Povremeni - intermitentni post

Pretilost i metaboličke bolesti problem današnjice

Post… gladovanje…dijeta… odricanje… ograničenja… možemo nastaviti niz popularnih pojmova koji danas iskaču iz gotovo svih medija, reklama, društvenih mreža, dnevnog tiska, specijaliziranih novina i časopisa. No to ne čudi ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da su prekomjerna tjelesna masa, pretilost i njima uzrokovane kronične bolesti danas postale dominantan globalni zdravstveni problem.

Broj osoba oboljelih od pretilosti i metaboličkih bolesti u stalnom je porastu, a taj porast prati i povećana stopa kardiovaskularnih bolesti i preuranjene smrt radi kardiovaskularnih incidenata poput srčanog zatajenja te srčanog i moždanog udara. Kao vodeći uzrok smrtnosti, odmah uz bok kardiovaskularnim incidentima stoji i dijabetes te njegove komplikacije. Srećom, pandemijske razmjere navedenih bolesti / poremećaja prati i razvoj farmakoloških opcija i moderne tehnologije pa danas na raspolaganju imamo široku paletu lijekova protiv pretilosti, dijabetesa, hiperkolesterolemije, povišenog krvnog tlaka, aritmija i pojačanog zgrušavanja krvi, kojima pokušavamo voditi bitku protiv kardiovaskularnih indicenata. Međutim, ukoliko primjenu lijekova ne uparimo sa zdravim životnim navikama i postizanjem / održavanjem idealne tjelesne mase, dugoročni uspjeh odnosno terapijski ciljevi neće biti ostvareni. Stoga uvijek, ali baš uvijek, prvi korak – i to ne samo u procesu liječenja već i u samoj prevenciji – mora biti pravilna prehrana, odnosno zdrave životne navike koje podrazumijevaju ograničenje energetskog unosa (osim u specifičnih skupina ljudi poput djece u razvoju, trudnica i dojilja, sportaša te određenih skupina bolesnica s povećanom energetskom potrošnjom), svakodnevni unos potrebnih makro i mikronutrijenata, hidraciju i tjelovježbu.

Dijeta, post, gladovanje

I tu dolazimo do riječi dijeta. I post. I gladovanje. Evolucijski i povijesno gledano, gladovanje odnosno post je sastavni dio života – nekada primjenjivan iz nužde (tijekom razdoblja nestašice hrane), a potom kao odrednica etičkih, religijskih i političkih te terapijskih momenata. Još u doba Starogrčkih mislioca i filozofa post je bio prepoznat kao terapijsko „sredstvo“ za poboljšanje kognitivnih sposobnosti, a posljednjih stoljeća zadobiva sve intenzivniju pozornost kao terapijski pristup brojnim stanjima i bolestima, poglavito metaboličkim i autoimunim.

Post se primjenjuje u različitim oblicima i varijantama, kroz različita vremenska i nutritivna ograničenja, s različitim primarni ciljevima. Pa što se to događa tijekom posta i kako nam on može pomoći u postizanju i održavanju terapijskih ciljeva?

Što se događa pri gladovanju

Osnovni metabolički pomak koji se događa pri gladovanju jest zamjena osnovnih energenata te poticanje autofagije. Organizam umjesto glukoze kao osnovnog "goriva" počinje koristiti ketone i masne kiseline, a kalorijska odnosno energetska restrikcija potiču i autofagiju. Autofagija je složen evolucijski proces čija je svrha regulacija staničnog stresa, zaštita od oksidacijskog stresa i upalnih procesa, eliminacija disfunkcionalnih i oštećenih (mutiranih) molekula te aktivacija zaštitnih imunoloških mehanizama.

Sve je veći broj istraživanja koja pokazuju pozitivan utjecaj navedenih zbivanja na gubitak suvišnog masnog tkiva (prvenstveno visceralnog / abdominalnog), na smanjenje oksidativnog stresa, na normalizaciju vrijednosti šećera u krvi i regulaciju dijabetesa (uz porast inzulinske osjetljivosti/ redukciju inzulinske rezistencije), na kvalitetu i vrijednosti  masnoća u krvi (s naglaskom na smanjenje ukupnog i LDL kolesterola te triglicerida), smanjenje tlaka (sistoličkog i dijastoličkog), usporavanje aterosklerotskih procesa  i  kardiovaskularnu protekciju, na razvoj metabolički uzrokovane masne bolesti jetre (MAFLD), na prevenciju karcinoma (čak uz bolje djelovanje određenih protokola kemoterapije), na smanjenje rizika od neurodegenerativnih bolesti (poput Parkinsonove bolesti i Alzheimer demencije), na prevenciju i liječenje autoimunih bolesti (poput reumatoidnog artritisa i  sistemskog lupusa) te produljenje životnog vijeka.

Povremeno gladovanje ili intermitentni post

U svrhu postizanja  svega navedenog, danas se dominantno primjenjuje tzv intermitentni post, odnosno povremeno gladovanje. Ono podrazumijeva periode gladovanja koji se izmjenjuju s periodima normalnog jedenja odnosno konzumacije uobičajenih vrsta namirnica i količine hrane.  Navedeni učinci se postižu ukoliko se intermitentni post provodi dovoljno dugo  (barem 8-12 tjedana) te konzistentno (prema određenoj shemi), poželjno uz medicinski nadzor.

