Venska tromboza nastaje zastojem tromba (krvnog ugruška) u veni. Mogu biti zahvaćene površinske vene što se naziva superficijalni tromboflebitis ili duboke vene pa se govori o dubokoj venskoj trombozi. Tromboza je uvijek praćena flebitisom (upala vene), pa se koriste termini i tromboza i tromboflebitis. Tromboza može nastati zbog koagulacijskih poremećaja (poremećaji u zgrušavanju krvi) ili može ukazivati na još neotkrivenu zloćudnu bolest. Faktori koji mogu doprinijeti nastanku tromboze su: oštećenja endotela (unutarnji sloj stijenke krvne žile) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata, oralni kontraceptivi, dugotrajno sjedenje sa spuštenim nogama tijekom putovanja (npr. let avionom) koje predstavlja rizik i za zdrave osobe.
Simptomi akutne bolesti razvijaju se tijekom nekoliko sati ili kroz 1 do 2 dana. Tijek bolesti je obično ograničen, traje 1 do 2 tjedna, a nakon toga se akutni proces smiruje i smanjuje se bolnost. Ako se radi o superficijalnom tromboflebitisu, zahvaćena vena može se osjetiti pod prstima kao zadebljana, tvrda, vrpčasta tvorba. To je odraz upalne reakcije i prate je bolovi, osjetljivost, eritem i toplina. Duboka venska tromboza može biti asimptomatska ili se isto može očitovati različitim stupnjevima osjetljivosti, bolnosti, eritema, otekline, topline, promjenama boje kože ili istaknutim površinskim venama. Osjetljivost i bol javljaju se pri stajanju i hodanju, a olakšaju se mirovanjem s uzdignutom nogom. Maksimalna bol javlja se pri savijanju skočnog zgloba sa ispruženim koljenom ili pri ustajanju sa ispruženom nogom što se naziva Homanov znak i osnovno je za razlikovanje od obične mišićne boli.
Površinska tromboza dijagnosticira se na temelju kliničke slike i fizikalnog pregleda i pri tome se obično može razlikovati akutna arterijska i duboka venska opstrukcija (začepljenje). Akutna duboka tromboza se u više od 50% slučajeva ne može dijagnosticirati samo na temelju kliničke slike, niti su pouzdana potvrda Homanov znak ili edem. Dijagnoza se potvrđuje neinvazivnim pretragama ili venografijom (prikaz protoka krvi kroz venu pomoću kontrasta). Ako je tromboza zahvatila vene u preponama ili zdjelici, u dijagnozi pomaže duplex-ultrasonografija. Ako se ne dijagnosticira, duboka venska tromboza (DVT) može dovesti do smrti zbog plućne embolije.
DVT je dobroćudna bolest, no može izazvati plućnu emboliju koja može završiti smrću ili kroničnu vensku insuficijenciju (nedostatnu funkciju protoka u venama). Površinska tromboza može također uzrokovati stvaranje plućnih embolusa no oni neće biti smrtonosni.
Površinska tromboza ne zahtijeva posebno liječenje osim olakšavanje simptoma; stavljanje toplih obloga preko zahvaćenih vena i uzimanje NSAID-a (nesteroidnih antiinflamatornih lijekova) protiv bolova i za smirivanje upale. Antibiotici nisu nužni, niti je potrebna hospitalizacija. Kod DVT-a bolesnik se odmah mora hospitalizirati jer je nužno spriječiti plućnu emboliju i kroničnu vensku insuficijenciju. Daje se heparin i bolesnik leži s povišenom nogom i eventualnim oblozima ako nema arterijske insuficijencije. Antibiotici se daju samo ako je prisutna i infekcija. Nakon heparina, prelazi se na oralnu terapiju varfarinom, a duljina uzimanja ovisi o svakom pacijentu, obično od 2 do 6 mjeseci. Kad se smanji edem, bolesnik treba nositi elastičnu čarapu pri hodu, kako bi se kontrolirao edem koji se može pojaviti tijekom hodanja.