Bipolarni poremećaj - što je i kako se liječi?

Zašto nastaje bipolarni afektivni poremećaj - BAP?

Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) je dijagnostička kategorija koja se ubraja u poremećaje raspoloženja. Rasprostranjenost BAP-a iznosi 1 do 3%, i čini oko 10-20% svih poremećaja raspoloženja. Unatoč tome još uvijek se često dijagnosticira dosta kasno i pogrešno, što odgađa liječenje i time nepovoljno utječe na prognozu liječenja. Nešto je češći kod žena, početak poremećaja obično je između 15. i 30. godine života. 

Nastanak BAP-a opisuje se kao rezultat međudjelovanja bioloških, socijalnih i psiholoških faktora. Od bioloških faktora istraživanja ukazuju na poremećaj regulacije i osjetljivosti za neurotransmitere u mozgu (noradrenalin, serotonin, dopamin), te na genetske faktore, uz kompleksan model nasljeđivanja. Uz navedeno, prvom javljanju poremećaja, te kasnijem vraćanju novih epizoda, često prethode stresne životne situacije. Psihodinamska tumačenja BAP-a govore o mogućim psihološkim čimbenicima nastanka, prije svega depresivnih epizoda, dok se manične epizode interpretiraju kao način obrane od depresije.  

Simptomi BAP-a

Kliničku sliku BAP-a karakteriziraju ciklične smjene depresije i povišenog raspoloženja, koje može biti jače izraženo (manija), ili u blažem obliku (hipomanija). Između navedenih epizoda uslijede razdoblja u kojima je raspoloženje uravnoteženo (eutimija). Učestalost izmjene epizoda, kao i njihova obilježja, mogu biti vrlo raznolika, a o njima, uz adekvatno liječenje, ovisi ishod, tj. prognoza poremećaja.

Najčešće BAP počinje depresivnom epizodom, nakon čega se depresivne faze izmjenjuju sa maničnim, dok se kod 10-20% oboljelih javljaju samo manične epizode. Obično su epizode neliječene depresije duže, učestalijeg recidiviranja, i mogu trajati od 6-10 mjeseci. Manične epizode počinju uglavnom naglo, a neliječene traju oko tri mjeseca.  

Manična epizoda

Manična epizoda obilježena je javljanjem naglašeno veselog, euforičnog raspoloženja, koje nije u skladu sa okolnostima. Takve osobe često su živahne mimike i gestikulacije, upadnog vanjskog izgleda, pretjerane šminke, neobičnih kombinacija odjeće i obuće. Ponašanje je promijenjeno, puni su energije i optimizma, u stalnom pokretu, potreba za snom i hranom naglo se smanjuje, što dovodi do gubitka tjelesne težine. Pažnja se ne može održati, iznova se javljaju nove ideje i planovi, što prati subjektivni osjećaj dobrog zdravlja i kondicije. Donose nepromišljene odluke, izraženo je rasipništvo, izlaganje rizičnim pothvatima, skloni su kockanju i konzumaciji alkohola.

Nadalje, u pacijenata s maničnom epizodom je pojačan libido te se gube uobičajene društvene inhibicije, što može dovesti do bezobzirna, drska ili čudna ponašanja. Skloni su dovoditi se u niz neugodnih situacija vezanih za financije, posao, potpisivanje ugovora, obiteljske odnose, ugled i slično. S druge strane neskloni su liječenju, te umjesto njih najčešće članovi uže obitelji traže liječničku pomoć. U maničnoj epizodi sa psihotičnim simptomima javljaju se nerealne, sumanute, grandiozne ideje veličine, bogatstva, svemoći, a mogu se javiti i halucinacije, obično kao glasovi koji se obraćaju osobi, ili prekomjerna motorička aktivnosti i bijeg misli do te mjere da se osobu ne može razumjeti, ili nije dostupna za uobičajenu komunikaciju. 

Hipomanija

Hipomanija je obilježena trajno blago povišenim raspoloženjem, povećanom energijom i aktivnosti sa obično izraženim osjećajem blaženstva, kao i tjelesne i duševne uspješnosti. Prisutna je često povećana društvenost, razgovorljivost, familijarnost, smanjena je potreba za spavanjem, međutim sve navedene promjene nisu izražene u tolikoj mjeri kao u maniji, te je radna i socijalna funkcionalnost uglavnom održana.  

Depresivna epizoda

Depresivna epizoda može biti veoma različite kliničke slike, obilježene brojnim simptomima, različitog intenziteta i kombinacija; od blage i umjerene do teške depresije, sa ili bez psihotičnih simptoma. Može se razviti naglo, tijekom nekoliko dana, ili sporije, kroz nekoliko tjedana. Raspoloženje je sniženo, uz smanjenu aktivnost. Takve osobe izgledaju potišteno, klonulo, mogu biti zapuštene vanjštine uz oskudniju mimiku i gestikulaciju. Javlja se depresivno raspoloženje, manjak volje za uobičajene aktivnosti, uz smanjenu sposobnost postizanja osjećaja zadovoljstva. Često je izražen umor i nakon najmanjih napora. Oslabljena je koncentracija, otežano je mišljenje i pamćenje. Mogu se javiti nemir, razdražljivost i anksioznost. Samopoštovanje i samopouzdanje su smanjeni, a u težim oblicima depresije prisutne su depresivne ideje krivnje, samooptuživanja, bezvrijednosti, besperspektivnosti. Apetit i libido su sniženi, uz poremećaj spavanja i rano jutarnje buđenje. 

U teškoj depresivnoj epizodi češće su prisutne suicidalne ideje, kao i različiti tjelesni simptomi. Prisutnost halucinacija te nerealnih, sumanutih ideja krivnje, grešnosti, nesposobnosti, propasti, besmisla i slično, uz psihomotornu usporenost do te mjere da su onemogućene uobičajene društvene aktivnosti, karakteristike su teške depresivne epizode sa psihotičnim simptomima. 

Miješani oblik BAP-a

Miješani oblik bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP-a) karakteriziraju brze izmjene maničnih i depresivnih epizoda, ili su istovremeno prisutni miješani simptomi manije i depresije.

Liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja

Temelj liječenja bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP-a) čine lijekovi. Zahvaljujući napretku farmacije danas postoji široka paleta lijekova za liječenje promjena raspoloženja, koji se mogu koristiti kao monoterapija, ili u raznim terapijskim kombinacijama, kao lijekovi za peroralnu primjenu ili u obliku injekcija u depo obliku. Time je omogućeno prilagođavanje medikacije individualnim potrebama svakog pacijenta, uzimajući u obzir aktualno psihičko stanje, suradljivost, te razinu radne i socijalne funkcionalnosti. Postotak oboljelih od BAP-a koji iziskuju hospitalno liječenje time se značajno smanjuje, a primjenjuje se u težim stanjima.

Koriste se različite skupine lijekova: antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, antidepresivi te anksiolitici i hipnotici kao dodatna terapija.

Također je korisno uključiti različite oblike psihoterapije, s ciljem educiranja pacijenta o poremećaju, prepoznavanju ranih simptoma, te uspostavljanju suradljivosti u liječenju. Ovisno o kliničkoj slici i motiviranosti pacijenta, može se primjenjivati kognitivno bihejvioralna, psihoanalitički orijentirana, ili obiteljska psihoterapija. 

Uz adekvatno liječenje produljuju se razdoblja stabilnog raspoloženja, smanjuje se učestalost izmjenjivanja epizoda, uz redukciju njihovog intenziteta i trajanja, čime se značajno doprinosi kvaliteti života te održavanju bolje profesionalne i socijalne funkcionalnosti.