Kako nastaje alergija?

Nastanak alergije

Imunološki sustav čine stanice i molekule odgovorne za obranu našeg organizma od različitih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima (npr. zarazne bolesti) ili čimbenicima koji djeluju u našem organizmu (npr. maligne bolesti). Uloga sustava je prepoznavanje potencijalnih opasnosti, prerada informacija o štetnim čimbenicima i njihovo uništavanje. Djelovanje imunološkog sustava je konstantno i nama najčešće neprimjetno. Primjer prepoznatljivog djelovanja sustava je infekcija - zaraza nekim mikroorganizmom, tijekom koje simptomi (npr. temperatura) ujedno označavaju i obrambenu reakciju našeg organizma protiv uzročnika bolesti.

U alergiji obrambeni sustav krivo prepoznaje inače neškodljivi vanjski čimbenik kao potencijalnu opasnost. U tom slučaju čimbenik koji pokreće reakciju obrambenog sustava zove se alergen. Nakon prerade informacije o alergenu dolazi do stvaranja specifičnih obrambenih molekula - imunoglobulina E (IgE). Osoba u tom slučaju postaje senzibilizirana na određeni alergen, ali ne pokazuje još nikakve primjetne reakcije. Tek kod ponovnog/opetovanog kontakta s alergenom, isti se veže za molekulu alergen-specifičnog IgE-a, a taj proces pokreće niz biokemijskih reakcija u kojima glavnu ulogu imaju stanice (mastociti i eozinofili), te mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrieni. Njihovom aktivacijom i djelovanjem nastaju simptomi alergijske bolesti.

Genetika i okoliš

Da bi se razvila alergija nužna je interakcija dvaju faktora. Osoba mora imati sklonost razvoju alergije (genetski faktori) i mora biti izložena nekoj alergogenoj tvari - tvari iz okoliša koja ima potencijal razvoja alergije (najvažniji od okolišnih faktora).

U prilog djelovanja genetskih faktora govori podatak o češćem pojavljivanju alergijskih bolesti u djece roditelja koji imaju neku alergijsku bolest (iako se alergija može pojaviti i u djece u čijim obiteljima do tada nije bilo alergičara).

Alergeni, kao najvažniji okolišni faktor vezan uz razvoj alergije, najčešće u svom sastavu sadrže protein. Postoje i neki neproteinski alergeni, koji moraju biti vezani na protein da bi uzrokovali alergijsku reakciju jednom kad se nađu u tijelu (npr. neki lijekovi). Neki od najčešćih alergena su kućna prašina i grinje, pelud drveća, trava i korova, životinjska dlaka i perje, spore plijesni, otrovi insekata, hrana, lijekovi.

Vezano uz okolišne faktore - postoje dvije teorije koje objašnjavaju sve češću pojavnost alergijskih bolesti. Prva je "ekološka teorija", prema kojoj sve izraženije zagađenje okoliša potencira sve veću učestalost pogrešnih reakcija našeg obrambenog sustava. Druga je "higijenska teorija" prema kojoj zbog života u gradovima i reducirane uobičajene interakcije s mikroorganizmima koju su ljudi imali dok su živjeli u ruralnim područjima, izostaje normalan razvoj obrambenog sustava u smjeru obrane od mikroorganizama, odnosno, potencira se pogrešan razvoj u smjeru "obrane" od alergogenih tvari.