Ovdje se nalazi arhiva dosada postavljenih pitanja te pruženih odgovora.
Ako ne pronađete odgovor, postavite pitanje liječniku ili koristite pretraživač.
Prije 4 mjeseca prekinula sam vezu u kojoj sam bila žrtva psihičkog i fizičkog nasilja. Nakon prekida veze počeli su me mučiti razni strahovi, poput: da ću postati luda, shizofrenična, strah od samoće, ne smijem nigdje biti sama, zatim strah od duhova i zla općenito, strah da ću povrijediti drage ljude, strah od mene same, neuspjeha.... A svi ti strahovi su mi se javljali u obliku slika, u biti bili su pretočeni u misli, gdje vidim sebe u nekoj bolnici, odvojenu od normalnog života i svog doma, obitelji i prijatelja te su se javljali nakon svakog prisjećanja na scene iz bivše veze i na prisjećanje na bivšeg dečka. Išla sam mjesec dana psihologinji na razgovore te se počela osjećati puno bolje, uz to pila sam valerijanu, koja mi i nije puno pomagla. Mislila sam da me je sve prošlo, ali sada mi se unazad dva tjedna ti strahovi opet vraćaju, a mene je jako strah svega, više ne znam što da radim... Toliko me strah da ću izgubiti kontrolu nad sobom i da neću više biti normalna i često plačem radi svega, pokušavam se usmjeriti na razne stvari samo da ne mislim na to, ali ne pomaže... Inače imam normalan društveni život, izlazim, družim se, radim, malo mi je koncentracija slaba, ali te misli nikako da izbacim iz glave...
Prekidi veza gdje je osoba bila žrtvom zlostavljanja, kako vi navodite u sadržaju maila, često su otponac za kriznu reakciju. Obično se radi o kombinaciji tjeskobe s depresivnim smetnjama, uz porast od ranije prisutnih strahova. Zapravo se organizam oslobađa od neugodnih iskustava, čije oslobađanje je bilo blokirano u trenucima kada ste doživljavali ponižavanja u vezi. Vjerojatno se radi i o određenim faktorima osobnosti, koji su predisponirali uspostavljanje i održavanje veze s, kako navodite, zlostavljačem. Svakako mi se čini jako dobro da ste krenuli u psihoterapiju, kroz koju treba otvoriti svježije, ali i ranije prisutne mehanizme obrane i funkcioniranja, kako bi u konačnici osjećali da ste jači. U početku psihoterapije, često je da osoba osjeća strahove i ponovno proživljava traumatsku situaciju, ali redovitost psihoterapije omogućuje razrješenje ovih stanja i daje izglede za funkcioniranje na zrelijoj razini, bez potrebe za sadomazohističkim tipom odnosa (nesvjesno uvjetovani izbor).