Po opisu tegobe mogu biti povezane s ortostatskom hipotenzijom, ali svakako bi bilo dobro učiniti dodatnu obradu vertiginoznog sindroma: ORL pregled, audiovestibulogram, Rtg vratne kralježnice, CDFI VB sliva, CT mozga. Kontrola neurologa. Terapijski za sada korektno.

Mr. sc. Davor Sporiš, dr. med., specijalist neurolog

Aspergerov sindrom je neurobiološki razvojni poremećaj iz skupine autističnih poremećaja. Češće se javlja u osoba muškog spola, prvi simptomi poremećaja mogu se primjetiti već oko 3. godine života, iako se dijagnoza u većini slučajeva postavlja nešto kasnije, najčešće između 5. i 9. godine . Najistaknutiji simptom je djetetova neobična opsesija pojedinim predmetom ili temom u toj mjeri da ga ništa drugo ne zanima. Pri tome u razgovoru o navedenom području zanimacije pokazuje izrazite memorijske sposobnosti i koristi visoko stručne fraze, doima se poput malog profesora. Osim toga ima ponavljajuće rutine ili rituale, društveno i emocionalno se neprikalno ponaša, neverbalno se loše izražava (osim ljutnje i žalosti koje dobro pokazuje), u interakciji sa vršnjacima je ekstremno egocentrično, zaokupljeno sobom i svojim rasporedom, loše koristi svoje verbalne sposobnosti u socijalnom kontaktu (ne zna kako razgovarati). Inteligencija je prosječna ili nadprosječna. Fizički je nespretno. Neka istraživanja ukazuju na nasljednu komponentu u razvoju poremećaja, češće se javlja u obiteljima sa sličnim ili poremećajima mentalnog zdravlja (depresija ili bipolarni poremećaji). Nasuprot tome zna se da nije uzrokovan emocionalnim zapostavljanjem djeteta ili lošim roditeljstvom. Postavljanje dijagnoze je u domeni dječjih psihologa i dječjih psihijatara. Nakon evaluacije i postavljanja dijagnoze, najvažnijim se smatra rani početak terapije i to u slijedećim smjerovima: edukacija roditelja, vježbanje socijalnih vještina, okupacijska terapija, vježbe ponašanja, motoričke vježbe, po potrebi medikamenti. Poremećaj se smatra među najblažima iz skupine autističnih poremećaja te su rezultati terapijskih intervencija i najbolji, iako su navedena djeca kasnije u životu definitivno posebna, u većoj ili manjoj mjeri drugačija od druge djece.

Marijan Frković, dr. med., specijalist pedijatar