Alergijske reakcije na hranu

Neželjene reakcije na hranu mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: toksične i netoksične reakcije. Toksične se reakcije javljaju u svakog tko pojede određenu količinu hrane zaražene bakterijama ili toksinima. Netoksične reakcije javljaju se u preosjetljivih osoba, a mogu biti alergijske (imunološki mehanizmi) i nealergijske (reakcije nepodnošenja) koje nisu uzrokovane imunološkim mehanizmima. Alergijske reakcije na hranu mogu se podijeliti u reakcije koje su poput većine alergijskih bolesti posredovane IgE-protutijelima te one koje to nisu.

Kako se manifestiraju alergijske reakcije na hranu?

Alergijske reakcije na hranu posredovane IgE-protutijelima vrlo su raznolike. Mogu uzrokovati sustavne reakcije opasne po život (anafilaktički šok) ili zahvatiti jedan ili više organskih sustava. Najčešće su kožne reakcije (urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis). Nerijetko se alergija na hranu očituje samo tzv. oralnim alergijskim sindromom, odnosno osjećajem pečenja ili svrbeža jezika, otokom jezika, usnica, nepca ili ždrijela. Zahvaćenost dišnog sustava može se očitovati simptomima astme i alergijskog rinitisa. Simptomi alergije na hranu u probavnom sustavu su grčevi, mučnina, povraćanje i proljev. Grčevi su čest simptom alergije na hranu u dojenačkoj dobi.

Alergija na hranu koja nije posredovana IgE-protutijelima može se očitovati posebnim kliničkim stanjima. Dijagnoza tih stanja zahtijeva pažljivu bolničku obradu (alergijski eozinofilni gastroenteritis, enterokolitički sindrom, hranom inducirana enteropatija, plućna hemosideroza, herpetiformni dermatitis, itd.).

U kojoj se dobi javljaju alergijske reakcije na hranu?

Te se reakcije mogu javiti u svakoj životnoj dobi. Najčešće su u prvim godinama života. U razvijenim zemljama Zapada navodi se učestalost tih reakcija u djece od 8-28%. U odraslih su znatno rjeđe: 1,4-1,8%. Alergijske reakcije na hranu češće su u djece koja imaju neku drugu alergijsku bolest (atopijski dermatitis) ili su te bolesti prisutne u obitelji.

Koja hrana najčešće uzrokuje alergijske reakcije?

Hrana je sastavljena od bjelančevina, šećera i masti. Najčešći alergeni u hrani su spojevi koji sadrže šećere i masnoće (glikoproteini). Namirnice koje najčešće uzrokuju alergije su kravlje mlijeko, jaja, ribe, rakovi i školjke, žitarice, soja, kikiriki, orasi, bademi, lješnjaci i jagode. U odraslih je oko 90% alergijskih reakcija na hranu uzrokovano kikirikijem, orasima, ribom i školjkama, a u djece jajima, mlijekom, sojom i brašnom.

Poznato je da se radi unakrsne reaktivnosti u bolesnika koji su alergični na pelud mogu javiti alergijske reakcije na hranu, i obrnuto. U bolesnika alergičnih na pelud breze česta je alergija na jabuku, sirovi krumpir, mrkvu, celer, grašak, kivi i sl.

Alergije na konzervanse, boje i dodatke hrani (aditive)

Alergijske reakcije na hranu nerijetko su uzrokovane dodacima (aditivima) hrani, konzervansima i bojama. Reakcije na aditive hrani javljaju se u oko 1% djece i u 0,01-0,23% odraslih. Smatra se da je učestalost reakcija na aditive hrani zapravo veća, ali se zbog nedostatnih i nestandardiziranih testova rjeđe dokazuju. Neke tvari mogu se poimenično spomenuti: konzervans natrijev benzoat, boja tartrazin (žuto obojeni napitci, slatkiši i sl.), te sladilo aspartam.

Alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko javlja se u oko 2,5% dojenčadi i u djece do druge godine života te je to najčešća alergijska reakcija u djece te dobi. To se tumači činjenicom da su bjelančevine kravljeg mlijeka obično prve strane bjelančevine s kojima dolazimo u kontakt. U kravljem mlijeku nalazi se dvadesetak tvari koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju. Najvažnije su laktoglobulini, laktalbumin, kazein i kravlji albumin. Pasteriziranjem mlijeka ne smanjuje se njegova alergogenost. Oko 50% bolesnika koji su alergični na kravlje mlijeko, alergični su i na kozje mlijeko.

U oko 50% bolesnika koji su zbog alergije na kravlje mlijeko uzimali sojino mlijeko razvije se osjetljivost i na soju. Nasreću, preosjetljivost na kravlje mlijeko često nije trajna pojava. Oko 85% djece u kojih je bila dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje biti alergično do treće godine života te može konzumirati kravlje mlijeko bez posljedica.

