Prevencija spolno prenosivih bolesti

Veliki je broj mladih ljudi, koji već boluju od spolno prenosivih bolesti (STD's - sexually transmitted diseases). U Americi čak dvije trećine oboljelih čine školarci ili mladi, u dobi do 25 godina.

Vrste spolno prenosivih bolesti (infekcija)

Postoji preko dvadeset bolesti koje se mogu prenijeti spolnim kontaktom. Mogu biti uzrokovane virusom herpes simpleks, virusom genitalnih bradavica (HPV), klamidijom, uzročnikom gonoreje, moluska kontagioza te virusom hepatitisa B i C kao i virusom ljudske imunodeficijencije (HIV). Česte spolno prenosive bolesti su i svrab i ušljivost. Ipak, jedan od najčešćih uzročnika tzv. nespecifičnih uretritisa, upravo su infekcije s klamidijama. Relativno se lako prenose među partnerima i čest su "pratitelj" drugih infekcija genitalnog trakta, najčešće gonoroičnih.

Klamidijska infekcija

Nakon inkubacije od jednog do tri tjedna iz uretre ili vagine pojavljuje se bjelkasti, ponekad i sluzavo-gnojni iscjedak. Nažalost, vrlo često klamidijske infekcije nisu praćene osobitim simptomima. U tom slučaju kao i u slučaju neodgovarajućeg liječenja simptomatskih infekcija, mogu nastupiti komplikacije. Kod muškaraca je najčešća komplikacija prostatitis (upala prostate), dok se kod žena infekcija može proširiti i na maternicu i jajovode, te dovesti do tzv. upalne bolesti male zdjelice (engl. PID) koja je čest uzrok steriliteta kod žena. Isto tako žene, koje tijekom klamidijske infekcije ostanu trudne, mogu prilikom poroda zaraziti i dijete. Stoga je potrebno što ranije utvrditi infekciju i što prije započeti s odgovarajućim antibiotskim liječenjem.

Važnost prevencije spolno prenosivih bolesti

Pojedine infekcije su vrlo teško uočljive - ne izazivaju izrazite promjene na koži ili sluznicama, kao ni osobite smetnje (simptome ) kod pojedinca. Stoga je potreban osobit oprez. Spolni kontakt, često i samo jedan, dovoljan je za prijenos infekcije. Upravo zbog toga, prevencija spolno prenosivih bolesti ima ključnu ulogu. Iako za svaki tip infekcije vrijede neka specifična pravila zaštite, opće smjernice su jednake za sve uzročnike i sve pojedince - bez obzira na dob, spol ili socijalni status.

Simptomi spolno prenosivih infekcija

Ako ste unatoč upozorenjima imali nezaštićeni odnos s nepoznatom osobom,dobro se pregledajte. Sumnju na infekciju pobudit će neobičan iscjedak iz penisa ili vagine, bol ili neugoda tijekom mokrenja ili odnosa, ranice, "mjehurići" ili bradavice na području vanjskog spolovila ili analne regije, te eventualni drugi, opći simptomi poput umora, povišene temperature, proljeva i sl. Naravno da takve ili slične smetnje ne moraju uzrokovati isključivo bolesti koje se prenose spolnim kontaktom. Stoga, u slučaju da primjećujete neke od navedenih simptoma, posjetite svog liječnika i učinite odgovarajuće pretrage.

Liječenje spolno prenosivih bolesti

Morate biti svjesni, da će se smetnje ponekad i ublažiti ili u potpunosti nestati "same od sebe", ali to ne znači da je nestala i infekcija i da ste izliječeni. Mnoge spolno prenosive bolesti mogu proći neopažene i nedijagnosticirane, a kasnije uzrokovati ozbiljne posljedice (npr sterilitet). U slučaju da se infekcija utvrdi, potrebno je provesti odgovarajuću terapiju kod oba partnera i to do potpunog izlječenja tj. do negativizacije nalaza, kako bi se spriječilo daljnje širenje infekcije, a među stalnim partnerima tzv "ping-pong-fenomen".

Mjere prevencije

Preventiva je vrlo važna i trebala bi početi što ranije, u školama, u vidu kvalitetne edukacije mladih ljudi o uzročnicima spolno prenosivih bolesti i bolestima koje oni uzrokuju, o načinima prijenosa kao i o adekvatnoj zaštiti od moguće infekcije.

• Najučinkovitija metoda, koja će rizik od infekcije smanjiti na nulu je suzdržavanje od spolnih odnosa. Takva opcija vjerojatno nije realna, barem ne za većinu populacije.

• I pravilan izbor partnera smanjuje rizik od infekcije na najmanju moguću mjeru. Veza između partnera mora biti stabilna, temeljena na ljubavi i povjerenju i svakako monogamiji.

• Opasnost od infekcije raste ako se ostvari spolni kontakt s nepoznatom ili gotovo nepoznatom osobom, čije nam je socijalno i seksualno ponašanje nepoznato. Osobe sklone takvim kontaktima (i promiskuitetnom ponašanju), vrlo često su i prenosioci bolesti odnosno infekcija.

• Ako je moguće, potrebno je pažljivo pregledati partnera jer mnoge će infekcije biti vidljive već izvana, na koži ili sluznicama uočit će se npr. "ranice" kod herpesa, bradavice kod HPV-infekcije i slično.

• Zaštita, koja će pružati zadovoljavajuću sigurnost tj. zaštititi nas od većine uzročnika, je upotreba kondoma. Istraživanja su utvrdila da lateks kondom može zaštiti od prijenosa najvećeg broja virusnih i bakterijskih infekcija, a u većoj mjeri može se smanjiti i opasnost od HIV-infekcije. No, za viruse koji se prenose direktnim kontaktom kože sa kožom (poput virusa herpes simpleks ili HPV-a), zaštita s kondomom neće biti dovoljna, ako žarište infekcije nije njime pokriveno. I spermicidi mogu igrati važnu ulogu u inaktiviranju pojedinih uzročnika infekcije, a time i u zaštiti od spolno prenosivih bolesti. No, da li istovremena uporaba kondoma i spermicida povećava zaštitu i od HIV-infekcije, za sada nije poznato. Važno je napomenuti da kondom ujedno predstavlja i dobru zaštitu djevojaka od neželjene trudnoće. Od neželjene trudnoće štite i kontracepcijske tablete (tzv. pilule), ali njihova uloga u zaštiti od infekcija, ravna je nuli.

• Preporučljiva je i temeljita higijena (tuširanje), naročito intimnih dijelova, nakon svakog spolnog odnosa.

• Vrlo važnu ulogu u prevenciji igraju i cijepljenja. Cijepljenje protiv hepatitisa B pruža zaštitu od infekcije s istoimenim virusom, dok za hepatitis C, cjepivo zasad ne postoji.

• Novost je HPV-vakcina. Riječ je o vakcini koja u sebi sadrži inaktivirane četiri najvažnija tipa HPV-a (16 i 18 te 6 i 11). Tipovi 16 i 18 uzročnici su 70% karcinoma vrata maternice, dok su tipovi 6 i 11 odgovorni za 90% virusnih bradavica na području genitalnog trakta. Cjepivo je namijenjeno uglavnom djevojčicama u dobi od 11-12 godina, u svakom slučaju prije prvog spolnog kontakta odnosno prije prvog kontakta sa HPV-om. Za te djevojčice, vakcina može pružati stopostotnu zaštitu od bolesti uzrokovanih sa ova četiri tipa virusa. Zaštita je dugotrajna, ali ne štiti od svih tipova HPV-a (dosad je, naime, otkriveno više od sto podtipova), te su redoviti ginekološki pregledi žena i dalje potrebni. Nažalost, kod već zaraženih žena i djevojaka, cjepivo neće spriječiti daljnji razvoj bolesti.