Suhi kašalj

Virusne upalne bolesti dišnog sustava

Virusne upalne bolesti dišnog sustava, najučestalije su infekcije i najčešće bolesti čovjeka uopće, od kojih odrasli obole 3 do 5 puta na godinu, a djeca i do 10 puta. Zato su bolesnici s virusnim upalnim bolestima dišnog sustava najčešći posjetitelji pedijatrijskih i drugih ordinacija primarne zdravstvene zaštite. Klinički se očituju cijelim spektrom simptoma i različitom težinom bolesti, a najčešće se radi o blagim, samoizlječivim infekcijama gornjeg dijela dišnog sustava. Obična prehlada protječe bez povišene temperature i drugih općih simptoma, a u težim infekcijama pojavljuje se povišene temperatura te glavobolja, umor i bolovi mišića. Respiratorni simptomi zastupljeni su hunjavicom ili otežanim disanjem na nos, kihanjem, grloboljom, promuklošću, a svakako je najneugodniji kašalj.

Iako se često primjenjuju, antibiotici nemaju nikakav učinak u virusnim respiratornim infekcijama, a posljedica nepotrebnog liječenja jesu brojni neželjeni događaji. Osnovno je liječenje akutnih respiratornih infekcija simptomatsko, a uključuje poštedu od težih napora, uzimanje veće količine tekućine, odnosno antipiretike te lijekove protiv kašlja i za olakšavanje disanja na nos.

Produktivni i suhi, nadražajni kašalj

Kašalj je jedan od vrlo čestih razloga za posjetu liječniku. To je osobito neugodan simptom, a u nekih bolesnika može potrajati i nekoliko tjedana nakon akutne infekcije dišnog sustava. Kašalj predstavlja automatsku, refleksnu reakciju koju čovjek ne može voljno kontrolirati, a koja je uzrokovana podražajem sluznice dišnog sustava uslijed infekcije ili vanjskih iritacija, odnosno alergena. Možemo reći kako je kašalj normalan, patofiziološki obrambeni odgovor na prisutnost upalnog sekreta i drugih stranih tvari u dišnim putovima. Osnovna svrha kašljaje odstranjivanje sekreta iz dišnih putova.

Prema patogenezi, nastanku i ulozi postoje dvije različite vrste kašlja – produktivni (vlažni) i neproduktivni (suhi, nadražajni). Produktivni kašalj odstranjivanjem sekreta ispunjava osnovnu svrhu kašlja, pa se može reći da je koristan.

S druge pak strane, neproduktivni kašalj ne ostvaruje svoju temeljnu svrhu, nema učinka, a dovodi do osobitog iscrpljivanja bolesnika. Takav kašalj se gotovo uvijek pojavljuje u virusnim respiratornim infekcijama (uključujući i gripu), a samo se izuzetno javlja produktivni, uglavnom u bolesnika s kroničnim plućnim bolestima ili tek u drugom tjednu trajanja akutne infekcije. Osobito je neugodna pojava dugotrajnog suhog nadražajnog kašlja, a nerijetko se zapaža u nekih bolesnika nakon virusnih respiratornih infekcija, napose ako je prisutna pridružena alergijska reakcija uslijed iritansa iz okoliša. Dugotrajni neproduktivni kašalj je uporan i neugodan, za bolesnika vrlo zamoran i iscrpljujući, osobito za malu djecu i starije osobe. Zbog poremećaja sna i radnog ritma, posljedice su nevoljkost, nerijetko strah i potištenost, depresija, odbijanje hrane, što sve bitno utječe na kvalitetu života bolesnika.

Liječenja kašlja

Kašalj se liječi uklanjanjem uzroka, odnosno liječenjem infekcije ili izbjegavanjem. Valja naglasiti da lijekovi za kašalj samo smiruju kašalj kao simptom, ali ne djeluju na uzroke koji su do njega doveli. Svrha simptomatskog liječenja jest produktivni kašalj poticati, odnosno olakšati iskašljavanje, a neproduktivni suhi kašalj otkloniti, odnosno ublažiti. Za rješavanje kašlja, jednako je važna dobra hidracija bolesnika i ovlaživanje sobnog zraka te lokalna primjena kapi za dekongestiju nosne sluznice, kao i uporaba lijekova. Iako nemaju nikakav učinak, kod dugotrajnog kašlja često se koriste antibiotici.

Također, u svakodnevnoj praksi za suhi nadražajni kašalj nerijetko se rabe lijekovi koji pospješuju iskašljavanje, a oni su posve neučinkoviti. Mukolitici (acetilcistein, karbocistein, bromheksin) razrijeđenjem bronhalne sluzi mogu potaknuti iskašljavanje pa se koriste kod produktivnog kašlja. Pri upornom suhom (neproduktivnom) kašlju koriste se antitusici koji suprimiraju centar za kašalj u središnjem živčanom sustavu ili anesteziraju receptore za kašalj u nazofarinksu i traheobronhalnom stablu. Pri medikamentoznom liječenju neproduktivnog kašlja u respiratornim infekcijama valja prije isključiti druge razloge – alergije, reakcije na lijekove, bolesti štitnjače, kao i kronične bolesti srca i pluća.

Terapija antitusicima

Antitusici su lijekovi koji selektivno inhibiraju centar za kašlja u produljenoj moždini. Kodein i njegovi derivati su opijati (tzv. centralni antitusici s opioidnim djelovanjem) te imaju brojne nuspojave (mučnina, pospanost, vrtoglavica, navikavanje) pa se propisuju samo izuzetno i ograničeno vrijeme.

Najčešće se koriste sintetski neopioidni antitusici, poglavito butamirat koji djeluje na centar za kašalj u produljenoj moždini, a spazmolitičkim djelovanjem opušta tonus mišića bronha. Djelujući na dvije razine – centralno smiruje uporne refleksne nadražaje za kašalj, a lokalno u dišnim putovima pomaže mobilizaciju sekreta. Sintetski neopioidni antitusici nemaju neželjenih učinaka karakterističnih za opijate, a sigurnost im je povećana uz manje nuspojava. Kako većina bolesnika s akutnim respiratornim infekcijama ima suhi nadražajni kašalj, primjena butamirata i drugih sintetskih neopioidnih antitusika je opravdanija od primjene mukolitika. Također, nema posljedica pri primjeni butamirata u bolesnika u kojih trajanjem infekcije kašalj postane produktivan.

Zaključak

Kašalj se liječi uklanjanjem uzroka, odnosno liječenjem infekcije ili izbjegavanjem podražaja. Pri upornom suhom kašlju najčešće se koriste sintetski neopioidni antitusici, dok se mukolitici koji razrjeđuju bronhalnu sluznicu koriste kod produktivnog kašlja. Pravilan odabir lijeka te primjena suportivnih mjera ključni su za adekvatno rješavanje problema.