Unos soli i utjecaj na krvni tlak

Sastav kuhinjske soli

Kuhinjska sol (natrijev klorid) predstavlja izvor važnih elektrolita (natrija i klora) u ljudskom tijelu. Prije nekoliko milijuna godina, u prehrani ljudskih predaka dnevni udio soli je bio manji od 1 grama. Kada su Kinezi, prije pet tisuća godina, otkrili mogućnost konzerviranja hrane, sol je dobila na golemoj ekonomskoj značajnosti, stoga je postupno počeo rasti udio soli u prehrani ljudi. U zapadnom svijetu, prije otprilike tisuću godina, dnevni unos soli iznosio oko 5 grama te je postupno rastao da bi vrhunac doživio u 19. stoljeću. Izumom hladnjaka postupno se počinje smanjivati unos soli. Međutim, u današnje doba količina unesene soli, u većini zemalja, ponovno je dosegnula razinu kao u 19. stoljeću, a to je od 9 do 12 grama dnevno. Navedeno je prvenstveno posljedica konzumacije prerađene hrane bogate solju.

Natrij, sadržan u kuhinjskoj soli, važan je ljudskom tijelu za održavanje ravnoteže tjelesnih tekućina, acidobazne ravnoteže, prenošenja živčanih impulsa te normalno funkcioniranje stanica. S druge strane, prekomjeran unos natrija može uzrokovati zadržavanje tekućine u tijelu što dovodi do porasta krvnog tlaka; potonje pak ima negativan učinak na srce, arterije, bubrege i mozak. Svaki gram natrija dovodi do zadržavanja 70 mililitara vode, povisujući cirkulirajući volumen tekućine u tijelu, odnosno krvni tlak. Zadržavanje tekućine pod utjecajem natrija osobito je izraženo u dijela bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću te u bolesnika sa zatajenjem srca. Svojstvo natrija da povećava tlak, također osobito dolazi do izražaja u dijela bolesnika s arterijskom hipertenzijom, u kojih je tlak posebno osjetljiv na unos soli.

Povišeni krvni tlak u svijetu i Hrvatskoj

Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva iz 2018. godine, povišen krvni tlak tj. arterijska hipertenzija može se definirati kao vrijednost sistoličkog krvnog tlaka od 140 mmHg ili više i/ili dijastoličkog krvnog tlaka od 90 mmHg ili više. U svijetu je od arterijske hipertenzije 2015. godine bolovalo 1,13 milijardi ljudi, od čega se više od 150 milijuna oboljelih odnosilo na središnju i istočnu Europu. Pretpostavlja se da će navedena brojka i dalje rasti te da će do 2025. godine od arterijske hipertenzije bolovati 1,5 milijardi svjetskog stanovništva.

Procijenjeno je da u Republici Hrvatskoj oko 700 tisuća odraslih osoba boluje od arterijske hipertenzije. Veća učestalost arterijske hipertenzije je zabilježena u osoba ženskog spola te osoba starije životne dobi. Također je uočena značajna povezanost učestalosti arterijske hipertenzije s pretilošću i ekonomskim statusom, odnosno geografskom raspodjelom ispitanika, pri čemu je najniža učestalost arterijske hipertenzije zabilježena u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a najviša u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Hipertenzija – do čega dovodi i kako se liječi?

Povišen krvni tlak (hipertenzija) nedvojbeno je jedan od najrelevantnijih čimbenika rizika za preuranjenu smrtnost i kardiovaskularne bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Na globalnoj razini je procijenjeno da 62 posto cerebrovaskularnih bolesti i 42 posto ishemijskih srčanih bolesti nastaje kao posljedica povišenog krvnog tlaka. Analiza čimbenika rizika provedena 2017. godine na globalnoj razini je pokazala kako je povišen sistolički krvni tlak odgovoran za 10,4 milijuna smrti i 218 milijuna bolesti prilagođenih godina života (eng. Disability-Adjusted Life Years, DALYs). Razlog tomu je visoka učestalost i nedovoljna kontrola arterijske hipertenzije.

Prema smjernicama za liječenja arterijske hipertenzije te kod osoba koje imaju visoki normalni krvni tlak (130-139 mmHg i/ili 85-89 mmHg), promjena životnih navika se navodi kao prvi korak koji je potrebno učiniti, a može dovesti do smanjenja vrijednosti krvnog tlaka (iako će u većini slučajeva biti potrebna i medikamentozna terapija). U sklopu promjene životnih navika preporučuje se smanjenje unosa soli na manje od 5 grama dnevno, smanjenje konzumacije alkohola, povećanje konzumacije voća i povrća, ribe te nezasićenih masnih kiselina, a smanjenje konzumacije crvenog mesa. Zatim, preporučuje se smanjenje tjelesne težine uz postizanje indeksa tjelesne mase manjeg od 30 kg/m² (odnosno opsega struka manjeg od 102 centimetara kod muškaraca te 88 centimetara kod žena), kao i redovita tjelovježba (npr. 5-7 dana tjedno po 30 minuta umjerenog vježbanja) te prestanak puštanja.

