Imam dijagnozu specijaliste F33 i F60.3. Koristim terapiju (paroksetin, olanzapin) te se nekako podnosim mada nisam uopće zadovoljan sa sobom. Često sam na bolovanju, a bio sam i dva puta na komisiji gdje su mi produžavali bolovanje. Nedavno sam bio upućen na obavezni redovni pregled u firmi gdje nisam prošao psihotest te su mi utvrdili privremenu nesposobnost. Sugerirali su mi bolovanje, no nisu mi htjeli dati nikakvu pismenu uputu za izabranog liječnika tako da i dalje radim. Naime, u čestim sam sukobima sa izabranim doktorom opće medicine koji se nervira kada donesem nalaz spec. radi bolovanja, ponavljajući mi da meni nije ništa itd. Ponekad me čak ne želi primiti već me ostavi u ordinaciji sa pripravnikom koji mi čita "pravne zakone" o bolovanju, što me dodatno iznervira. Čak me i specijalista često pita što želim da mi napiše, umjesto da on sam stručno donese odluku. Zanima me da li je to dozvoljeno ponašanje doktora ili je poanta da potražim novog? Da li su te dijagnoze uistinu neozbiljne za doktore? Općenito, kako da si olakšam situaciju?

U vašem mailu naveli ste da uz dijagnozu povratnog depresivnog poremećaja imate i smetnje iz kruga borderline sindroma. S obzirom da nemam jasan medicinski uvid u detalje procesa vašeg liječenja, mislim da će biti vrlo korisno da spomenem neke bitne elemente za liječenje spomenutih poremećaja. Jedno od vodećih obilježja socijalnog funkcioniranja kod osoba s graničnim poremećajem osobnosti jesu teškoće u održavaju međuljudskih kontakata, naime zbog mehanizma obrane zvanog spliting-rascjep, osobe često imaju tzv. crno-bijelo sagledavanje sebe i odnosa s drugim ljudima. To znači da kada je osoba s nečim nezadovoljna u odnosu s drugom osobom, isti čas aktivira jake negativne emocije i situaciju čini crnom, jer to je jedini mogući način nošenja s teškim situacijama, a bazira se na strukturi osobnosti koja se formirala u djetinjstvu. Jedan od čestih mehanizama jest i projekcija (pripisivanje vlastitih, neprihvatljivih emocionalnih stanja, drugim osobama). Najbolja terapija za osobe koje imaju granični poremećaj osobnosti (uz depresiju, koja je vrlo često prateći poremećaj) je strukturirana, redovita psihoterapija, kod educiranog psihoterapeuta. Vrlo često je medicinski potrebno uz psihoterapiju, primijeniti i lijekove za smirenje, po preporuci psihijatra. Vi ste spomenuli kombinaciju lijekova koja se vrlo često koristi kod osoba koje imaju smetnje iz kruga depresije i graničnog poremećaja osobnosti. Moj je savjet, da se manje opterećujete vanjskim manifestacijama svojeg ponašanja koje vas čini nezadovoljnim, a uključuje i potrebu analiziranja ljudi od kojih tražite pomoć, a više budite aktivni u procesu liječenja, što znači da se svakako uključite u neki od psihoterapijskih oblika liječenja, individualnu ili grupnu psihoterapiju.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar