Javila sam vam se jednom, prije dosta vremena, sa simptomima opsesivno-kompulzivnog poremećaja i anksioznog poremećaja i puno vam hvala na odgovoru. Danas me muči nešto drugo, a to je borderline disorder. Nisam sigurna imam li ovo i koje su ustvari glavne karakteristike ovoga stanja, ali se bojim da nemam kakav poremećaj. Znam da imam anksioznost i disoirinaciju često i da često reagiram impulzivno. Ne pijem i ne uzimam drogu. Jedino što pijem kavu i čaj i pušim. Grizem nokte uvijek i izgledaju grozno, također diram lice i kosu non-stop i često diram vrh nosa kao da ga popravljam i ne mogu ga prestanti dirati dok se ne osjeti da je dobro na dodir. Drugi problemi što me muče je da reagiram jakom ljutnjom na nešto što me nervira, ali to se najviše događa kod kuće. Na poslu sam dobro, ali čim dođem kući onda sam odmah pod stresom jer me djeca ne slušaju pa počnem galamiti i osjećati jaku ljutnu i nemir iznutra, a kasnije se osjećam jako tužno i krivo mi je što sam tako reagirala. Muž me također jako nervira, najčešće zato što me ne razumije i ne sluša kako treba. Zanemari me često, a ja se naljutim na njega i onda me to muči - da li ga volim dovoljno, zato imam ovako ružne misli o njemu. Da li želim razvod braka. Sve me to muči jer to ne želim. Želim samo da budem smirena i sretna sa svojom obitelji. Ponekad se osjećam kao da imam dvije strane, jednu dobru i jednu zlu. Ponekad kao da poludim i izražavam puno ljutnje bez nekog velikog razloga. To me u tom trenutku jako plaši i što me više plaši, više me ljuti. Ne mislim o smrti - ne bih se nikad ubila, ali se nekad bojim života i budućnosti. Bojim se da će moja djeca naslijediti ovo moje ponašanje i ne bih sebi nikad oprostila. Još nisam bila kod liječnika jer mi nije toliko loše, samo oni trenuci kad se nerviram bez veze me uplaše toliko da bih odmah otišla doktoru. Nadam se da mi možete dati neki savjet iz ovog mog pisma.

Spominjete termin borderline disorder, što bi u hrvatskom prijevodu bio granični poremećaj osobnosti (ličnosti), a također spominjete i ranije postojanje smetnji iz kruga anksioznog i opsesivno - kompulzivnog poremećaja. Kod graničnog poremećaja osobnosti, anksioznost koju spominjete je često bitno obilježje poremećaja i može poprimiti razmjere dostatne za dijagnozu i drugog, paralelno prisutnog poremećaja, uz ostale smetnje poremećaja osobnosti kao što su crno - bijelo sagledavanje sebe i svijeta oko sebe, impulzivnost i permanentne poteškoće u međuljudskim odnosima. Od mehanizama obrane, kod poremećaja osobnosti dominiraju tzv. nezreliji mehanizmi obrane, rascjep (postoji krajnje dobra i krajnje loša rješenja, postoji crno i bijelo) i projekcija (svoje unutrašnje loše osjećaje osoba projicira-premješta na osobe iz okoline, često je to dominantni obrazac ponašanja kod ozbiljnijih formi poremećaja osobnosti). Kada se govori o poremećaju osobnosti, bitno ga je razgraničiti od (naglašenih) crta osobnosti. Crte osobnosti su dugotrajni model percepcije, odnosa i razmišljanja o okolini i samom sebi koji se izražava u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. Samo kada su te crte nefleksibilne, neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje ili subjektivne smetnje, tvore poremećaj ličnosti. Dijagnoza poremećaja osobnosti, zahtjeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja, a osobite crte ličnosti moraju se izraziti do rane odrasle dobi. Crte osobnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznih duševnih smetnji i/ili poremećaja (npr. anksiozni poremećaji). Liječnik treba procijeniti stabilnost crta tijekom vremena i u različitim situacijama. Ponekad je dostatan jedan razgovor da se postavi dijagnoza, no ponekad je teško i u dužem periodu postaviti dijagnozu jer karakteristike koje definiraju poremećaj osobnosti osoba ne mora smatrati problematičnim. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove situacije. Najbolja terapija za osobe koje imaju poremećaj osobnosti je strukturirana, redovita psihoterapija, kod educiranog psihoterapeuta. Vrlo često je medicinski potrebno uz psihoterapiju, primijeniti i lijekove za smirenje, po preporuci psihijatra.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar