Osgood-Schlatterova bolest (engl. Osgood-Schlatter Disease)

Anatomske osobitosti

Završne tetive svih četiriju mišića što čine četveroglavi mišić natkoljenice (lat. m. quadiceps femoris) ujedinjuju se malo iznad ivera (lat. patella) i hvataju se za njega, a dio tih niti obuhvaća iver i nastavlja prema dolje te na vrhu ivera oblikuje završnu tetivu, tzv. patelarnu tetivu (lat. lig. patellae). Patelarna je tetiva usmjerena prema dolje i nakon pet do šest centimetara se hvata na hrapavost (lat. tuberositas tibiae) na prednjem gornjem kraju goljenične kosti (lat. tibia).

Uzroci nastanka

Prekomjerna sportska aktivnost i rast osnovni su uzroci nastanka Osgood-Schlatterove bolesti. Tijekom adolescentnog zamaha rasta koštani rast je brži od produljivanja mišićno-tetivnih struktura. U području koljena ploče rasta (donja ploča rasta natkoljenice i gornja ploča rasta potkoljenice) zajedno sudjeluju s oko 70% rasta u sveukupnom rastu donjeg ekstremiteta. Sporije produljivanje mišićno-tetivnog sustava ispružača koljena (četveroglavi mišić natkoljenice) od rasta kostiju skeleta uzrokuje nastanak snažnih vlačnih sila. Te se sile projiciraju na vrlo malo hvatište patelarne tetive na goljeničnoj kosti. Stoga ponavljane kontrakcije "prekratkog" kvadricepsa tijekom sportske aktivnosti rezultiraju nastankom avulzijskih prijeloma (prijeloma otrgnućem) u području gornjeg kraja goljenične kosti. Budući da se taj dio naziva i apofizom, Osgood-Schlatterovu bolest ubrajamo u skupinu trakcijskih apofizitisa. Posljedica avulzija jest pojava promjena unutar hvatišta i ovojnice patelarne tetive zbog čega dolazi do odmicanja hvatišta od goljenične kosti, a tijekom reparativnog procesa stvara se u tom dijelu nova kost, tj. dolazi do sraštavanja avulzijskog prijeloma, i kao posljedica nastaje vrlo izraženo izbočenje.

To izbočenje zaostaje i nakon završetka rasta, ali je u najvećem broju slučajeva bez simptoma pa se bolesnici samo tuže na estetski nedostatak. U vrlo malom broju slučajeva (manje od 5%) ne dolazi do kompletnog sraštavanja pa ostaje slobodni koštani komadić unutar patelarne tetive koji može uzrokovati snažne bolove.

Podložnost ozljedi

Osgood-Schlatterova bolest se javlja tijekom adolescentnog zamaha rasta. Incidencija pojavljivanja u općoj populaciji iznosi 4,5%, dok u skupini sportski aktivnih vršnjaka iznosi i 20%. Dva do tri puta se češće Osgood-Schlatterova bolest javlja u dječaka i to obično u dobi od 10 do 15 godina, dok se u djevojčica pojavljuje nešto ranije, tj. u dobi od 8 do 13 godina i to poradi njihovog ranijeg koštanog sazrijevanja. U otprilike trećine bolesnika javlja se na oba koljena. Osgood-Schlatterova bolest se znatno češće susreće u skupini adolescenata sportaša koji prilikom svoje sportske aktivnosti izvode brojne skokove, čučnjeve te udarce nogom.

Simptomi

Vodeći simptom jest pojava bola i izbočenja na hvatištu patelarne tetive na prednjem gornjem okrajku goljenične kosti. Osim otekline toga područja, koje je obično i nešto toplije od okoline, katkad se može primijetiti i crvenilo. Bol se pojačava pri trčanju, skakanju, čučanju i klečanju, kao i pri hodu uz i niz stube/strmine, a smanjuje se prilikom odmora.

Samopomoć

Sportaš, u ovom slučaju češće to čini roditelj, već pri pojavih prvih simptoma valja započeti primjenjivati led na bolno područje (ne izravno na kožu i ne masirati!) četiri do pet puta dnevno tijekom desetak minuta te valja započeti s izvođenjem pasivnih vježbi istezanja muskulature natkoljenice i to i prednje i stražnje skupine mišića. Iako Osgood-Schlatterova bolest nije akutna ozljeda, već se bolnost nad hvatištem patelarne tetive za goljeničnu kost postupno pojačava da bi na kraju i onemogućila sportsku aktivnost, ipak ne valja oklijevati već treba što ranije potražiti liječničku pomoć. Osim toga, ovom prilikom valja istaknuti da samostalno stavljanje različitih ortoza na koljeno samo može pogoršati stanje.

