ždrijela ne treba uzimati kontaktima bolesnika koji ima streptokoknu infekciju. Smatra se da kliconoše nisu pod pojačanim rizikom razvoja poststreptokoknih komplikacija, niti su značajni prenosioci bolesti u svoju okolinu

Kako spriječiti širenje bolesti?

Već je spomenuto da je osnovni način prijenosa streptokokom uzrokovane angine kapljični. Bakterije mogu kratko vrijeme preživjeti i na predmetima, poput kvake, slavine ili igračke, te se posrednim kontaktom zaraženim rukama mogu dalje prenositi. Kako je najveći izvor bakterije upravo bolesnik u akutnoj fazi bolesti, potrebno je primjeniti određene obrasce ponašanja u tom periodu da bi se spriječilo širenje bolesti.

U slučaju da je vaše dijete bolesnik:

• odvojite pribor za jelo i piće;
• izbjegavajte dijeljenje hrane i pića, naviku kojoj su osobito sklona djeca;
• iskuhajte (ili zamijenite) dude i bočice;
• ruke treba često prati, osobito nakon brisanja nosa o maramicu, kašljanja ili sličnih radnji;
• igračke temeljito perite i dezinficirajte odgovarajućom otopinom;
• pet dana od uzimanja antibiotske terapije, promijenite djetetu zubnu četkicu, jer eventualno zaostala bakterija na zubnoj četkici može ponovno izazvati infekciju.

Bolesnik je izvor zaraze najviše 48 sati od početka primjene antibiotika, te u tom periodu ne smije pohađati školu ili vrtić. Nakon toga, u slučaju da opće stanje nije narušeno i nema povišene tjelesne temperature, izolacija se može prekinuti.
Tijekom zime kada je zbog grijanja zrak u prostorijama suh i topao, potrebno je često provjetravati prostorije i zrak ovlaživati kako bi se sluznice dišnog puta ovlažile i na taj način pružile bolju barijeru prema uzročnicima bolesti. Kretanje na svježem zraku, osim što umanjuje boravak u zatvorenim prostorijama, ubrzava disanje i omogućuje čišćenje dišnih putova, te potiče imunološki sustav.

Mala djeca, osobito ona koja pohađaju dječji vrtić mogu 6-7 puta godišnje oboljeti do upale grla, kako virusne, tako i bakterijske. Kod učestale pojave (7 ili više epizoda) grlobolje tijekom godine potrebno je konzultirati liječnika specijalista za uho, grlo, nos radi eventualne tonzilektomije (odstranjenja krajnika).

Potrebno je spomenuti da ne postoji cjepivo koje bi se rutinski koristilo za zaštitu djece od streptokokne bolesti. Kada jedno dijete u grupi oboli od angine nije potrebno svu djecu zaštićivati antibioticima, niti svoj djeci uzimati bris grla.