Stručnjaci o roku trajanja hrane

Uz već poznatu činjenicu kako većina potrošača u RH ne čita dovoljno pružene informacije na deklaraciji hrane, treba naglasiti još jednom kako je cilj informacija o hrani osigurati potrošaču mogućnost sigurnog izbora hrane prikladne za konzumaciju tijekom čitavog roka trajanja.

Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani u skladu sa primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa.

Pružanjem jasnih informacija o roku trajanja i načinu čuvanja hrane te pravilnim razumijevanjem istih od strane potrošača značajno se može smanjiti količina otpada od hrane.

Uvodno treba razlučiti dva najčešća slučaja prikazivanja roka trajnosti prehrambenih proizvoda, a to su:
"Upotrijebiti do..."
"Najbolje upotrijebiti do..."

"Upotrijebiti do" odnosi se na hranu koja je lako pokvarljiva i kod koje nakon isteka roka trajnosti, osim promijenjenih organoleptičkih svojstava, postoji i određeni rizik za zdravlje.

"Najbolje upotrijebiti do" odnosi se na hranu koja nije lako pokvarljiva, znatno je stabilnija te se nakon isteka roka trajnosti organoleptička svojstava značajno ne mijenjaju, a rizik za zdravlje je neznatan.

Rok trajanja hrane vremensko je razdoblje tijekom kojeg hrana zadržava svoju sigurnost za upotrebu i/ili kvalitetu u uvjetima pravilnog transporta, skladištenja i upotrebe.

Rok trajanja hrane otpočinje u trenutku njene proizvodnje i/ili pakiranja.

Određivanje roka trajanja hrane znači praćenje i dokumentiranje svakog podatka koji upućuje na određeni rok trajanja na kraju kojeg će ta hrana još uvijek biti sigurna za upotrebu i/ili zadržati svoju kvalitetu.

Glavna odgovornost za sigurnost i kvalitetu hrane leži na subjektu u poslovanju s hranom i ne postoje propisana pravila kako odrediti rok trajanja hrane.

Razlog tome je što čitav niz različitih čimbenika može utjecati na sigurnost i kvalitetu hrane.

Hrana se mije prodavati i distribuirati nakon isteka datuma minimalne trajnosti, "Najbolje upotrijebiti do…" i "Najbolje upotrijebiti do kraja…", uz uvjet da je sigurna, a za što je odgovoran subjekt u poslovanju s hranom koji stavlja na tržište hranu izvan roka trajanja.

U takvom slučaju hrana s istekom roka trajanja mora biti izdvojena od istih proizvoda kod kojih rok trajanja nije istekao i potrošači moraju biti jasno informirani da se radi o hrani s istekom roka trajanja.

Potrošači sami moraju donijeti odluku hoće li konzumirati tu hranu na osnovu njenih organoleptičkih osobina.

Nakon isteka datuma minimalne trajnosti, "Najbolje upotrijebiti do…" i "Najbolje upotrijebiti do kraja…", hrana se smije i donirati te ju je moguće sigurno konzumirati određeno vrijeme, pod određenim uvjetima.