Kosti donožja (lat. ossa metatarsalia) su duguljaste kosti skrivene u stopalu, a ima ih pet. Te kosti imaju tijelo (lat. corpus) i dva zadebljana kraja, a ovom ćemo prilikom spomenuti samo distalni kraj koji ima oblik postrano spljoštene kugle i koji nosi zglobnu ploštinu za članak prsta stopala, a koji se zbog svojeg oblika naziva glavom (lat. caput) kosti. Glave kostiju donožja su međusobno povezane poprečnom svezom (lat. lig. metatarsale transversum) i to na strani tabana snažnijom svezom (lat. lig. metatarsale profundum) nego na strani dorzuma stopala (lat. lig. metatarsale superfitiale). Na taj način nastaje metatarzalni tunel kroz kojeg prolaze ogranci zajedničkog plantarnog živca (lat. n. plantaris communis). Kroz prva tri tunela prolaze ogranci n. plantaris medialisa, dok kroz četvrti prolaze ogranci n. plantaris lateralisa.
Metatarzalgija (lat. ossa metatarsalia - kosti donožja + grč. algos - bol) je naziv za pojavu boli u prednjem dijelu stopala. Mortonova metatarzalgija koja se još naziva i neuroma plantaris ili Mortonova bolest nastaje zbog pritiska na živac kad prolazi kroz metatarzalni tunel, a zanimljivo jest da ju je prvi opisao Morton još davne 1876. godine. Najčešće je zahvaćen živac koji prolazi kroz III metatarzalni tunel (prostor između glavica III i IV metatarzalne kosti), a znatno rjeđe živci koji prolaze kroz II ili IV metatarzalni tunel. Uobičajeno jest da je zahvaćen samo jedan tunel, a samo su u 2 do 3% slučajeva zahvaćena dva ili više tunela.
Nastanak Mortonove metatarzalgije najčešće se dovodi u vezu s nošenjem obuće i to u prvom redu radi nošenja cipela s visokom petom, kao i radi nošenja cipela koje su preuske u prednjem dijelu. Međutim, bitan predisponirajući čimbenik nastanku Mortonove metatarzalgije jesu i kretnje koje dovode do prekomjernog ispružanja nožnih prstiju, tzv. hiperekstenzije prstiju (primjeri sprint i trčanje uzbrdo te neka zanimanja u kojima je potrebno duže čučanje), što dovodi do suženja metatarzalnih tunela, a to pak posljedično smanjuje prostor živcu i povećava pritisak na njega. Zbog toga dolazi do pojave oticanja samog živca, a samim tim živac postaje deblji i skloniji daljem oštećenju, da bi se konačno stvorilo kronično zadebljanje - neurom.
U općoj se populaciji Mortonova metatarzalgija javlja znatno češće u žena (odnos 5:1) i to najčešće u životnoj dobi između 15 i 50 godina. Neopravdano se rijetko Mortonova metatarzalgija opisuje u sportsko-medicinskoj literaturi, a razlog tome jest što njena pojava nije posebice vezana za određenu sportsku aktivnost. No, ipak najčešće se susreće u trkača dugoprugaša te plesača.
Mortonova metatarzalgija se očituje iznenadnom pojavom boli u prednjem dijelu stopala i to obično za vrijeme aktivnosti. Bol, koja se uspoređuje sa sječenjem nožem ili pak s električnim udarom, obično je toliko jaka da osoba mora odmah stati, izuti obuću te izmasirati prednji dio stopala. Osnovna značajka te boli jest da nije lokalizirana već da isijava i da se širi u prste. Osim toga, valja istaknuti da ti napadi boli traju od nekoliko minuta do sat vremena te se mogu javljati od vremena do vremena pa tako između napada može biti razdoblje i do godine dana bez napada, ali isto tako se s vremenom učestalost napada povećava.
