Unatoč prehrani bogatoj mastima životinjskog podrijetla, Francuzi imaju jednu od najnižih stopa smrtnosti od koronarnih srčanih bolesti u usporedbi s ostalim razvijenim zemljama Zapada.

Taj fenomen postao je poznat pod nazivom "francuski paradoks". U novije vrijeme sve se češće spominju sastojci crnog vina koje se u Francuskoj troši kao prehrambeni artikl, kao odgovorni čimbenici za pojavu "francuskog paradoksa".

"Životni eliksir" stari je naziv kojim se već od davnine ukazivalo na vrijednosti koje sadrži čaša dobrog vina. Preventivni učinak vina na pojavu koronarnih srčanih bolesti, te drugih bolesti krvnih žila poznavali su i stari Grci.

Zaštitna uloga male konzumacije vina primarno je povezana sa kardiovaskularnim odnosno arterijskim bolestima. Tu se prvenstveno misli na aterosklerozu i hipertenziju (povišeni krvni pritisak), te na srčani infarkt kao njihov ishod. Rezultati studije Zavoda za obiteljsku i preventivnu medicinu Sveučilišta u Kaliforniji pokazuju da je taj zaštitni učinak povezan isključivo sa upotrebom vina odnosno isključen je bilo kakav protektivni učinak ostalih alkoholnih pića.

Postoji nekoliko mehanizama preko kojih vino (vinski alkohol) djeluje preventivno u pojavi ateroskleroze, te hipertenzije.
Najbolje je poznato djelovanje vina na smanjenje ukupne koncentracije LDL-lipoproteina (lipoproteina male gustoće, engl. low density lipoproteins) i na povećanje koncentracije HDL-lipoproteina (lipoproteina visoke gustoće engl. high density lipoproteins).

Osim toga vinski alkohol smanjuje agregacije trombocita, smanjujući koncentraciju fibrinogena, te potiče fibrinolizu (razgradnju fibrinogena) aktivacijom jednog enzima - plazmina. Time se smanjuje mogućnost nastanka tromba (ugruška), kao i pojave tromboze i tromboembolije tj. začepljenja krvne žile s posljedičnim odumiranjem tkiva kojeg opskrbljuje začepljena krvna žila (to nazivamo ishemičnom nekrozom, a takva je primjerice srčani infarkt).

Polifenoli su enolozima već odavno poznati kao sastojci vina koji su odgovorni za jačinu okusa i gorčinu vina, a predstavljaju i ključni sastojak odgovoran za proces starenja vina. Vina koja imaju nisku razinu polifenola, kao što je to slučaj s većinom bijelih vina, rijetko se mogu dugo uspješno čuvati. Kliničarima su poznatije druge osobine polifenola.

Jedan od polifenola je resveratrol. Uloga resveratrola kao kardioprotektivnog čimbenika sastoji se u inhibiciji agregacije trombocita i smanjenju koncentracije lipida u stanjima hiperlipidemije. Uz resveratol u vinu su prisutni i flavonoidi. Ukupna količina svih flavonoida u crnom vinu iznosi 1-3 g/L, a u bijelom vinu 0,2 g/L.

U većini studija resveratrol i flavonoidi prikazani su kao antioksidansi, a oksidacija lipoproteina niske gustoće (LDL) je ključni element u procesu stvaranja aterogenog plaka.

Ipak su kao najmoćniji antioksidansi među vinskim flavonoidima navedeni epikatehin i kvercetin. Međutim, da bi se postigao spomenuti učinak flavonoida potrebno je da se oni apsorbiraju iz crijeva u krv. Postoji bitna razlika u rezultatima studija o apsorptivnoj moći katehina i kvercetina. Oko polovice od ponuđene doze katehina apsorbira se iz crijeva u krv, dok apsorbcija kvercetina nije utvrđena. Uzimajući u obzir te rezultate, uloga kvercetina u organizmu je zanemariva unatoč dobrim rezultatima dobivenim u laboratoriju (na studijama in vitro).