Venski sustav donjih ekstremiteta
Same vene imaju vrlo slabo razvijenu mišićnu stjenku i slabi tlak i napetost pa bez mišića na nozi i zalistaka ne bi mogle funkcionirati.
Venski sustav donjih ekstremiteta se sastoji od dubokih, površinskih, perforantnih i komunikantnih vena.
- Duboke vene se nalaze u potkoljenicama između mišića i nisu vidljive. One odvode krv do srca gdje se u plućnom krvotoku provodi oksigenacija krvi i odstranjivanje štetnih tvari.
- Površinske vene su smještene potkožno i vidljive su već kod blažih proširenja. Ne vode krv direktno prema srcu nego stvaraju mrežu koja samo na određenim mjestima ulazi u duboke vene. Najvažnije su vena safena magna i vena safena parva koje su međusobno povezane komunikantnim venama.
Treći sustav (koji postaje sve zanimljiviji za nastajanje i liječenje varikoziteta) je sustav perforantnih vena koje vode krv iz površinskog venskog sustava u duboki i pritom probijaju mišićnu ovojnicu i prolaze kroz sam mišić. Najviše perforantnih vena ima oko vene safene magne i parve, ali i na drugim mjestima na natkoljenici i potkoljenici. Da bi se očuvao protok krvi u smjeru srca i spriječilo vraćanje krvi prema dolje (sila teža) vene imaju zaliske koji sprečavaju otjecanje krvi u suprotnom smjeru i nakupljanje u donjim ekstremitetima.
Same vene imaju vrlo slabo razvijenu mišićnu stjenku i slabi tlak i napetost pa bez mišića na nozi i zalistaka ne bi mogle funkcionirati, za razliku od arterija koje su bogate mišićnim vlaknima, elastične su i u njima krv protječe pod visokim tlakom koji se osjeća kao pulzacija. Upravo zbog toga nisu potrebni niti zalisci, a niti mišićna pumpa (osim srca) da bi se osigurao pravilan protok krvi.
Kako nastaju varikoziteti?
Žene češće obolijevaju od muškaraca (hormonski faktori) tako da je odnos svaka druga žena i svaki peti muškarac.
Ako se venski zalisci oštete, odmah se poremeti protok krvi. Krv se tada zadržava u donjim dijelovima vena i, posljedično tome, one se proširuju. U slučaju dugotrajnog zastoja dolazi i do upalnih promjena i do odumiranja tkiva.
Najčešće, oštećenje zalistaka i pojava mlohavih vena čine primarnu vensku insuficijenciju. Radi se o genetski uvjetovanoj pojavi od koje obolijevaju osobe koje dugo stoje (liječnici - naročito kirurzi, stomatolozi, ugostitelji, radnici na traci u industriji i sl.). U svim slučajevima prisutan će biti i nasljedni faktor odnosno podaci o pojavi proširenih vena u obitelji, čak i kroz nekoliko generacija. Žene češće obolijevaju od muškaraca (hormonski faktori) tako da je odnos svaka druga žena i svaki peti muškarac.
Simptomi primarne insuficijencije vena
Simptomi primarne insuficijencije vena su otoci (edemi) nogu, umor i bol u nogama, trnci, pečenje, svrbež odnosno takozvani "sindrom teških nogu" koji se pojačava tijekom dana, a navečer kada legnemo se smiruje.
Sama bolest dijeli se u šest stupnjeva:
- pojava kapilara poput mreže na koži
- pojava nabreklih potkožnih vena
- otok nogu
- pojava upala kože koje podsjećaju na ekcem - crvenilo, hrapava koža koja se ljuska i svrbi u pojedinim žarištima ili većim područjima koja nastaju spajanjem pojedinačnih. Tu se javlja i jaki svrbež pa bolesnici često razgrebu kožu i nastaju površne ranice, a može doći i do infekcije
- pojava rana na nogama, najviše u području skočnih zglobova ili donjih dijelova potkoljenice koje još pokazuju sklonost cijeljenju
- pojava rana koje više ne cijele i mogu biti vrlo velike i zahvatiti cijelu potkoljenicu uz jaku upalu (tzv. "kronična rana"). Promjene se mogu razvijati i u smislu nastajanja površne ili duboke venske tromboze.
Faktori rizika za nastanak venske bolesti
Kako bi spriječili nastanak cijelog gore navedenog slijeda, koji je u zadnjoj fazi skoro terapijski nerješiv, potrebno je poznavanje uzročnih ili faktora rizika za nastanak venske bolesti. Oni su sljedeći:
- Trudnoća koja mijenja hormonski status žena i time slabi elastičnost vena i povisuje u veni tlak (zbog pritiska na vene u zdjelici) te se vena prekomjerno širi, a zalisci prestaju funkcionirati zbog opterećenja.
- Kontracepcijske pilule i zamjenska hormonalna terapija u klimakteriju koje imaju slične posljedice kao trudnoća, ali bez faktora mehaničkog pritiska.
- Pretjerana tjelesna težina koja zbog nakupina masnog tkiva otežava protok krvi u venama pa se one proširuju, a dodatno moramo računati i na veliko opterećenje i vena i mišićne pumpe povećanom tjelesnom masom.
- Spuštena stopala ili neka druga koštano-mišićna oštećenja (kralješnica, slabost mišića nogu).
- Prijelomi i traume na donjim ekstremitetima, ako nisu dobro tretirani.
- Uska obuća i visoke potpetice zbog kojih dolazi do poremećaja normalne statike te se mijenja napetost mišića. Time se smanjuje funkcija "mišićne pumpe" pa sve zajedno pogoduje nastanku proširenih vena.
- Dugo stajanje ili sjedenje koje također isključi "mišićnu pumpu" pa su vene prepuštene samo, ponekad već i oštećenim, zaliscima. Naime, stezanje i opuštanje mišića pri kretanju ubrzava protok krvi kroz vene, a kod dugog mirovanja mišići ne funkcioniraju i ne pružaju pomoć žilama i opet se stvaraju uvjeti za njihovo širenje.
- Upalni ili tumorski procesi u zdjelici koji pritišću na vene i onemogućuju normalan odvod krvi iz donjih ekstremiteta.
Zaključak
Rađamo se sa sklonošću prema proširenim venama, a razvoj bolesti i težina mogu biti potaknuti gore navedenim faktorima rizika.
Možemo zaključiti da proširene vene nastaju zbog oštećenja venskih zalistaka kod osoba koje su naslijedile njihovu osjetljiviju građu. Dakle, rađamo se sa sklonošću prema proširenim venama, a razvoj bolesti i težina mogu biti potaknuti gore navedenim faktorima rizika. Međutim, sami faktori rizika bez nasljedne sklonosti ne mogu stvoriti proširene vene. Zbog toga postoji i podatak da svaka osma osoba nema varikozitete!