Liječenje alergijskih bolesti

Edukacija bolesnika

Edukacija bolesnika u slučaju alergijske bolesti je, kao i cjelokupno liječenje, kontinuirani proces. Nakon postavljanja dijagnoze alergijske bolesti bolesniku je nužno objasniti na jednostavan, razumljiv način o kakvoj se bolesti radi, koje tegobe može očekivati, koliko traje bolest i kako se provodi liječenje. Osim razgovora s liječnikom prilikom prvih i kontrolnih pregleda, edukacija se provodi i putem odgovarajuće literature, putem emisija na televiziji i radiju te sve više putem specijaliziranih internetskih portala. U pojedinim zdravstvenim ustanovama organiziraju se i edukacije za pojedine skupine bolesnika (npr. škola za astmu).

Izbjegavanje alergena

Kad se postavi dijagnoza alergijske bolesti i identificira jedan ili više alergena, najvažnija mjera liječenja je izbjegavanje alergena. I dok u slučajevima preosjetljivosti na kontaktne alergene, hranu ili lijekove to može biti relativno jednostavno, puno su veći problem inhalacijski alergeni.

Kod alergije na sezonske inhalacijske alergene preporuča se:

• poznavanje peludnog kalendara - podataka o sezoni cvjetanja biljaka koje su kod bolesne osobe izazvale senzibilizaciju
• u sezoni izbjegavati boravak u područjima bujne vegetacije, posebno u vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku (u jutarnjim satima)
• nakon eventualnog boravka u prirodi, po dolasku u stambeni prostor oprati kosu i otuširati se te promijeniti odjeću
• izbjegavati sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine na otvorenom
• prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko, najbolje tijekom poslijepodneva, koristiti klima-uređaje

Kod osoba osjetljivih na cjelogodišnje alergene preporuča se:

• smanjiti koncentraciju kućne prašine (samim time i grinja) u stambenom prostoru uklanjanjem tepiha, tapisona, zavjesa, tapeciranog namještaja, plišanih igračaka i sl.
• stambeni prostor svakodnevno održavati (brisanje prašine, usisavanje usisivačima s vodenim filtrima), redovito prozračivati, ne previše zagrijavati (do 22°C) i održavati niski stupanj vlage (do 50 %)
• upotrebljavati posteljinu i madrace namijenjene osobama s alergijom, posteljinu održavati pranjem na minimalno 60°C, kupovati novu posteljinu u razmacima od maksimalno 5 godina
• izbjegavati dodir s kućnim ljubimcima koji imaju dlaku ili perje, a ako se posjeduje iste nikako ih ne držati u stambenom prostoru nego na otvorenom
• minimalizirati izloženost raznim iritansima, posebno duhanskom dimu; izlaganje duhanskom dimu, ali i život s pušačima koji ne puše u stambenom prostoru nepovoljno djeluje na simptome alergijske bolesti dišnog sustava u alergične osobe
• kod alergija na inhalacijske alergene učinkovitu mjeru liječena predstavlja i klimatsko liječenje ("promjena klime") - boravak u područjima gdje nema određenog alergena, npr. boravak na moru ili u planinskim područjima
• kod alergije na hranu ili konzervanse i lijekove nužno je detaljno čitanje podataka o sastavu proizvoda: treba izbjegavati namirnice koje u svom sastavu imaju detektirane alergene ili veće količine alergogenih tvari - konzervansa, boja i aditiva

Suzbijanje simptoma odgovarajućim lijekovima

U kontroli alergijske bolesti respiratornog sustava upotrebljavaju se različite skupine lijekova:

