Palac skijaša (engl. Skier's Thumb)

Anatomske osobitosti

Metakarpofalangealni zglobovi (lat. articulationes metacarpophalangeae) su zglobovi čija zglobna tijela čine glavice kostiju zapešća i osnovice proksimalnih članaka prstiju ruke. Obilježje tih zglobova su snažne pobočne sveze (lat. ligg. collateralia) koje pojačavaju zglobnu čahuru zgloba, a koje imaju oblik trokuta i koje se nalaze na unutrašnjoj (ulnarnoj) i vanjskoj (radijalnoj) strani zgloba. Ovisno o njihovoj zategnutosti ovisi i pokretljivost zgloba. Kada su prsti ispruženi tada su pobočne sveze olabavljene i tada je moguća najveća pokretljivost prstiju u metakarpofalangealnim zglobovima.

Definicija

Riječ je o ozljedi pobočne sveze koja pojačava zglobnu čahuru na unutrašnjoj (lat. ulnarnoj) strani zgloba palca šake (prvi metakarpofalangealni zglob).

Ovisno o jačini ozljede razlikujemo:

• istegnuće (l. stupanj)
  
• djelomično puknuće - parcijalna ruptura (2. stupanj)
  
• potpuno puknuće - ruptura (3. stupanj)
  

U pravilu je potpuno puknuće ligamenta povezano s otrgnućem hvatišta ligamenta na bazi proksimalne falange palca, a budući da je otrgnut i komadić kosti takav tip ozljede nazivamo avulzijskim prijelomom (frakturom).

Uzroci nastanka

Najčešći uzrok nastanka "palca skijaša" jest pad pri kojemu skijaš zadržava štap u ruci. Ozljeda je zapravo posljedica odmicanja palca od dlana (lat. abdukcija) te istovremenog prekomjernog ispružanja palca (lat. hiperekstenzija). To se, osim u opisanom slučaju, može dogoditi i pri udaru lopte u palac vratara, kao i prilikom "kačenja" palca u opremu protivnika pri pokušaju zaustavljanja prodora u nekom kontaktnom sportu, a samo izuzetno prilikom pada na ispruženu ruku.

Podložnost ozljedi

Prema rezultatima provedenih istraživanja o ozljeđivanju tijekom skijaških aktivnosti, "palac skijaša" čini između 5 i 10% svih ozljeda te je ujedno i najčešća ozljeda gornjeg ekstremiteta koja se javlja u skijaša. No, ta se ozljeda često susreće i u vratara u igrama s loptom, primjerice u nogometu, rukometu ili vaterpolu pa se zbog toga naziva i "palcem vratara" (engl. Gamekeeper's Thumb). Posljednjih godina često se ta ozljeda susreće i u modernih uličnih plesača pa se naziva i Break Dancer's Thumb.

Simptomi

Vodeći simptom jest bol koja u mirovanju nije jaka, ali se prilikom pomicanja palcem pojačava. Bol osobito pojačava odmicanje palca od dlana i drugih prstiju. Oteklina korijena palca je uvijek prisutna, a intenzitet krvnog podljeva (hematom) ovisi o stupnju ozljede.

Samopomoć

Valja odmah potražiti liječničku pomoć, a prije samog dolaska liječniku samopomoć valja biti usmjerena na smanjivanje otekline i boli. Treba imobilizirati šaku i ručni zglob i treba ozlijeđenu ruku postaviti u povišeni položaj, ili ukoliko nema ništa prikladno čime bi se ruka imobilizirala tada treba ozljeđenik pridržavati ozlijeđenu ruku zdravom. Osim toga, treba primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta i to valja ponavljati nakon petnaest minuta odmora sve do dolaska liječniku.  

Dijagnostika i liječenje

Liječnik pomnim kliničkim pregledom procjenjuje jačinu ozljede. Uvijek uspoređuje kretnje u ozlijeđenom palcu s kretnjama palca druge ruke te provjerava stabilnost odmičući palac od ostalih prstiju i to pri potpuno ispruženom palcu te pri palcu savijenom za 30°. Nakon kliničkog pregleda se čini i rendgensko snimanje šake s ciljem da se utvrdi je li riječ o avulzijskom prijelomu. U slučaju prvog i/ili drugog stupnja ozljede liječenje se provodi imobilizacijom i to ili sadrenim povojem ili aluminijskom šinom, a ta se imobilizacija mora postaviti od vrška palca do ručnog zgloba s time da palac mora biti malo savijen (oko 20°) u metakarpofalangealnom zglobu, kao i u interfalangealnom zglobu, te da mora biti primaknut ostalim prstima (lat. aduciran).

Ovisno o stupnju ozljede palac mora biti imobiliziran između četiri i šest tjedna. U slučaju trećeg stupnja ozljede, kao i kada je riječ o avulzijskom prijelomu, potrebno je kirurško liječenje za koje je najbolje da se provede unutar prva tri tjedna od ozljede. Ukoliko je ligament rupturiran on se šiva, dočim se kod avulzijskog prijeloma refiksira otrgnuti komadić kosti. I nakon provedenog operacijskoga liječenja potrebno je nošenje imobilizacije u trajanju od tri do pet tjedna.

Povratak sportskim i radnim aktivnostima

Nakon neoperacijskoga liječenja ozljede prvog ili drugog stupnja, potrebno je nakon skidanja imobilizacije provesti rehabilitaciju u trajanju od bar četiri tjedna, a tijekom tog razdoblja preporučuje se nositi ortozu koja također mora sezati od vrška palca do ručnog zgloba. Za početak sportske aktivnosti također se preporučuje nošenje ortoze ili pak bandaža palca koja također mora sezati od vrška prsta završno do ručnoga zgloba. Nakon kirurškog liječenja rehabilitacija je obično duža, a također se preporučuje nošenje ortoze ili bandaža prilikom povrata sportskoj aktivnosti i to tijekom šest mjeseci.

Potrebno istaknuti

Rana i točna dijagnoza je najvažniji čimbenik koji određuje krajnji funkcionalni ishod te ozljede. Valja istaknuti da neadekvatno liječenje "skijaškog palca", kao i neprovedeno, u pravilu završava s lošom funkcijom palca i posljedičnom nestabilnošću tog vrlo važnog prsta.