Alergija na jaja

Jaja su česti uzrok alergijskih reakcija. Češća je alergija na bjelanjak, nego na žumanjak jajeta. U jajetu se nalaze brojni potentni glikoproteini koji mogu uzrokovati nastanak alergijske preosjetljivosti (ovalbumin, ovomukoid, ovotransferin i lizozim).

Ovoalbumin čini više od 50% ukupnih proteina bjelanjka, kako u sirovom jajetu, tako i u kuhanom. Zanimljivo je da bolesnici alergični na jaja često imaju pozitivne kožne alergijske testove na piletinu, iako piletinu mogu jesti bez alergijskih reakcija.

Alergija na ribe, školjke i rakove

Neželjene reakcije na ribu, školjke ili rakove mogu biti alergijske i nealergijske prirode. U nekih se osoba nakon konzumiranja tih namirnica (plava riba, dagnje, škampi) mogu javiti mučnina, povraćanje, grčevi, urtikarija, pa čak i anafilaktoidna sustavna reakcija. Radi se o nespecifičnom (nealergijskom) oslobađanju histamina, tvari koja sudjeluje u mnogim alergijskim manifestacijama. Mogu se javiti i prave alergijske reakcije, osobito na ribu, rakove (riječni i morski rakovi, jastog, škampi), školjke (dagnje, kamenice, priljepci) te na hobotnicu i lignje.

Te su reakcije češće u odraslih te u osoba koje konzumiraju veće količine tih namirnica. Alergijske reakcije na ribu najčešće se pripisuju pastrvi, lososu, bijeloj ribi, štuki, srdeli, inćunu, brancinu, tuni itd. Neki alergeni riba su termostabilni, a drugi termičkom obradom gube alergogenost. Osoba može biti alergična na samo jednu vrstu ribe ili na ribe različitih vrsta.

Alergija na voće i povrće

Alergijske reakcije na te namirnice najčešće uzrokuju kikiriki, lješnjak, orah, badem, jagoda i kivi. U mlađim dobnim skupinama češće su reakcije na brašno (pšenično, ječmeno, kukuruzno), rajčicu, peršin, gorušicu (senf) itd. U nekih bolesnika javljaju se simptomi alergijske hunjavice i astme pri udisanju brašna, obično prilikom profesionalne izloženosti (pekari, mlinari, kuhari i sl.). Zanimljivo je da te osobe konzumiraju srodne namirnice bez opasnosti od alergijskih reakcija.

Kako se dokazuje alergija na hranu?

Za dijagnozu alergijskih reakcija na hranu važni su podaci koje daje bolesnik. Bolesnici, a u djece njihovi roditelji, često uočavaju povezanost alergijskih simptoma i konzumiranja određene vrste hrane. Bolesnicima se preporučuje vođenje dnevnika prehrane i simptoma. Neizravan dokaz alergije na neku od namirnica je eliminacijska dijeta, tj. nestanak alergijskih tegoba nakon izostavljanja pojedinih namirnica.

Alergija na hranu se, kao i u drugim alergijskim bolestima, može dokazati kožnim testovima te određivanjem razine specifičnih IgE-protutijela u krvi bolesnika. Najvažniji test za dokaz alergija na hranu je provokacijski test. Bolesniku se, prema određenom protokolu, daju namirnice za koje se sumnja da su uzrok alergije te se prati mogući nastanak alergijskih simptoma.

Što učiniti kada se pojavi alergijska reakcija na hranu?

Bolesnicima koji su alergični na određenu vrstu namirnica preporučuje se eliminacijska dijeta, tj. izbjegavanje tih namirnica. Važno je poučiti bolesnike koji su imali sistemsku alergijsku reakciju (anafilaktički šok) o mjerama strogog pridržavanja eliminacijske dijete. Važno je znati u kojim se namirnicama nalaze neke alergogene tvari kada to nije izravno očito (jaja u tjestenini, maslac od kikirikija u nekim industrijskim slasticama i sl.).

Osobe s rizikom ponovljene teške alergijske reakcije moraju pri ruci imati autoinjektor adrenalina i brzodjelujući antihistaminik.

Pomažu li lijekovi?

Najvažnija terapija u bolesnika alergičnih na hranu je eliminacijska dijeta. Ako su bolesnici osjetljivi na više namirnica ili nije točno utvrđen uzrok alergije na hranu, može se preporučiti primjena tableta antihistaminika te kratkotrajna primjena kortikosteroida. Specifična imunoterapija vrlo je dvojbena i u pravilu se ne provodi.