Zanima me da li i kako se može otkriti da li osoba boluje od aspergerovog sindroma i ako mi možete nešto više o tome reći.

Aspergerov sindrom je neurobiološki razvojni poremećaj iz skupine autističnih poremećaja. Češće se javlja u osoba muškog spola, prvi simptomi poremećaja mogu se primjetiti već oko 3. godine života, iako se dijagnoza u većini slučajeva postavlja nešto kasnije, najčešće između 5. i 9. godine . Najistaknutiji simptom je djetetova neobična opsesija pojedinim predmetom ili temom u toj mjeri da ga ništa drugo ne zanima. Pri tome u razgovoru o navedenom području zanimacije pokazuje izrazite memorijske sposobnosti i koristi visoko stručne fraze, doima se poput malog profesora. Osim toga ima ponavljajuće rutine ili rituale, društveno i emocionalno se neprikalno ponaša, neverbalno se loše izražava (osim ljutnje i žalosti koje dobro pokazuje), u interakciji sa vršnjacima je ekstremno egocentrično, zaokupljeno sobom i svojim rasporedom, loše koristi svoje verbalne sposobnosti u socijalnom kontaktu (ne zna kako razgovarati). Inteligencija je prosječna ili nadprosječna. Fizički je nespretno. Neka istraživanja ukazuju na nasljednu komponentu u razvoju poremećaja, češće se javlja u obiteljima sa sličnim ili poremećajima mentalnog zdravlja (depresija ili bipolarni poremećaji). Nasuprot tome zna se da nije uzrokovan emocionalnim zapostavljanjem djeteta ili lošim roditeljstvom. Postavljanje dijagnoze je u domeni dječjih psihologa i dječjih psihijatara. Nakon evaluacije i postavljanja dijagnoze, najvažnijim se smatra rani početak terapije i to u slijedećim smjerovima: edukacija roditelja, vježbanje socijalnih vještina, okupacijska terapija, vježbe ponašanja, motoričke vježbe, po potrebi medikamenti. Poremećaj se smatra među najblažima iz skupine autističnih poremećaja te su rezultati terapijskih intervencija i najbolji, iako su navedena djeca kasnije u životu definitivno posebna, u većoj ili manjoj mjeri drugačija od druge djece.

Marijan Frković, dr. med., specijalist pedijatar