Od pomoći može biti promjena obuće, tj. osoba sa simptomatologijom Mortonove metatarzalgije mora nositi širu obuću i to bez povišenja peta. Također mora izbjegavati aktivnosti koje dovode do pojave boli, a preporučuje se i masaža bolnog područja ledom više puta dnevno tijekom desetak minuta. Ukoliko se "napadi" i nadalje ponavljaju savjetuje se potražiti liječničku pomoć.
Klinički je pregled u pravilu dostatan za postavljanje dijagnoze. Između glavica metatarzalnih kostiju se nađe bolna točka koja se katkad može i osjetiti kao okruglasto zadebljanje - neurom. Važno je istaknuti da se palac ispitivača prilikom toga pregleda valja nalaziti sa strane tabana između glavica metatarzalnih kostiju, tj. u projekciji metatarzalnog tunela, a kažiprst s dorzalne strane te da smjer pritiska uvijek mora biti od strane tabana, odnosno pritisak se čini samo palcem. Liječnik bol može izazvati i stiskanjem prednjeg dijela stopala sa strane i to u visini glavica metatarzalnih kostiju, a pri tome se može katkad osjetiti pa čak i čuti škljocaj. Bol može izazvati aktivno i/ili pasivno pregibanje prstiju stopala prema gore. Od pomoći pri dijagnostici mogu biti ultrazvučna dijagnostika te magnetska rezonanca.
Liječenje se u prvome redu zasniva na promjeni obuće, a savjetuje se nošenje obuće s niskom petom te širokim prednjim dijelom. Osim toga, savjetuje se i nošenje ortopedskih uložaka s prikladnim metatarzalnim jastučićima koji nožne prste dovode u savinuti položaj i tako onemogućuju njihovo prekomjerno ispružanje. Od metoda fizikalne terapije najčešće se koriste krioterapija i terapijski ultrazvuk, a vrlo se često primjenjuje i injekcija kortikosteroida s lokalnim anestetikom koja se infiltrira u metatarzalni tunel. Valja istaknuti da se znatno bolji rezultati postižu ukoliko se ta infiltracija čini pod kontrolom ultrazvuka direktno u neurom. Tako se primjerice nakon samo jedne injekcije dane pod kontrolom ultrazvuka čak 62% bolesnika više ne žali na tegobe za razliku od rezultata kada se injekcija daje "naslijepo". Naime, prema rezultatima istraživanja samo 15% bolesnika ima 50% poboljšanja nakon jedne injekcije dane "naslijepo", a potrebne su 3 ili 4 injekcije u tjednim intervalima da bi se svega 30% bolesnika riješilo simptoma Mortonove metatarzalgije. Zbog tih je razloga često potrebno kirurško liječenje koje se sastoji u odstranjenju neuroma.
U slučaju dobroga odgovora na neoperacijsko liječenje - promjenu obuće, ortopedske uloške te eventualnu infiltraciju kortikosteroida s lokalnim anestetikom, puni povrat radne i sportske aktivnosti očekuje se za dva do tri tjedna. Nakon kirurškoga odstranjenja neuroma oporavak je znatno duži pa tako primjerice sportaš započinje s trčanjem šest do osam tjedana nakon zahvata, dok se puni povrat sportskim aktivnostima očekuje za tri mjeseca.
Ovom prilikom valja naglasiti da se ortopedski ulošci ne smiju kupovati kao gotov proizvod u različitim dućanima. Naime, danas je za izradu adekvatnog ortopedskog uloška uz klinički pregled ortopeda potrebno načiniti i kompjutersku analizu hoda i opterećenja stopala. Važno je za istaknuti i da liječnik uz uzimanje otiska stopala uvijek mora pregledati i obuću i to kako sportsku obuću tako i obuću za dnevni život pri čemu osobitu pozornost mora pridati mjestima trošenja potplata cipele. Danas je uz pomoć tehnologije CAD/CAM, što je skraćenica od engleskog naziva Computer Aided Design (kompjutorom potpomognut dizajn)/Computer Aided Manufacturing (kompjutorom podržana izrada), dobivena mogućnost 3D-kreiranja ortopedskog uloška i to individualno za svakog pregledanog čovjeka.