Povezanost između unosa soli i krvnog tlaka

Uobičajeni unos soli u svijetu je između 9 i 12 grama dnevno, što odgovara dnevnom unosu natrija od 3,5 i 5,5 grama. Prema istraživanju provedenom u Hrvatskoj, unos soli procijenjen 24-satnim određivanjem natrija u urinu iznosio je 11,6 grama dnevno, što je dvostruko više od preporučenog. Manje od 6 grama soli dnevno konzumiralo je manje od 10 posto stanovništva, a čak 40 posto stanovništva je konzumiralo više od 12 grama soli dnevno. Intersalt istraživanje je bilo prvo veliko opservacijsko istraživanje koje je pokazalo pozitivnu povezanosti soli i krvnog tlaka – veći unos soli je bio povezan s višim krvnim tlakom.

Dok s jedne strane postoji jasna povezanost unosa natrija i krvnog tlaka, s druge strane, učinak smanjenog unosa natrija na neželjene kardiovaskularne događaje (moždani udar, infarkt miokarda, iznenadna smrt, zatajenje srca i periferna arterijska bolest) je još uvijek nejasan. Istraživanja su pokazala da su i visok unos natrija, ali i nizak unos natrija (manji od 3 grama natrija dnevno) povezani s većom stopom smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja. Iako su neka istraživanja pokazala da je smanjenje unosa soli povezano sa smanjenjem rizika za neželjene kardiovaskularne događaje, još uvijek ne postoje jasni dokazi koliki je optimalan dnevni unos natrija kako bi se smanjila smrtnost i neželjeni kardiovaskularni događaji.

S druge strane, smanjen unos natrija je povezan sa smanjenjem krvnog tlaka. Prema jednom istraživanju, smanjenje soli za 4,4 grama dnevno (što odgovara smanjenju natrija za 1,75 grama dnevno) je bilo povezano s prosječnim smanjenjem sistoličkog krvnog tlaka za 4,2 mmHg, a dijastoličkog krvnog tlaka za 2,1 mmHg. Kod osoba s arterijskom hipertenzijom taj je učinak bio još izraženiji – sistolički krvni tlak se u prosjeku smanjio za 5,4 mmHg, a dijastolički za 2,8 mmHg. Kod osoba crne rase, starijih ljudi, osoba koje boluju od šećerne bolesti, metaboličkog sindroma te kronične bubrežne bolesti povoljan učinak smanjenja unosa natrija na krvni tlak je još izraženiji. Također, kod osoba koje uzimaju lijekove za snižavanje krvnog tlaka, smanjenje unosa soli može smanjiti potrebu za brojem tableta ili dozom lijeka koja je potrebna za postizanje ciljne vrijednosti krvnog tlaka.

Preporuka: Manje od pet grama soli dnevno!

Temeljem rezultata brojnih istraživanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je izdala preporuku da bi dnevni unos soli trebao biti manji od 5 grama, što odgovara unosu natrija manjem od 2 grama dnevno. S obzirom da većina stanovništva konzumira dvostruko više soli od gornje granice preporučenog, SZO je pokrenula inicijativu smanjenja unosa soli za 30 posto do 2025. godine. Navedenim smanjenjem soli se procjenjuje da bi se spriječilo 2,5 milijuna smrti godišnje u svijetu.

Smanjenje unosa kuhinjske soli je mnogo više od samog smanjenja dodavanja soli tijekom pripremanja ili konzumiranja hrane s obzirom da je najveći dio soli već sadržan u polugotovoj ili gotovoj hrani. Stoga se može reći da je najviše soli u hrani zapravo "skriveno". Oko 80 posto soli koju unosimo se nalazi u gotovoj hrani, a preostalih 20 posto je sol koju dodajemo pri pripremanju i/ili konzumiranju hrane. Od gotove hrane najviše soli se nalazi u kruhu i pekarskim proizvodima, zatim slijede meso i mesni proizvodi, grickalice, trajni sirevi te drugi mliječni proizvodi. Kada pojedemo dvije kriške kruha unesemo više od 1,5 grama soli, a jedenjem jednog slanog pereca unosimo oko 2 grama soli – što je više od trećine preporučenog dnevnog unosa soli.

Zaključak

Zaključno možemo reći da postoji jasna povezanost prekomjernog unosa kuhinjske soli i krvnog tlaka odnosno učestalosti arterijske hipertenzije koja je jedan od najvažnijih rizičnih faktora smrtnosti i neželjenih kardiovaskularnih događaja. Učinkovito smanjenje soli u populaciji je složen proces koji treba biti prioritet javnozdravstvene politike u kombinaciji s prehrambenom industrijom i odgovarajućim državnim institucijama.