Dijagnostika i liječenje

Uzimanjem detaljne povijesti bolesti i pomnim kliničkim pregledom koljena liječnik prvo odbacuje mogućnost postojanja neke druge ozljede i/ili oštećenja u području koljena, a uočavajući bolno osjetljivo izbočenje na gornjem kraju goljenične kosti postavlja sumnju na Osgood-Schlatterovu bolest. U tom trenutku liječnik obično testira pojačava li se bol prilikom napinjanja četveroglavog mišića natkoljenice te pojačava li se pri skakutanju samo na ozlijeđenoj nozi. Nakon pregleda se uvijek čine i rendgenske snimke koljena i to u prvom redu s ciljem da se odbaci mogućnost koštanog tumora (česti u toj životnoj dobi i u tom području) i prijeloma kosti. U bolesnika s Osgood-Schlatterovom bolesti karakteristična je profilna rendgenska snimka koljena. Naime, na njoj je vidljivo izbočenje hvatišta patelarne tetive na goljeničnoj kosti s nepravilno fragmentiranom koštanom jezgrom. Katkad se čini i ultrazvučna pretraga koja nije dostatna da zamijeni rendgenske snimke, ali daje bolje informacije o izgledu same patelarne tetive i njenog hvatišta. Magnetska rezonanca i kompjuterizirana tomografija se izuzetno rijetko rabe za dijagnostiku Osgood-Schlatterove bolesti.

Po postavljanju dijagnoze od najveće je važnosti za liječenje upoznati mladog sportaša, kao i njegove roditelje i trenera o prirodnom tijeku i prognozi Osgood-Schlatterove bolesti. Osnovno je u liječenju da se mladom sportašu dozvoli dotadašnja sportska aktivnost u obimu u kojem to bol dopušta. Osim toga, valja ga usmjeriti i na bavljenje nekim drugim aktivnostima koje ne dovode do pojave boli, u prvom redu plivanjem te vožnji bicikla s visoko postavljenom sjedalicom i malim opterećenjem tijekom vožnje. U akutnom, izrazito bolnom stadiju bolesti potrebno je primjenjivati led (ne neposredno na kožu, ne masirati!) četiri do pet puta dnevno tijekom desetak minuta.

Najvažnije je provođenje vježbi istezanja i to istezanja "prekratkog" četveroglavog mišića natkoljenice (kvadriceps). Osim istezanja kvadricepsa, bolesnik valja provoditi i vježbe istezanja stražnje skupine mišića natkoljenice (hamstringsi). Od velike je važnosti bolesnika, kao i njegove roditelje i trenera, podučiti pravilnom izvođenju tih vježbi. Kada bolesnik može petom svoje ozlijeđene noge dotaknuti stražnjicu ležeći potrbuške, odnosno kada može dosegnuti prstima ruku prste na stopalima uz potpuno ispružena koljena tada se uvode i izometričke vježbe jačanja muskulature natkoljenice.

Valja istaknuti da danas nema nikakvog opravdanja za liječenje sadrenom imobilizacijom jer ne djeluje uzročno, a i zato što se nakon prestanka imobilizacije tegobe ponovo vraćaju u istom opsegu. Jedino se u slučajevima "nekooperativnih" bolesnika katkad savjetuje kontinuirano nošenje koljenske ortoze (i noću i danju) tijekom 6 tjedana, a za to se vrijeme skida do dva puta dnevno po pola sata zbog provođenja vježbi istezanja. Također valja naglasiti da je uporaba kortikosteroidnih injekcija kombiniranih s lokalnim anestetikom u bolno mjesto zbog brojnih neželjenih učinaka u potpunosti napuštena.

Ako mladi sportaš i dalje trenira i nastupa unatoč umjerenoj boli, tada se preporučuje nošenje steznika sa zaštitnim jastučićem za bolno mjesto koji osim što štiti hvatište patelarne tetive na goljeničnoj kosti od udarca smanjuje i vlačne sile na njemu. Naravno, i tada nakon svakog opterećenja (trening, utakmica) bolesnik valja lediti bolno mjesto te obvezatno mora provoditi vježbe istezanja, kako prije, tako i nakon opterećenja. Valja istaknuti da simptomi (bol) mogu trajati različito dugo te da u pravilu u potpunosti nestaju po završetku koštana rasta.

U malog broja bolesnika (manje od 5%) tegobe perzistiraju i nakon završetka rasta i postizanja koštane zrelosti. Naime, u tih bolesnika postoji slobodni koštani komadić ili unutar patelarne tetive ili unutar hvatišta za kost i on uzrokuje snažne bolove. Samo je u tih bolesnika potrebno kirurško liječenje i to odstranjenje tog slobodnog komadića.

Povratak radnim i sportskim aktivnostima

Kao što je već istaknuto bolovi mogu različito dugo trajati, od nekoliko tjedana pa i do tri godine, tj. sve do završetka koštanog rasta, a katkad bolesnici uopće ne moraju prekidati sportsku aktivnost. Stoga se može zaključiti da je povrat punoj sportskoj aktivnosti individualan, tj. razlikuje se od osobe do osobe.