Danas najčešće primjenjivani obrasci, odnosno protokoli intermitentnog posta su:

• 16:8 protokol: poznat i pod nazivom „Leangains“, podrazumijeva gladovanje tijekom 16 sati u danu te uobičajenu konzumaciju hrane tijekom preostalih 8 sati. Ovaj protokol najčešće podrazumijeva preskakanje doručka, odnosno uzimanje prvog dnevnog obroka oko podneva. Slični, nešto restriktivniji protokoli koji se primjenjuju (prema istoj shemi) su 17:7 i 18:6. U periodu hranjenja potrebno je unositi minimalno procesuirane namirnice bogate proteinima i zdravim mastima.  
• 5:2 protokol: podrazumijeva uobičajeno hranjenje 5 dana u tjednu, nakon kojih slijedi strogi post iduća 2 dana. Ta dva dana dozvoljeno je konzumirati maksimalno 500-600 kcal (žene), odnosno 600-700 kcal (muškarci) dnevno. Prema istraživanjima, ovim protokolom koji kroz 5 dana dozvoljavaj uobičajeno hranjenje, izbjegava se metabolička adaptacija organizma, odnosno dosezanja „platoa mršavljenja“ koji obično nastaje kod kontinuirane primjene kalorijske restrikcije jednolikim shemama / protokolima
• Jedi-stani-jedi („Eat-stop-eat“) protokol: razvijen od strane Brada Pilona, ovaj protokol podrazumijeva gladovanje kroz 24 sata jednom ili dvaput tjedno – u ta 24 sata dozvoljeno je konzumirati isključivo bezkalorijske napitke poput vode te nezaslađenih čajeva i kave. Ostale dane u tjednu dozvoljeno je jesti većinu namirnica, bez posebnih restrikcija.
• Protokol izmjeničnih dana („Alternate Day fasting“): razvijen od strane Jamesa Johnsona, ovaj protokol podrazumijeva značajno ograničenje energetskog unosa svaki drugi dan (maksimalno 300-500 kcal dnevno odnosno maksimalno 25 % uobičajenog dnevnog energetskog unosa), dok na dane normalne prehrane nema posebnih ograničenja. Ovakvim protokolom se također izbjegava metabolička adaptacija organizma, odnosno dosezanje „platoa mršavljenja“ koji obično nastaje kod kontinuirane primjene kalorijske restrikcije jednolikim shemama / protokolima
• Dijeta ratnika („Warrior diet“): protokol koji podrazumijeva konzumaciju hrane tijekom 4 sati u danu (preporučeno jedan veliki večernji obrok) te strogi post preostalih 20 sati. Tijekom tih 20 sati dozvoljena je hidracija nezaslađenim, bezkalorijskim napitcima te – prema nekim autorima – konzumacija vrlo male količine povrća i sirovog voća, jaja i jogurta.

Koji protokol odabrati?

Kao kod većine zdravstvenih preporuka, tako i pri odabiru protokola posta potrebno je individualizirati pristup svakoj osobi pojedinačno, uzimajući u obzir njezine navike, dnevne (i noćne) obaveze, ritam spavanja, dostupnost hrane te komorbiditete i terapiju koju osoba primjenjuje; često se kaže kako je najbolji protokol onaj koji će osoba najlakše i najdugotrajnije moći provesti.

Neovisno o odabranom protokolu, tijekom provođenja posta izuzetno je važno paziti na adekvatnu hidraciju (poželjan unos tekućine je 0,3 dcl po kilogramu tjelesne mase), te unos svih mikronutrijenata (vitamina, minerala) budući da se nerijetko prati nastanak nutritivnih deficita kod osoba koje provode prolongirani post (željezo, vitamini, cink, magnezij, krom, selen, jod). Tijekom provođenja posta, poželjno je kontrolirati i određene metaboličke parametre poput krvnog tlaka i srčane frekvencije, glukoze u krvi, lipidograma (masnoće u krvi), parametara bubrežne funkcije (kreatinin, ureja), elektrolita (natrij, kalij, kloridi, kalcij, fosfati) i vitaminskog statusa, jetrenih proba, krvne slike, hormona štitnjače.

Kako provoditi intermitentni post

Intermitentni post važno je provoditi pod medicinskim nadzorom, kako bi se minimizirao rizik od neželjenih događaja i negativnih učinaka odnosno posljedica gladovanja.

Primjerice, u starijih osoba (> 65 godina) intermitentni post može pogodovati nastanku aritmija, dehidraciji, te nastanku srčanog i moždanog udara. U osoba koje se radi dijabetesa liječe inzulinom ili lijekovima koji potiču lučenje inzulina, postoji mogućnost od nastanka teške hipoglikemije radi/tijekom provođenja restriktivnijih protokola posta. U starijih osoba, osoba koje se liječe inzulinom, osoba sklonih varijabilnim razinama glukoze u krvi te osoba koje boluju od osteoporoze post se ne preporuča i radi veće sklonosti padovima te riziku od fraktura. U osoba koje boluju od bolesti štitnjače (hipo i hipertireoze), ne preporuča se prolongirano provođenje restriktivnijih protokola (poput 20:4 protokola ili 5:2 protokola) budući da značajni energetski deficiti mogu dovesti do dodatnih metaboličkih promjena te pogoršati osnovnu bolest. Također, post je potrebno primjenjivati pod strogim medicinskim nadzorom u osoba sklonih poremećajima prehrane, psihijatrijskih bolesnika te osoba koje boluju od depresije budući da u tih osoba može doći do dodatnog pogoršanja psihološkog statusa uslijed gladovanja.

Post se nikako ne preporuča, odnosno zabranjen je trudnicama, dojiljama, djeci u razvoju te profesionalnim sportašima, kao i osobama koje rade teške fizičke poslove.