De Quervainova bolest (engl. De Quervain’s Disease)

Anatomske osobitosti

Na stražnjoj (dorzalnoj) strani korijena šake nalazi se vezivna traka (lat. retinaculum musculorum extensorum) koja oblikuje šest koštano-fibroznih kanala. Kroz te kanale prolaze tetive mišića ispružača prstiju obavijene sluznim vrećama. Kroz prvi od tih šest kanala prolaze tetiva dugog mišića odmicača palca (lat. m. abductor pollicis longus) te tetiva kratkog mišića ispružača palca (lat. m. extensor pollicis longus).

Definicija

De Quervainova bolest je bolno stanje koje nastaje kao posljedica iritacije tetiva i tetivnih ovojnica dugog mišića odmicača palca i kratkog mišića ispružača palca u području ručnog zgloba neposredno ispod baze palca. Riječ je o tetivama mišića koji sudjeluju u pokretu kojim palac odmičemo od dlana i na stranu kao kod autostopiranja. Bolest je dobila ime po švicarskom kirurgu Fritzu de Quervainu koji je 1895. prvi opisao simptome te bolesti.

Uzroci nastanka

De Quervainovu bolest ubrajamo u skupinu sindroma prenaprezanja (engl. overuse injuries) jer se razvija kao posljedica mnogobrojnih ponavljanja istovrsnih pokreta koji rezultiraju mikrooštećenjem te posljedičnim zadebljanjem tetiva i njihovih ovojnica. Najčešće je riječ o pokretima pomicanja šake u stranu prema malom prstu (ulnarna devijacija) uz naglašeno korištenje palca.

Podložnost ozljedi

U općoj se populaciji de Quervainova bolest obično javlja kao profesionalna bolest i to kod fizičkih radnika, a česta je i u glazbenika i to u bubnjara i pijanista. U populaciji sportaša najčešće se javlja u igrača golfa. Zanimljivost je da se zbog biomehanike udarca palicom u golfu u dešnjaka uvijek javlja na lijevoj ruci i obratno u ljevorukih igrača golfa simptomi de Quervainove bolesti uvijek se pojavljuju na desnoj ruci. Osim u golfera, de Quervainova se bolest često javlja kod sportaša koji se koriste reketima (tenis, squash), zatim kod sportaša koji sudjeluju u bacačkim disciplinama u atletici (bacanje diska i koplja). Prema rezultatima istraživanja pojavnosti de Quervainova je bolest sedam do devet puta češća u žena, a taj se nesrazmjer objašnjava većim opsegom pokreta pomicanja šake u stranu u žena.

Simptomi

Bol je dominantan simptom, a najjače je izražen iznad stiloidnog nastavka palčane kosti (lat. radius). Bol se pojačava prilikom stiska šake, kao i prilikom pomicanja šake u stranu prema malom prstu. Ponekad je prisutna i oteklina u tom području. Bol s vremenom može toliko uznapredovati da se bolesnik jednostavno ne može koristiti šakom.

Samopomoć

Od najveće je važnosti izbjegavati pokrete koji izazivaju bol. U slučaju pojave otekline valja primijeniti hlađenje ledom (ne izravno na kožu, ne masirati!) tijekom desetak minuta bar četiri do pet puta dnevno tijekom desetak minuta. Od pomoći može biti i kakva priručna imobilizacija ručnog zgloba, a ruku treba staviti u povišeni položaj. Svakako valja što prije potražiti pomoć liječnika.

Dijagnostika i liječenje

De Quervainova bolest se dijagnosticira na osnovi tipične kliničke slike pojave i lokalizacije boli iznad stiloidnog nastavka palčane kosti. Pri kliničkom se pregledu rabi dijagnostički test kojim potvrđujemo de Quervainovu bolest. Riječ je o Finkelsteinovu testu koji se izvodi tako što bolesnik palac uloži u dlan i obuhvati ga prstima, a potom ispitivač savije prvo cijelu šaku u ručnom zglobu prema dolje, a potom u stranu prema malom prstu. Ukoliko je riječ o de Quervainovoj bolesti taj postupak uzrokuje pojavu snažne boli u području stiloidnog nastavka palčane kosti. Rendgenske snimke se uvijek čine poradi potrebe za odbacivanjem mogućnosti postojanja degenerativnih promjena u zglobu palca šake jer su u oba slučaja klinički simptomi slični, ali u slučaju de Quervainove bolesti nema nikakvih vidljivih radioloških promjena.

Uvijek se započinje s neoperacijskim liječenjem. Osnova tog liječenja jest primjena ortoze kojom se imobilizira podlaktica i ručni zglob s time da svakako mora biti imobiliziran i palac. Tako provedeno liječenje u više od dvije trećine bolesnika dovodi do potpunog nestanka simptoma. U slučaju perzistiranja tegoba liječnik može injicirati kortikosteroide u područje oko zahvaćenih tetiva, ali zbog mogućih neželjenih učinaka primjene kortikosteroida sve se rjeđe rabi takav postupak. Kod upornih i kroničnih slučajeva rabi se kirurško liječenje koje se sastoji u presijecanju krova kanala (odjeljka) te odstranjenju promijenjenih dijelova tetivnih ovojnica.

I nakon kirurškog liječenja neophodna je imobilizacija ručnog zgloba i palca podlaktičnom sadrenom longetom ili ortozom i to tijekom tri tjedna.

Povratak radnim i sportskim aktivnostima

Vrijeme potrebno za povrat radnim i sportskim aktivnostima izrazito je individualno. Od najveće je važnosti istaknuti da prerani povratak može i pogoršati bolest. Osim toga, savjetuje se nošenje ortoze za sve zahtjevnije aktivnosti tijekom povratka punim radnim i sportskim aktivnostima.