Klimatsko liječenje alergija dišnog sustava

Klimatsko liječenje

Klimatsko liječenje predstavlja pomoćnu metodu liječenja različitih bolesti, čiji se učinak temelji na dokazanom djelovanju određenih klimatskih uvjeta na regresiju simptoma određene bolesti.

Dobri rezultati ovog načina liječenja dokazani su kod kroničnih reumatskih, kardiovaskularnih i kožnih bolesti te posttraumatskih stanja. Smatra se posebno djelotvornim u liječenju bolesti respiratornog sustava, osobito onih alergijske naravi.

Osnovu liječenja svake alergijske bolesti predstavlja izbjegavanje alergena koji uzrokuje alergijsku reakciju. S tim u vezi, promjena klimatskih uvjeta u kojima određeni inhalacijski alergeni nisu prisutni ili su prisutni u znatno nižim koncentracijama nego u mjestu stalnog boravka predstavlja osnovni element klimatskog liječenja alergijskih bolesti respiratornog trakta. Uz to, djelovanje povoljnih zračnih struja, promjene u stupnju vlažnosti zraka te nizak stupanj zagađenosti predstavljaju dodatne povoljne elemente klimatskog liječenja respiratornih bolesti.

Kod klimatskog liječenja boravkom na moru primarno se izbjegavaju sezonski alergeni karakteristični za kontinentalno područje, iako se u današnje vrijeme, s obzirom na klimatske promjene, više ne može strogo odrediti zemljopisna rasprostranjenost sezonski specifičnih inhalacijskih alergena (npr. rasprostranjenost ambrozije prije je bila vezana uz kontinentalna područja naše zemlje, dok je danas ona rasprostranjena i u Istri, Hrvatskom primorju uključujući otok Krk, području Zadra te dalmatinskom zaleđu sve do krajnjeg juga zemlje). Uz to se udisanjem aerosola specifičnih za područja uz more te povoljnu temperaturu i vlažnost zraka, brzinu vjetra te toplinsko zračenje sunca, ostvaruju dodatni povoljni utjecaji na respiratorni sustav.

Kod klimatskog liječenja boravkom u područjima s planinskom klimom (iznad 1000 m nadmorske visine), dominantna korist ostvaruje se izbjegavanjem kontakta s grinjama kao jednim od najčešćih alergena, budući da grinje ne obitavaju na navedenim nadmorskim visinama. Također, udisanje nezagađenog zraka odgovarajuće temperature i vlažnosti ima povoljni učinak na respiratorni sustav.

Klimatsko liječenje trebalo bi trajati duže od aklimatizacije. Aklimatizacija je vrijeme prilagodbe tijela na određenu klimatske uvjete i u pravilu iznosi 4 do 6 tjedana, što znači da bi klimatsko liječenje trebalo trajati dulje od ovog perioda (to se posebno odnosi na boravak na višim nadmorskim visinama). U nekim slučajevima, uslijed nagle promjene mjesta boravka, inicijalno može doći do egzacerbacije simptoma osnovne bolesti.

Budući da klimatsko liječenje predstavlja pomoćnu metodu u liječenju, provodi se u zdravstvenim ustanovama pod kontrolom medicinskog osoblja te se kombinira s ostalim oblicima liječenja - npr. medikamentoznom i fizikalnom terapijom.

Haloterapija (terapija solju, solna terapija)

Haloterapija svoje korijene ima u speleoterapiji koja predstavlja terapijsku metodu baziranu na prolongiranom boravku u specifičnim mikroklimatskim uvjetima koji postoje u kraškim špiljama, jamama i rudnicima soli. Posebno efikasnom među oblicima speleoterapije pokazala se haloterapija - terapija bazirana na boravku u mikroklimatskim uvjetima koji izvorno postoje u rudnicima soli.

Počeci haloterapije sežu u 19. stoljeće, kada su poljski liječnici počeli sistematizirati svoja opažanja o znatno rjeđem pobolijevanju od plućnih bolesti rudara zaposlenih u rudnicima soli. U istom stoljeću, također u Poljskoj, otvoren je prvi podzemni sanatorij za liječenje haloterapijom smješten u napuštenim rudnicima soli. Sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, razvojem tehnologije koja omogućuje umjetno stvaranje mikroklimatskih uvjeta koji vladaju rudnicima soli, razvila se moderna haloterapija.

Prostorija u kojoj su umjetno stvoreni mikroklimatski uvjeti nužni za provođenje haloterapije zove se slana komora. U nju se odgovarajućom aparaturom upuhuje suhi slani aerosol koji u odgovarajućoj koncentraciji dominantno sadržava čestice veličine 2-5 mikrometara. Prostor s ovakvim mikroklimatskim uvjetima ima nekoliko osnovnih karakteristika: ne sadržava mikroorganizme niti alergene, obilno prisutne negativno nabijene čestice soli dovode do ionizacije zraka pri čemu stvoreni negativni ioni osiguravaju dodatni pozitivni terapeutski efekt, navedeni prostor ima stabilnu vlažnost (40-60 %) i konstantnu temperaturu (18-24 °C). Svi navedeni mikroklimatski uvjeti izrazito su povoljni za respiratorni sustav.

Sam suhi slani aerosol, koji s obzirom na dimenziju svojih čestica dospijeva do najdubljih dijelova respiratornog sustava, poboljšavanjem reoloških svojstava sluzi olakšava njezino uklanjanje iz respiratornog sustava te ima rehidratantno djelovanje na razini sluznice pa lokalno smanjuje edem i poboljšava mikrocirkulaciju. Uz to inhibira i rast patogenih mikroorganizama te poboljšava stanično čišćenje sluznice od različitih udahnutih čestica. Zbirni rezultat djelovanja suhog slanog aerosola na respiratorni sustav je mukolitički (razrjeđivanje sluzi), bronhodrenažni (lakše uklanjanje sluzi) i protuupalni. Protuupalnim djelovanjem smanjuje se hiperaktivnost bronha i reducira učestalost bronhospazama.

Ova metoda predstavlja pomoć u liječenju različitih bolesti respiratornih bolesti, u odraslih najčešće pri liječenju KOPB-a, a u djece pri liječenju i rehabilitaciji tijekom poboljšanja ili između epizoda ponavljajućih bronhoopstrukcija (astme).

Terapija se provodi jednom dnevno u trajanju od 20 do 60 minuta, kroz 10-15 dana. Ovisno o izraženosti simptoma bolesti obično se ponavlja 2-3 puta godišnje.

Zaključak

Klimatsko liječenje i moderna haloterapija smatraju se dodatnim metodama liječenja alergijskih bolesti respiratornog sustava, koje ne zamjenjuju osnovne terapijske mjere, ali iste u određenoj mjeri mogu nadopunjavati.