• kortikosteroidi su najučinkovitiji protuupalni lijekovi koji će najuspješnije ukloniti ili umanjiti simptome alergijske bolesti. Postoje u obliku za intranazalnu upotrebu, u obliku inhalacijskih kortikosteroida za donje dišne puteve i u obliku tableta ili pripravaka za parenteralnu upotrebu - kod težih oblika bolesti. Budući da su za uspješnu kontrolu bolesti najčešće dostatni u niskim dozama kao npr. pumpice za intranazalnu primjenu i pumpice za aplikaciju lijeka u donje dišne putove, u ovim se oblicima obično koriste za dugotrajnu profilasku, bez sistemskih nuspojava - bez izazivanja štetnih posljedica za bolesnika. Kortikosteroidi se mogu koristiti i u svim drugim oblicima alergijskih bolesti, pretežno za teže oblike bolesti. Propisuju se samostalno ili u kombinaciji s ostalim skupinama lijekova. Samo iznimno, u teškim oblicima bolesti i obično kroz kraće vrijeme, primjenjuju se u obliku tableta ili parenteralno (visoke doze).
• antihistaminici su najprepisivaniji lijekovi za simptome alergijskog rinitisa, konjunktivitisa i urtikariju. Obično se prepisuju u tabletama, kapima ili sirupima, rjeđe lokalno (u obliku spreja za nos ili kapljica za oči). Suvremeni antihistaminici su pouzdani i sigurni lijekovi, koji uspješno ublažavaju većinu alergijskih simptoma u blagim oblicima bolesti, osobito ako ih se počne uzimati prije nastupa tegoba
• antileukotrieni - skupina protuupalnih lijekova koji se koriste za kontrolu alergijske bolesti respiratornog sustava, samostalno (u blažim stupnjevima) ili kao dodatak drugim lijekovima (obično kortikosteroidima) u umjerenim ili težim stupnjevima bolesti

U slučajevima pogoršanja respiratornih tegoba u bolesnika s alergijskom astmom (otežano disanje, zviždanje, hroptanje, gušenje) upotrebljavaju se i inhalacijski bronhodilatatori (ne spadaju u skupinu lijekova za kontrolu alergijske bolesti) uz eventualnu kraću primjenu visokih doza kortikosteroida.

Cilj upotrebe lijekova u liječenju alergijske bolesti je sprječavanje pojave i reduciranje simptoma do te mjere da ne ometaju bolesnika u svakodnevnom životu. Ideal terapije je bolesnik bez ikakvih simptoma. Terapija se počinje jednim ili kombinacijom lijekova u nižim dozama. Po potrebi se doze već upotrebljavanih lijekova povećavaju ili se dodaju novi lijekovi, dok se ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Kod sezonskih alergena terapiju je uvijek nužno početi nekoliko tjedana (barem 2 tjedna) prije početka sezone cvjetanja biljaka čija pelud izaziva senzibilizaciju i kontinuirano je provoditi tijekom sezone.

Kod cjelogodišnjih alergena terapija se provodi kontinuirano uz moguće ljetno smanjivanje doza ili prekidanje profilakse kada je manja ekspozicija alergenima zbog dužeg boravka na otvorenom, prekida grijanja i čestog provjetravanja stambenog prostora. Uz smanjivanje ili prekid terapije i u ljetnim mjesecima moguća su, usprkos gore navedenom, pogoršanja simptoma. To se događa ili zbog promjene mjesta boravka, npr. odlazak na more ili selo gdje stambeni prostor nije adekvatno pripremljen za bolesnika s alergijom ili se radi o polisenzibilizaciji na cjelogodišnje i sezonske alergene te se u navedenim slučajevima profilaksa ne bi trebala prekidati.

Imunološka terapija

Jedinu uzročnu terapiju alergijske bolesti predstavlja specifična imunoterapija (hiposenzibilizacija). Temelji se na pretpostavci da se tolerancija određenog alergena može postići unošenjem u organizam postupno rastuće doze istog alergena, parenteralnim (u formi potkožnih injekcija) ili peroralnim putem (kapi ili tablete).

Pripravci za specifičnu terapiju standardizirani su, a terapija se primjenjuje isključivo uz preporuku i kontrolu subspecijalista alergologa, nakon dovršene dijagnostičke obrade.

Najbolji rezultati postižu se kod senzibilizacije na opnokrilce (pčele i ose) i kod mlađih bolesnika s izraženom senzibilizacijom na manji broj alergena (1-2 alergena).

U osoba kod kojih je imunoterapija uspješno provedena, ponovni kontakt s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži nego ranije, barem na duže vrijeme odnosno minimalno nekoliko godina.

Zaključak

Liječenje alergijske bolesti je dugotrajni proces koji zahtijeva puno strpljenja i promjena dotadašnjih životnih navika bolesnika. Uz moderne terapijske smjernice i njihovo dosljedno provođenje moguće je u velikoj mjeri suzbiti simptome bolesti. Sve bolje razumijevanje uzroka i mehanizama razvoja alergijskih bolesti uz kontinuirani razvoj imunološke terapije jednog će dana dovesti i do mogućnosti definitivnog izlječenja ove skupine bolesti.