Patite li od depresivnog poremećaja?

Depresivni poremećaj

Imam 26 godina, i u posljednje vrijeme moj život je potpuni kaos. Nalazim se na životnoj prekretnici - izlazak ili ostanak u lošem braku, ali već dugo se ne mogu odlučiti. Stalno se nečega bojim, samopouzdanje mi je potpuno nepoznat pojam. Plačljiva sam, teško se nosim s problemima i teško se mirim s nekim događajima. Na van djelujem zadovoljno i sretno, međutim vrlo sam tužna i ponekad razmišljam o samoubojstvu. Sve vidim crno i negativno. Bila sam kod svoje liječnice koja me uputila psihijatru, ali kad sam došla tamo u čekaonici je bilo puno ljudi koji su po mojoj procjeni retardirani. To me još više uplašilo da jako nisam dobro, pa sam jednostavno pobjegla. Smetnje koje opisujete po svojoj kliničkoj prezentaciji odgovaraju depresivnom poremećaju. Bitno obilježje depresije je razdoblje depresivnog, sniženog raspoloženja i/ili gubitak zanimanja ili uživanja u gotovo svim aktivnostima u razdoblju od najmanje 2 tjedna, gotovo svaki dan i veći dio dana. Također se pojavljuju promjene apetita i tjelesne težine (češće mršavljenje, ali može i debljanje), poremećeno spavanje, smanjenje životne energije, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, teškoće u mišljenju, koncentriranju i donošenju odluka, razmišljanja o smrti. Depresivne osobe često su razdražljive, pretjerano brinu o vlastitom zdravlju, tuže se na razne bolove. Depresivni poremećaj javlja se češće u žena nego u muškaraca, najčešći je u 40-tim godinama, iako se može javiti u svakoj životnoj dobi, od djetinjstva do starosti. Smanjenja energije uzrokuje povećani umor, ostali simptomi su:

• oštećenje koncentracije i pažnje,
• smanjeno samopouzdanje i samoprocjenjivanje,
• ideja krivnje i bezvrijednosti (čak i kod blagog tipa epizode)
• crne i pesimističke misli o budućnosti,
• ideje ili djelovanje usmjereni ka samopovrjeđivanju ili suicidu,
• poremećaji spavanja,
• smanjenje apetita.

U nekim slučajevima anksioznost, nelagodnost i motorna agitacija mogu biti jače izražene nego li depresija, a promjena raspoloženja može biti maskirana drugim simptomima kao što su razdražljivost, prekomjerna konzumacija alkohola ili hipohondrijske preokupacije. U liječenju depresije primjenjuje se kombinacija farmakoloških i psihoterapijskih postupaka. Lijekove iz skupine antidepresiva treba uzimati pod nadzorom liječnika. Ujedno od depresije mogu bolovati sve socijalne skupine - i zaposleni i nezaposleni, i bogati i siromašni, važno je obratiti se svome liječniku bez srama. Stoga, svakako potražite savjet psihijatra.

Miješani anksiozno-depresivni poremećaj

Imam 29 godina. Nakon druge dugogodišnje neuspjele veze u kojoj nisam mogla zatrudnjeti (a u prvoj sam pobacila) osjećam se prestravljeno. Bila sam kod liječnika koji je potvrdio da je sa mnom sve u redu što se tiče mogućnosti začeća. Najprisutniji je strah da nemam više vremena, s obzirom na dob, da zasnujem obitelj. Također imam strah od upoznavanja i započinjanja novih veza jer bi mogle propasti. Jedem na silu i vrlo malo, slabo spavam, ne smijem ostati sama u prostoriji, preplašena sam, imam napade panike. Simptomi koje opisujete predstavljaju kombinaciju simptoma anksioznosti i depresije, pa govorimo o miješanom anksiozno-depresivnom poremećaju. Glavno je obilježje anksiozno-depresivnog poremećaja stalno ili ponavljajuće promijenjeno raspoloženje uz koje se javljaju neki od sljedećih simptoma: teškoće pri koncentraciji ili "praznina" u glavi, smetnje spavanja (teškoće pri uspavljivanju, nemiran ili nezadovoljavajući san), umor ili nedostatak energije, razdražljivost, zabrinutost, plačljivost, očekivanje najgoreg, pesimizam glede budućnosti, nisko samopoštovanje ili osjećaj bezvrijednosti, tjeskoba. U liječenju anksiozno-depresivnog poremećaja primjenjuju se lijekovi s anksiolitičkim učinkom (lijekovi koji smanjuju tjeskobu i napetost, poboljšavaju san) i lijekovi koji reguliraju raspoloženje (antidepresivi). Mnogi antidepresivi, osim što otklanjaju simptome depresije, dobro se podnose i efikasni su, imaju i anksiolitički učinak. Oni ne izazivaju ovisnost i mogu se bez opasnosti uzimati i dulje vrijeme. Većina antidepresiva djeluje "s odgodom", što znači da se terapijski učinak lijeka očekuje tek nakon 2-3 tjedna redovitog uzimanja. Stoga se obratite Vašem liječniku koji će Vam propisati neki od navedenih lijekova. Uz lijekove, vrlo je korisna i psihoterapija, a upravo kombinacija lijekova i psihoterapije daje najbolje rezultate.

Kako liječiti melankoliju?

U obitelji imamo osobu melankoličara. Kako liječiti melankoliju? Pojam melankolije poznat je još iz antičkih vremena, a danas se veže uz depresivni poremećaj. Važeći klasifikacijski sustavi navode depresivni poremećaj s melankoličnim obilježjima kao posebnu odrednicu depresivnog poremećaja. Tijekom najtežeg razdoblja depresivne epizode javlja se gubitak zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima i/ili pomanjkanje odgovora na obično ugodne podražaje. Depresija se obično pogoršava ujutro; dolazi do izrazite psihomotoričke retardacije ili agitacije; značajan je gubitak apetita i gubitak tjelesne težine; oboljeli osjeća suvišnu ili neodgovarajuću krivnju. Biološke sastavnice dominiraju u konceptu melankolije, posebno, izraziti gubitak apetita, poremećeno spavanje i seksualno funkcioniranje, kao i dnevne varijacije raspoloženja (pogoršanje u jutarnjim satima) i promjene psihomotorike. Liječenje je, kao kod svakog depresivnog poremećaja, najbolje lijekovima tj. antidepresivima, koji se mogu kombinirati s psihoterapijom.