Istucite snijeg od četiri bjelanjka, dodajte žumanjke, lagano sve izmiješajte, dodajte žlicu izribanog kruha, zatim žlicu izribanog parmezana i tako dok ne potrošite sav kruh i parmezan lagano miješajući. Preostaje na kraju samo lagano začiniti muškatnim orašćićem. Sol nije potrebna jer je parmezan dovoljno slan.
U kipući pileći i teleći temeljac dodajemo pripremljenu smjesu za okruglice pomoću male žlice. Kuha se sedam do osam minuta i služi toplo.
Neposredno prije serviranja posuti sitno isjeckanim listićima peršina.
Ovaj prekrasan primjerak dobre juhe spravlja se nakon što smo iz uobičajenog pilećeg i telećeg temeljca uklonili svu vidljivu mast s površine. To se može postići specijalnom kutljačom, ili pak staviti juhu na hladno i kad se mast skruti jednostavno je maknuti.
Okruglice za čiju pripremu navodimo recept spravljaju se od najfinijeg kruha (najbolje je da sami osušite miješani kukuruzni kruh i sameljete ga u fine mrvice) i najkvalitetnijeg parmezana.
Jelo nije kalorično (127 kcal po osobi), ali je odnos bjelančevina, masti i ugljikohidrata neuravnotežen. Naime idealno je 15:25:60, dok je kod ove juhe odnos: 29:46:25. Jelo daje veće količine bjelančevina i kolesterola (178 mg po obroku), tako da je idealno za sve osobe koje si mogu priuštiti barem jednom do dvaput tjedno namirnice koje sadrže kolesterol. Dakako, ne preporuča se osobama sklonim hiperkolesterolemiji, hiperlipidemiji i gihtu.
Međutim, kombiniramo li ovu juhu s laganim glavnim jelom (npr. kuhane lučice luka u slatko-kiselom umaku) u kombinaciji s odrescima od soje, a za desert odaberemo lagani puding od čokolade ili voćku, dobit ćemo raskošnu uvertiru u nedjeljni ručak koji nas neće ostaviti s osjećajem pretrpanosti želuca niti u lošem raspoloženju.
Pureća prsa se razrežu na odrezak debljine 1 cm, lagano se istuku drvenim batom i bez soljenja namažu namazom od zelenih maslina. Na to se po sredini slože kocke (deblje) tvrdog istarskog sira. Zarola se i veže konopcem, poškropi uljem, zalije muškatnim vinom te peče oko 45 minuta na 200 °C. Izvadi se, ohladi i reže.
Složi se na pladanj na koji se prethodno izlije rijetki bešamel-umak u koji se doda sok od jednog limuna.
Prilog je palenta koju oblikujemo u veće kalupe za kolače (medvjeđe šapice).
Zamijesite tijesto od brašna, jaja, narezanog marcipana, bijelog vina, naribane korice limuna i soli. Mijesite dugo kao što mijesite tijesto za kruh ili rezance, dodajući žlicu po žlicu extra vergine maslinovog ulja. Polako, ako je tijesto rađeno s prvorazrednim maslinovim uljem poprima žuto-zelenu boju. Tako razrađeno, glatko i masno tijesto oblikujte u okrugle, duge štapićaste oblike (kao kad radite njoke), prerežete svakih 1,5 cm dužine na veličinu lješnjaka i odmah stavite peći u tavu na srednje jaki plamen. Polako, vrtite kuglice s jednom drvenom žlicom dok ne poprime boju oguljenih kestena, stavljajte ih na upijajući ubrus i pospite vanilin-šećerom koji ste samljeli u prah.
Riječ je o desertu što se spravlja u području južne Toskane, Marcha, dijelu Abruzza, pa sve do Rima, a inačica je naših fritula. Riječ je o malim kolačićima koji se isto kao i fritule peku u ulju, ali su okusom prilično različiti i moram priznati - bolji. Nazivaju ih: castagnole. Pretpostavljam da je razlog tome imenu njihov konačni izgled, sličan kestenu, ali kestenu bez kore, onoj srži prekrivenoj pokožicom koju dobijemo kad ogulimo koru.
Talijani to jelo serviraju kao desert, po pet castagnola složenih na malom staklenom tanjuriću, a pored njih stoji žlica pjene od čokolade ili vanilije ovisno o ukusu. I ta kombinacija savršeno paše, castagnole same po sebi nisu slatke, jer se u tijesto ne dodaje šećer, već se samo posipaju tankim slojem šećera u prahu, a pjenasta masa s okusom čokolade ili vanilije upravo traži takve neke neutralne okuse servirane uz sebe, primjerice poput vafla, ali su castagnole ipak posebne! Castagnole su kolači koji se rade uz dodatak najboljeg, najkvalitetnijeg, vrhunskog maslinovog ulja dobivenog preradom maslina u jesen, samo par mjeseci prije. Ulje mora biti mlado, zeleno, bez intenzivnog mirisa, laganog voćnog bukea i tek neznatne gorčine! I što je ulje kvalitetnije, to su castagnole ljepšeg oblika (rastvaraju se prilikom pečenja upravo toliko koliko trebaju), boje i okusa.
Dražesni kolačići, jednostavnog mirisa i okusa, pruža jedinstvenu aromu badema sadržanih u marcipanu. Ti su kolačići normokalorični (imaju točno onoliko kalorija koliko treba, ni previše ni premalo), sadrže određene količine bjelančevina, ugljikohidrata i male količine masti, te niski sadržaj kolesterola. Posjeduju i diskretnu količinu prehrambenih vlakana, a budući da je koncentracija purina niska preporučuju se i osobama koje su sklone obolijevanju od gihta.
Služe ih kao desert, ali zašto ne bi ovi jednostavni kolačići uz jedan jogurt bili izvrstan poslijepodnevni međuobrok.