Kronična tenzijska glavobolja

Vrste i podjela glavobolja

Glavoboljom podrazumijevamo bol lokaliziranu u području glave, lica i gornjeg dijela vrata. Dijelimo ih na primarne glavobolje koje predstavljaju funkcionalni poremećaj mozga i sekundarne glavobolje kod kojih je glavobolja samo simptom neke druge bolesti kao što su tumori mozga, infekcije i bolesti štitnjače. Oko 90 posto glavobolja predstavljaju primarne glavobolje, među kojima je po učestalosti na prvom mjestu tenzijska glavobolja. Tek zatim slijedi migrena i autonomne trigeminalne glavobolje.

Tenzijsku glavobolju imao je svatko od nas barem jednom u životu, a poznata je i pod drugim nazivima kao što je obična glavobolja, glavobolja uzrokovana mišićnom kontrakcijom ili stres-glavobolja. Kao i migrenska glavobolja, češća je u žena. S obzirom na razdoblje u kojem se glavobolja javlja, dijeli se na epizodičku glavobolju (koja u prosjeku traje od 1 do 7 dana) i kroničnu glavobolju gdje bol traje više od 15 dana mjesečno tijekom šest mjeseci. Bolesnici s epizodičkom glavoboljom obično se liječe sami i bez konzultacije s liječnikom uzimaju analgetike dostupne u slobodnoj prodaji.

U Ambulante za glavobolju obično se javljaju bolesnici s epizodičkom glavoboljom koja se transformirala u kronični oblik ili bolesnici koji su zbog čestih glavobolja počeli svakodnevno uzimati analgetike - kako zbog boli, tako i zbog straha od ponovnog javljanja glavobolje. Takvo nekritično korištenje analgetika može dovesti do glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova. Osobito opasni za razvoj glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova su kombinirani pripravci analgetika budući da su dostupni u ljekarnama bez recepta.

Klinička prezentacija i postavljanje dijagnoze

U kliničkoj slici tenzijske glavobolje karakteristična je bol tupog karaktera, ili karaktera pritiska ili stezanja. Bol je obostrana, blagog ili umjerenog intenziteta, te se ne pogoršava fizičkom aktivnošću. Kod kronične tenzijske glavobolje može biti prisutna i blaža mučnina ili fotofobija. Premda se nekad smatralo da je za nastanak glavobolje odgovorna produljena kontrakcija mišića kao odgovor na stres, novije spoznaje to ne potkrepljuju. Danas se smatra kako tenzijska glavobolja nastaje sličnim patofiziološkim mehanizmom kao i migrena, te da se javlja zbog promjena u dinamici neurotransmitera i receptora ili poremećaja struktura moždanog debla, hipotalamusa i limbičkog sustava.

Ne postoji niti jedna dostupna specifična pretraga kojom bi se postavila dijagnoza tenzijske glavobolje. Bolesnici (i to osobito s kroničnom tenzijskom glavoboljom) zahtijevaju pregled neurologa u Ambulanti za glavobolju koji će na osnovu detaljno uzete anamneze i neurološkog pregleda postaviti dijagnozu. Samo mali broj bolesnika bit će upućen na dodatnu dijagnostičku obradu radi isključenja sekundarne glavobolje.

Efikasno liječenje i sprječavanje glavobolja

U liječenju akutnog napadaja tenzijske glavobolje primjenjuju se analgetici kao što su paracetamol i acetilsalicilna kiselina, ili nesteroidni analgetici poput ibuprofena, diklofenaka ili naproksena. Bitno je naglasiti bolesniku da je lijek potrebno uzeti na početku glavobolje i u dovoljno visokoj dozi jer je za neuspjeh terapije vrlo česta odgovorna neadekvatna doza lijeka.

Međutim, kao što je već spomenuto, svakodnevno uzimanje više od 10 analgetika dulje od tri mjeseca dovodi do razvoja glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova. Zbog toga je kod kronične tenzijske glavobolje indicirana profilaktična terapija, što podrazumijeva svakodnevno uzimanje lijeku u cilju smanjenja intenziteta i frekvencije glavobolje. Lijekovi izbora u profilaksi su antidepresivi i to prvenstveno tzv. dualni antidepresivi koji djeluju na serotoninergički i noradrenergički sustav. Ti su lijekovi, osim što djeluju na depresiju, efikasni i u smanjivanju fizičke boli s obzirom da iste molekule u mozgu (neurotransmiteri) sudjeluju u razvoju depresije i prijenosu bolnih podražaja.

Antidepresivi kao lijek izbora

Većina bolesnika nije sklona uzimanju antidepresiva te im je stoga potrebno detaljno objasniti njihov mehanizam djelovanja i potrebu za njihovim kontinuiranim uzimanjem. Također, potrebno je upozoriti bolesnika da je neophodno uzimanje lijeka kroz nekoliko tjedana kako bi se pokazala njegova učinkovitost. Prekomjerno uzimanje analgetika može smanjiti efikasnost profilaktičke terapije, stoga treba naglasiti bolesniku da primjenu analgetika u akutnom napadaju smanji na maksimalnu moguću mjeru. Izuzetno efikasni lijekovi u liječenju kronične tenzijske glavobolje su triciklički antidepresivi, međutim oni mogu uzrokovati neželjene reakcije tipa dobivanja na tjelesnoj težini, usporenosti, suhoće usta te treba ih primjenjivati s oprezom kod kardijalnih bolesnika.

Važnu ulogu u terapiji tih bolesnika ima i nefarmakološko liječenje koji uključuje promjenu stila života, vježbe relaksacije, masaže, biofeedback metodu, kao i akupunkturu.

Zaključak

S obzirom da je u bolesnika s kroničnom tenzijskom glavoboljom značajno narušena kvaliteta života, neophodan je multidisciplinarni pristup koji uključuje liječnika obiteljske medicine, neurologa i psihijatra. Takav tim najkompetentniji je za određivanje odgovarajuće terapije te unaprjeđenje svakodnevnog funkcioniranja tih bolesnika.