Smanjenje dnevnog svjetla tijekom jeseni i zime kada noć "raste" i dan "pada" neki veoma teško podnose. U velikoj većini su to žene, ali se smatra da od tog oblika bolesti koji predstavlja skup simptoma, bolje reći - sindrom, boluje oko četvrtine čovječanstva. Bolest se još uvijek trivijalno naziva "hibernacijski sindrom". Vjerojatno se radi o svojevrsnom poremećaju žlijezde epifize (pinealna žlijezda), koja se nalazi u središnjem dijelu mozga. Jedna od osnovnih zadaća te male žlijezde je lučenje hormona melatonina. To je spoj iz skupine neurotransmitora koji su odgovorni za neuro-imuno-modulaciju u organizmu. Jednostavnim rječnikom, to bi značilo, da se u mozgu luče tvari koje utječu ili nastaju kao posljedica našeg raspoloženja i imaju direktni utjecaj na naš obrambeni ili imunološki sustav.
Melatonin priprema organizam na spavanje, a njegovo lučenje dostiže vrhunac posred noći, točnije rečeno tijekom najdubljeg sna. Lučenje melatonina prestaje pojavom svjetlosti. Dok pojedinci veoma dobro podnose povećane vrijednosti melatonina, drugi, kod kojih je endogeno lučenje pojačano, imaju problema tijekom jeseni i zime s koncentracijom, pospani su, više jedu, nemaju efektivne energije i elana za obavljanje nekih radnji. Karakteristično je i da taj poremećaj slabi povećanjem životne dobi, a to je razumljivo jer se melatonin u starosti manje sintetizira. U svakom slučaju, ne možemo negirati da postoji veza između ponašanja ljudi i vremenskih promjena.
Jedno od stanja koje prethodi slabljenju imuniteta i generira plodno tlo za razvoj brojnih akutnih bolesti tijekom zime, poznato je pod nazivom hipotermija ili pothlađivanje.
Postoje brojne predostrožnosti koje treba poduzeti da bi se izbjeglo dovođenje u stanje kad tjelesna temperatura padne do opasno niskih vrijednosti. Hrana i piće, jednako tako, kao i u normalnim uvjetima i kod hipotermije može pogoršati, odnosno jako poboljšati stanje organizma. Stoga nije naodmet kratko se prisjetiti uloge nekih nutritivnih komponenti u osiguravanju dovoljnih energetskih tvari koje svojim metabolizmom zagrijavaju organizam.
Smanjenje tjelesne temperature uzrokovane izlaganjem tijela hladnoći, u zatvorenom prostoru ili na otvorenom, naziva se hipotermija ili pothlađivanje organizma. No, to stanje nije bezazleno i često puta može biti opasno i ugroziti život.
Pothlađivanje se očituje kao gubitak osjeta u rukama i nogama, trnjenje perifernih dijelova tijela je vrlo često, osjeća se pospanost i srce sporije kuca. Hipotermija može zadesiti svakoga kad se nezaštićen duže izlaže hladnoći i vlazi. Tako su slučajevi hipotermije zabilježeni kod mornara, mesara koji su dulje vrijeme u hladnjačama, planinara, ali i ljudi koji se rekreativno bave zimskim sportovima primjerice skijaši. Stanje postaje opasno kad se tjelesna temperatura s 37°C spusti na oko 35°C, pa se metabolički ciklusi u našem organizmu počinju usporavati. No, kada tjelesna temperatura dosegne 33°C, osoba prestaje drhtati, postaje konfuzna i nije u stanju stajati na nogama. Stanje opće nesvjestice nastupa čim tjelesna temperatura poprimi vrijednosti oko 30°C i osoba može vrlo brzo umrijeti ako se odmah nešto ne poduzme. Najbolje je u tim stanjima unesrećenom davati tople juhe na žlicu, te kad se stanje malo popravi pokušati uvesti prehranu bogatu ugljikohidratima. Ugljikohidrati tijelu služe kao najbrži i najlakši izvor energije. Složene ugljikohidrate nalazimo u žitaricama, krumpiru, mahunarkama, voću, riži, tijestu, a jednostavne u sastavu običnog šećera ili saharoze. Složeni ugljikohidrati u tijelu se postepeno razgrađuju i kontinuirano prelaze u krv, pa su dugoročni izvor energije. Stoga ih je poželjno konzumirati u svakom obroku tijekom hladnijih dana.
Za razliku od ugljikohidrata, proteini ili bjelančevine su građevne i funkcionalne jedinice našeg organizma. U prehrani treba podjednako uzimati i bjelančevine iz namirnica životinjskog porijekla: nemasno crveno i bijelo meso, riba i mliječni proizvodi, te iz namirnica biljnog porijekla: mahunarke, proizvodi od soje i žitarice. Uravnoteženom, raznolikom prehranom osigurat će se tijelu dovoljna količina ugljikohidrata i bjelančevina, pa će se organizam vrlo brzo oporaviti. Važno je naglasiti i da se u mesu mišića, crvenom mesu, nalazi veća količina biotina, koenzima Q10, koji je neophodan za pravilan rad i održavanje staničnih ciklusa koji sudjeluju u stvaranju i davanju energije. No, meso uz biotin sadrži i veće količine karnitina, važnog za obnovu mišićne moći i izdržljivosti. Uz to, valja još jednom naglasiti da se u dobrom bifteku ili ramsteku, nemasnom svinjskom odresku ili lungiću može naći najkvalitetnije željezo, koje se iz hrane putem crijeva lako resorbira u krv. Meso je ujedno izvor najlakše raspoloživih aminokiselina, neophodnih za izgradnju imunoglobulina i stanica imunološkog sustava. Ta je namirnica i jedan od najboljih izvora cinka, minerala neophodnog (važnog) za stanični metabolizam, posebice za pravilno sazrijevanje stanica koje se suprotstavljaju virusima. Stoga valja naglasiti koliko je neke namirnice pogrešno izbaciti iz prehrane, pa time organizam uskratiti za život važnih i neophodnih makro i mikronutrijenata.
Što se preporuča u prehrani:
Namirnice koje se moraju izbjegavati: