Kako jednostavno objasniti što je zapravo sepsa? Pa, sjetite se kada ste zadnji put negdje na tijelu imali veliki i ružan prišt (čir). U srednjem dijelu prišta nalazi se gnoj - odumrli materijal s bakterijama i tjelesnim stanicama. Okolno crvenilo i oteklina, onaj dio koji zapravo boli i koji je topao na dodir, jedna je kontrolirana i dobro usmjerena reakcija organizma. Sada zamislite da se takva bolna reakcija umnogostruči te nekontrolirano proširi putem svih žila na čitav organizam. To je sepsa. Reakcija organizma je toliko burna i opsežna da postaje izrazito štetna.
Zapravo, gore opisana reakcija predstavlja sindrom sustavnog upalnog odgovora (eng. systemic inflammatory response syndrome - skraćeno SIRS). SIRS je definiran poprilično krutim kriterijima, a većina ih je svima nama dobro poznata: visoka temperatura, povišen broj leukocita u krvnoj slici, ubrzan rad srca i ubrzano disanje. U slučaju kada uz SIRS postoje i znakovi jasne bakterijske infekcije ili još preciznije, ako se iz krvi izoliraju bakterije, tada se radi o sepsi. Dakle, sepsu može uzrokovati samo ozbiljna i snažna bakterijska upala, dok je sepsa uzrokovana gljivičnim i parazitarnim mikroorganizmima iznimno rijetka.
Najčešća ishodišta sepse su upale pluća i ozbiljne upale mokraćnih puteva, no doslovno svaka bakterijska infekcija može prijeći u sepsu. Ipak, na sreću tek mali broj bakterijskih infekcija progredira u sepsu, a danas su poznati i neki od čimbenika koji to uvjetuju. Najvažniji čimbenik je sam bolesnik. Tako je na primjer sepsa češća u starijih ljudi i male djece, češća je u bolesnika s oštećenim imunološkim sustavom (neke rijetke urođene bolesti, ali i neke stečene kao što je primjerice AIDS), u bolesnika s drugim težim bolestima (malignim bolestima, šećernom bolesti kod kojih postoje razvijene komplikacije, bolesnicima s poremećajem svijesti kao poslije teškog moždanog udara), ali i u bolesnika koji se liječe određenim lijekovima (kortikosteroidi, lijekovi koji se primjenjuju u transplantacijskoj medicini).
Ponekad se sepsa razvije i nakon kirurškog zahvata. Svaka operacija, pa čak i ona planirana, tj. "hladna" (elektivna) nosi određeni rizik za razvoj komplikacija. Prilikom operacije prekida se kontinuitet kože - prirodne barijere protiv bakterija. Tijelo je u takvim okolnostima pod određenom dozom stresa, a u slučaju opće anestezije također su kratkotrajno poremećene životne funkcije tipa disanja i gutanja. Navedeno može u određenim slučajevima pogodovati razvoju bakterijske infekcije, a potom i sepse. Postoje određeni tipovi bakterija koji su postali otporni na neke od antibiotika, a takve bakterije se češće "vrte" po kirurškim salama i jedinicama intenzivnog liječenja, unatoč svim strogim mjerama dezinfekcije. Srećom, danas još uvijek postoje dovoljno jaki antibiotici za liječenje i ovakvih infekcija.
Bez liječenja, a ponekad čak i unatoč liječenju, sepsa se može pogoršati. O teškoj sepsi govorimo kada osim gore navedenih kriterija SIRS-a dolazi i do otkazivanja organa (npr. bubrezi počnu slabije raditi, jetra oslabi, mozak ne funkcionira dobro pa su bolesnici poremećene svijesti, pluća su preslaba pa je nužno liječenje respiratorom). Najgora opcija je razvoj septičkog šoka - stanja kada unatoč svom naporu organizma krvni tlak padne ispod razine koja je nužna kako bi tijelo normalno funkcioniralo (obično se radi o tlaku ispod 90 milimetara žive). To stanje je smrtonosno u preko 50 posto bolesnika. Liječenje je izrazito agresivno i provodi se u intenzivnim jedinicama gdje oprema i broj medicinskih sestara i liječnika omogućuje najnaprednije oblike liječenja.
Tipičnu gripu ili sličnu virusnu infekciju je lako prepoznati. Uz simptome koji gotovo nikad ne prate bakterijske infekcije - šmrcavica, začepljen nos, grlobolja, promuklost - bitno je i vremensko podudaranje s infekcijama kod bližnjih, takozvana epidemiološka povezanost. U svakom slučaju, ukoliko tegobe potraju ili se pogoršaju (npr. suhi kašalj prijeđe u žuti smrdljivi iskašljaj, a temperatura dodatno poraste), uputno je javiti se liječniku. Potvrda odnosno isključenje bakterijske infekcije temelje se na detaljnom razgovoru s bolesnikom, pregledu tijela i određenim laboratorijskim pretragama.
U tom slučaju biste trebali razviti poseban odnos s obiteljskim liječnikom, odnos baziran na povjerenju. Bolesnici sa šećernom bolešću skloni su učestalim mokraćnim infekcijama, odgovor njihovog organizma na infekciju je slabiji, čak je i osjet boli u dijabetičara oslabljen. Kod iole ozbiljnije promjene općeg stanja savjetuje se posjet obiteljskom liječniku radi isključenja bakterijske infekcije.
Sepsa je jedno od najozbiljnijih stanja u medicini, stanje koje opravdava strahopoštovanje koje mu je dodijeljeno. Gotovo je uvijek posljedica bakterijskih infekcija. Pravodobnim liječenjem obično se mogu prevenirati ozbiljnije posljedice, stoga je kod sumnje na bakterijsku infekciju uvijek nužna konzultacija liječnika.