Uzročnik bolesti mačjeg ogreba je gram-negativna bakterija Bartonella henselae, a budući da se radi o sindromu mogući su i drugi, zasad nepoznati, uzročnici.
Prvi klinički opis BMO-a objavio je 1950. godine Robert Debré u Parizu. Danas se bolest javlja diljem svijeta, pa tako i kod nas u Hrvatskoj.
Inkubacija je varijabilna, a iznosi 3 do 14 dana od inokulacije (ogreb ili drugi kontakt s mačkom) do stvaranja primarne kožne promjene (lezije), te 5 do 50 dana od inokulacije do pojave povećanih limfnih čvorova (limfadenopatije).
Na mjestu inokulacije (najčešće ogrebotina od mačića) uočljiva je primarna lezija, crvena mrlja (makula), kvržica (papula) ili gnojni mjehurić (pustula) veličine 2 do 5 mm, u trajanju 1 do 3 tjedna, koja prethodi povećanju susjednih limfnih čvorova (regionalnoj limfadenopatiji).
U većine bolesnika BMO je benigna bolest s tipičnim kliničkim nalazima (kvržica ili mjehurić na mjestu kontakta s mačkom, povećani limfni čvorovi), a komplikacije i trajne posljedice samo su iznimne pojave (endokarditis, encefalitis i druge). Povećani limfni čvorovi održavaju se i do nekoliko tjedana, a gnojna upala (purulentni limfadenitis) znatno je rjeđa pojava, u nekih 11% bolesnika. U ovoj bolesti osip je veoma rijetka pojava, tek u 5% bolesnika s BMO-om.
Kliničko značenje BMO-a očituje se u diferencijalnoj dijagnostici prema drugim bolestima s nalazom limfadenopatije (infekcijska mononukleoza, toksoplazmoza, upala limfnih čvorova uzrokovana drugim bakterijama, uzročnikom tuberkuloze, benigni i maligni tumori i druge bolesti).
Tradicionalni dijagnostički kriteriji (podatak o kontaktu s mačkom, regionalni limfadenitis sa ili bez inokulacijske papule ili pustule, pozitivan kožni test, karakteristični patohistološki nalaz aspirata limfnog čvora, negativni nalazi drugih bolesti), izolacija uzročnika i/ili detekcija njihovih nukleinskih kiselina (DNA) PCR-metodom iz upalom zahvaćenog tkiva i/ili krvi, testa indirektne imunofluorescencije (IFA) u pretraživanju protutijela u serumu bolesnika na antigene B. henselae.