Sve veća proširenost depresije i često prisutne ozbiljne posljedice depresije čine je jednim od važnijih poremećaja s javnozdravstvenog gledišta. Zbog svoje složenosti depresija se može očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija te duboko zadire u socijalno funkcioniranje oboljelih.
Razmatranje različitih koncepata i mehanizama odgovornih za nastanak depresije pomaže u razumijevanju i kliničara dovodi bliže problemima depresivnog pacijenta. Kao i kod razvoja depresije odraslih osoba, brojni mehanizmi smatraju se odgovornim u nastajanju depresije mladih osoba. Gensko nasljeđe povećava rizik javljanja i čini osobu sklonijom da na stresne situacije reagira depresivnim simptomima.
Biološke promjene – neurokemijske i strukturne promjene u mozgu, utjecaj hormona, preopterećenost ili stres, loši odnos dijete-roditelj u kojem roditelj podcjenjuje dijete, naglašava njegovu bezvrijednost, nema poštovanja, povezanosti ni brige, bračni problemi roditelja te nasilje u obitelji, razdvajanje ili gubitak važne ili bliske osobe, vršnjačko zlostavljanje, izostanak podrške obitelji i socijalne okoline, kao i narušeno tjelesno zdravlje – mogu biti samo neki od predisponirajući čimbenika za razvoj depresije mladih.
Poznato je kako su depresivni bolesnici neraspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Osim toga depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, pojačanom razdražljivošću slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. No ovisno o razvojnoj fazi, očitovanje depresije može biti različito.
Naime, iako se poremećaji raspoloženja (poput depresije) mogu javiti u bilo kojem trenutku u životu, simptomi su ipak različiti između mladih i odraslih osoba. Prema postojećim klasifikacijskim sustavima kriteriji za postavljanje dijagnoze depresivnog poremećaja jednaki su kako za odrasle, tako i za djecu i adolescente, premda se klinička slika depresije kod djece i adolescenata razlikuje. Kod mladih je često udružena s problemima u ponašanju, impulzivnošću, agresivnošću, ljutnjom i somatskim simptomima.
Mala i mlađa školska djeca izgledaju žalosno, usporenih su pokreta, često se osamljuju. Kod manje djece depresija je često prikrivena somatskim smetnjama kao što su bol u trbuhu i glavobolje. Takva djeca gotovo uvijek izgledaju nesretno i tužno. Nadalje, inhibirani su u igri, često traže kontakt, imaju napade plača ili bijesa, a često su prisutni noćni strahovi, noćna mokrenja i općenito poremećaji sna i apetita.
Preadolescenti često ne priznaju da su depresivnog raspoloženja već se žale da im je dosadno ili da nisu zainteresirani za uobičajene aktivnosti. Iritiranost, socijalno povlačenje i nesposobnost suočavanja i s najmanjim frustracijama te pokazivanja ljutnje često su prisutni. Takva djeca mogu se žaliti na lošu koncentraciju i pažnju, a počinju postizati i lošiji školski uspjeh.
U adolescenciji očitovanje depresije sve je sličnije onom u odrasloj dobi uz određene specifičnosti. Depresivni adolescenti se često žale na apatiju i nedostatak energije, a često se javlja poremećaj sna i apetita (potonje u smislu nedostatka apetita ili pretjeranog unosa hrane). Teškoće usnivanja i često buđenje noću mogu činiti adolescenta iscrpljenim tijekom dana, a isto tako se može javiti pojačana dnevna pospanost.
Depresivni adolescenti mogu početi uzimati alkohol ili druga sredstva ovisnosti u želji da im bude bolje. Često su razdražljivi i impulzivni, imaju osjećaj uzaludnosti i besperspektivnosti, a u težim slučajevima prisutne su suicidalne misli i parasuicidalno ponašanje. Sve skupa često dovodi do značajnih negativnih posljedica depresije: lošijeg školskog uspjeha, problema u školi, abuzusa alkohola i droga, bježanja od kuće ili pak općenito veće sklonosti nasilju i rizičnim oblicima ponašanja.
Mladi se često osjećaju osamljeni, misle da ih nitko ne razumije. Takvo razmišljanje nerijetko dovodi do bijega mlade osobe komunikaciji preko računala i mobitela koja se čini mnogo sigurnijom i jednostavnijom, a zapravo predstavlja samo kopiju prave komunikacije među ljudima i nudi prividnu sigurnost. Susret sa stvarnim svijetom tada mladima može biti traumatičan te predstavljati podlogu za daljnji razvoj nesigurnosti i depresije.
Dijagnosticiranje i liječenje depresije zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje rano prepoznavanje, dobru dijagnostičku i diferencijalno dijagnostičku procjenu, prepoznavanje vodećih simptoma kliničke slike, procjenu suicidalnog rizika, što raniji početak liječenja, individualno planiranje različitih postupaka liječenja, izbor oblika liječenja, ali i plan prevencije ponovnog javljanja depresivne epizode.
U liječenju depresivnih poremećaja kod djece i adolescenata koriste se različite psihoterapijske tehnike, psihosocijalne intervencije, a ako se radi o težim oblicima depresije i ako je potrebno – antidepresivni lijekovi. Prilikom primjene lijekova potrebno je dobro poznavati i poštovati specifičnosti primjene farmakološke terapije u dječjoj i adolescentnoj dobi. Važno je dobro poznavati fiziološke karakteristike dječjeg organizma kao i psihološke karakteristike dječje i adolescentne dobi, što se posebno odnosi na pitanje kako djetetu dati informaciju o djelovanju lijeka, ali i dobiti povratnu informaciju o promjenama ili mogućim nuspojavama.
Informiranje i savjetovanje roditelja je važan aspekt bilo koje vrste liječenja pri čemu je važno roditeljima dati podršku i objasniti utjecaj depresije na obiteljsko, školsko i socijalno funkcioniranje. Najčešće je potrebna kombinacija različitih terapijskih intervencija koja se određuju planom liječenja za svakog pacijenta pojedinačno.