Alergijska astma - kako se liječi?

Alergeni

Prva mjera u liječenju alergijske astme je - kao i kod svih drugih alergijskih bolesti - izbjegavanje kontakta s alergenom. Inhalacijski alergeni, najčešći okidači tegoba u alergijskoj astmi, dijele se na cjelogodišnje i sezonske. U prvu skupinu spadaju alergeni s kojima bolesnik može doći u kontakt tijekom cijele godine - grinje, plijesni te epitel, dlaka ili perje različitih životinja. U drugu skupinu spadaju alergeni s kojima se dolazi u kontakt ovisno o godišnjem dobu i podneblju u kojem se pojavljuju - peludi različitih stabala, trava i korova.

Kako s cjelogodišnjim alergenima u pravilu dolazimo u kontakt u zatvorenim prostorima u kojima provodimo veći dio vremena (stan, škola, radno mjesto, automobil...), kod alergije na iste nužno je provođenje mjera kontrole toga mikrookoliša. To podrazumijeva održavanje navedenih prostora čistim, bez suvišnih zavjesa i tepiha, sa što više površina koje se mogu vlažno brisati (npr. namještaj presvučen kožom ili skajem, a ne platnom; podovi prekriveni parketom ili laminatom, ne tapisonom i sl.) ili usisavati usisavačima s adekvatnim filtrima. Nužno je izbjegavanje držanja kućnih ljubimaca koji imaju dlaku (posebice mačke) ili perje kao i prestanak eventualnog pušenja svih ukućana, uključujući, naravno, i samog bolesnika.

Kod alergije na sezonske alergene pojava tegoba može se izbjeći ili umanjiti izbjegavanjem boravka u prirodi u sezoni pojave određene peludi (nužna edukacija o peludnom kalendaru), zadržavanjem u zatvorenim, klimatiziranim prostorima, redovitim umivanjem i tuširanjem kao i redovitim mijenjanjem i pranjem odjeće po ulasku u stambeni prostor nakon boravka u prirodi. Ako je moguće, idealna mjera u navedenom smislu je promjena klime u vrijeme pojave sezonskog alergena na koji je pacijent senzibiliziran (npr. boravak na moru za vrijeme cvjetanja ambrozije).

Lijekovi

Sljedeća mjera u liječenju alergijske astme je primjena lijekova. Liječnik pritom na umu uvijek ima idealno stanje bolesnika, a to je odsutnost svih simptoma uz upotrebu što manjih doza lijekova te adekvatno trajanje terapije. Terapija se provodi lijekovima za kontrolu bolesti (najčešće inhalacijski lijekovi koji sadrže inhalacijski kortikosteroid sam ili uz dodatak bronhodilatatora), kontinuirano kako je liječnik naveo pri posljednjoj kontroli. U slučaju pogoršanja bolesti, u terapiju se samo kao privremena mjera dodaju i lijekovi koji olakšavaju simptome (npr. bronhodilatator salbutamol ili dodatni udasi lijekova za kontrolu bolesti). Potreba za učestalim uzimanjem potonjih lijekova zahtijeva dodatne preglede i reviziju postojeće terapije.

Najčešće greške kod primjene lijekova pri liječenju alergijske astme su:

• samoinicijativni prekid ili smanjivanje doze lijeka - pacijent je dobro dok uzima lijek, nakon određenog vremena smatra da će biti dobro i s manjim dozama istog lijeka ili čak i bez njega
• nepravilno uzimanje propisanog lijeka - nepravilna tehnika uzimanja lijeka, nepravilno doziranje lijeka itd.
• samoinicijativna promjena lijeka - kod nezadovoljavajuće kontrole alergijske astme najčešće treba povećati dozu već primjenjivanog lijeka

Hiposenzibilizacija

Imunoterapija ili hiposenzibilizacija je oblik liječenja alergijske bolesti primjenom malih, rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik senzibiliziran, s ciljem poticanja razvoja tolerancije na taj alergen. Kod osoba kod kojih je cijeli postupak (koji traje u pravilu 3-5 godina) uspješno proveden, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego prije. Terapija se primjenjuje u obliku potkožnih injekcija ili kapi koje se uzimaju pod jezik. Najviše uspjeha postiže se kod mlađih bolesnika s blaže izraženim simptomima alergijske bolesti, s izraženom senzibilizacijom na manji broj alergena.

Hiposenzibilizacija je posebno indicirana kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće ili su ograničeno primjenjive, a u obzir se uzima i stav bolesnika prema toj i ostalim vrstama terapije. Danas se vode mnoge polemike o uspješnosti imunoterapije. Kod dobro odabranih bolesnika postotak uspješnosti je visok - najviši je u bolesnika senzibiliziranih na otrov pčela i osa - no ako promatramo sve bolesnike kod koji je provođena imunološka terapija, postotak uspješnosti na kraju terapije je oko 50 %. Prepreku češćem provođenju često predstavlja i skupoća preparata, koje bolesnici sami plaćaju.

Kontrola astme

Kako bi se ostvario konačni cilj idealne kontrole astme kao kronične bolesti nužne su redovite liječnička kontrole, optimalno 3-4 puta godišnje. Na njima se uz procjenu stanja bolesnika fizikalnim pregledom i funkcijskim testovima (redovito spirometrija i FeNO, po potrebi i drugi testovi) radi i kontinuirana edukacija. Alergološko testiranje i laboratorijska obrada ponavljaju se svake 2-3 godine, iznimno češće.

Danas je popularna i uspješna metoda edukacije i "škola astme", kojom se postižu odlični rezultati, posebno u edukaciji djece astmatičara i njihovih roditelja. Cilj edukacije je prihvaćanje i razumijevanje osobitosti bolesti i terapije, ispravno uzimanje terapije, pravodobno prepoznavanje i objektiviziranje simptoma pogoršanja te prepoznavanje situacija u kojima treba potražiti liječničku pomoć. Adekvatno prepoznavanje i početak liječenja alergijske astme preduvjet su daljnjeg pravilnog razvoja pluća i njihove funkcije. Odgađanje početka odgovarajuće terapije dovodi do razvoja težih stupnjeva bolesti s težom i dugotrajnijom uspostavom potpune kontrole bolesti, u pravilu s višim dozama ili većim brojem lijekova. Nasuprot tome, rano postavljanje ispravne dijagnoze i pravovremeni početka adekvatnog liječenja kroz neko vrijeme dovodi do smirivanja upale u dišnim putovima pri čemu simptomi bolesti postaju minimalni ili potpuno kontrolirani.