Vitamin D je steroidni hormon topiv u mastima koji može biti biljnog (ergokalciferol, vitamin D2) ili životinjskog podrijetla (kolekalciferol, vitamin D3). Glavni izvori vitamina D su uz kožu, pojedine namirnice, uključujući masnu ribu (kao što su losos, skuša i tuna), riblje ulje, jetru, žumanjke te mlijeko i žitarice. Dodaci ili suplementi vitamina D također se mogu koristiti za zadovoljenje dnevnih potreba za ovim vitaminom.
Niz vanjskih i unutarnjih čimbenika utječe na razinu vitamina D u organizmu. Dnevne, sezonske i geografske varijacije u intenzitetu te trajanje izloženosti sunčevom zračenju najvažniji su vanjski čimbenici. Fototip kože ubraja se u unutarnju skupinu čimbenika. Pojedinci tamnije puti imaju višu koncentraciju melanina te im je potrebno duže izlaganje sunčevom zračenju da bi stvorili jednake količine vitamina D kao osobe svjetlije puti. Stoga je razumljivo da su osobe tamnije puti sklonije nedostatku vitamina D.
Nedostatak vitamina D sve se češće uočava u razvijenim zemljama, a učestalost se značajno razlikuje između pojedinih geografskih područja. Po nekim se istraživanjima suboptimalne razine vitamina D nalaze u čak 30 do 90 % stanovništva. Procjenjuje se da manjak vitamina D postoji u oko jedne milijarde ljudi na cijelome svijetu. Individualne potrebe za vitaminom D, kao i čimbenici koji utječu na razinu vitamina D u tijelu, ključni su za održavanje optimalnog zdravlja. Preporučuje se konzultacija sa zdravstvenim djelatnikom kako bi se odredila odgovarajuća razina unosa vitamina D i prilagodila prehrana ili suplementacija prema potrebama svake osobe.
Osobe starije životne dobi predstavljaju posebnu skupinu koja se suočava s dodatnim izazovima u sintezi vitamina D. Starenjem se količina 7-dehidrokolesterola, prekursora vitamina D, u koži smanjuje. Ovaj spoj apsorbira UVB zračenje sunčeve svjetlosti, pretvara se u previtamin D3, te kasnije u aktivni oblik vitamina D. Nedostatak ovog prekursora znači da čak i uz odgovarajuću izloženost suncu, stariji ljudi proizvode manje vitamina D. Proces pretvaranja vitamina D u njegov aktivni oblik uključuje nekoliko enzima, koji se prvenstveno nalaze u jetri i bubrezima. Kod starijih osoba aktivnost ovih enzima može biti smanjena što pridonosi nižim razinama aktivnog vitamina D u krvi. Starije osobe često provode manje vremena na otvorenom, što znači i manju izloženost sunčevoj svjetlosti što se izravno odražava na smanjenu sintezu vitamina D. Kao zaštitnu mjeru, starije osobe često koriste kreme za sunčanje i nose zaštitnu odjeću kako bi se zaštitile od štetnog djelovanja UV zraka. Tako se dodatno smanjuje izloženost UVB zračenju, a time i sinteza vitamina D.
Glavni izvor vitamina D je sinteza u koži pod utjecajem UVB zraka sunčeve svjetlosti, međutim različiti fototipovi kože različito reagiraju na UVB zračenje. Svijetla koža sadrži manje melanina, što znači da UVB zrake mogu lakše prodrijeti u dublje slojeve kože i potaknuti sintezu vitamina D. Zbog toga ljudi svijetle puti obično proizvode vitamin D učinkovitije i brže nego ljudi tamnije kože. Budući da su osobe svijetle puti istovremeno sklonije opeklinama od sunca, moraju pažljivo balansirati između dovoljnog izlaganja suncu i zaštite od štetnih učinaka UV zračenja.
Osobe tamnije puti imaju više melanina, što znači da njihova koža upija i raspršuje više UVB zraka. Zbog veće količine melanina, osobe tamnije puti trebaju više vremena na suncu kako bi proizvele istu količinu vitamina D kao osobe svjetlije puti. Na primjer, dok svjetloputi ljudi mogu sintetizirati dovoljnu količinu vitamina D u 10 do15 minuta izlaganja suncu, tamnoputi ljudi trebaju nekoliko puta više vremena za sintezu iste količine vitamina D.
Suvremeni način života, koji često uključuje rad u zatvorenom prostoru, također pridonosi nedostatku sunčeve svjetlosti potrebne za sintezu vitamina D. U nekim kulturama tradicionalna odjeća koja prekriva veći dio tijela može znatno smanjiti izloženost suncu, povećavajući rizik od nedostatka vitamina D.
Učinkovitost sinteze vitamina D značajno varira ovisno o kutu pod kojim UVB zrake dopiru do kože, što je određeno dobom dana, godišnjim dobom i zemljopisnim položajem. UVB zračenje je najjače kada je sunce najviše na nebu, što je obično između 10 i 15 sati. U tom razdoblju UVB zrake padaju pod izravnim kutom u odnosu na površinu Zemlje, što omogućuje optimalnu sintezu vitamina D u koži. Tijekom ljeta sunčeva svjetlost je intenzivnija i UVB zrake dopiru do površine Zemlje pod izravnijim kutom. Time se povećava mogućnost sinteze vitamina D. U ljetnim mjesecima dovoljno je kraće izlaganje suncu za stvaranje odgovarajuće količine vitamina D. Tijekom zime sinteza vitamina D je značajno smanjena ili onemogućena. Oblačnost, onečišćenje zraka i atmosferski ozon mogu apsorbirati i raspršiti UVB zrake, smanjujući njihovu dostupnost za sintezu vitamina D. Čak i ljeti, oblačni dani ili zagađen zrak mogu značajno smanjiti učinkovitost sinteze vitamina D.
Prekrivanje kože odjećom i kreme sa zaštitnim faktorom (SPF engl. Sun Protection Factor) koriste se za zaštitu kože od štetnog djelovanja sunčevog UV zračenja što može značajno utjecati na sintezu vitamina D. Kada je koža prekrivena, UVB zrake ne mogu doprijeti, što značajno smanjuje ili potpuno onemogućuje sintezu vitamina D.
Kreme sa zaštitnim faktorom blokiraju ili apsorbiraju UVB zrake kako bi spriječile njihov prodor u kožu. Što je SPF faktor veći, to je veći postotak blokiranja UVB zračenja.
Kreme s visokim SPF-om mogu znatno smanjiti sintezu vitamina D u koži, budući da su UVB zrake potrebne za taj proces. Proizvodnja vitamina D može se smanjiti i do 95 % ili više, ovisno o visini faktora i količini nanesenog proizvoda.
Potrebna je ravnoteža između zaštite kože i dovoljne sinteze vitamina D što se može postići strateškim korištenjem krema sa SPF-om, kontroliranim izlaganjem suncu, korištenjem alternativnih izvora vitamina D i pravilnom prehranom.
Veći rizik od nedostatka vitamina D imaju starije osobe, osobe tamnije puti, trudnice, dojilje i dojenčad, kao i osobe koje nose zaštitnu odjeću ili koriste kreme s visokim SPF faktorom. Osobe koje većinu vremena provode u zatvorenom prostoru, osobito tijekom zimskih mjeseci ili u područjima s malo sunčeve svjetlosti, također mogu imati manjak vitamina D. Kratkotrajno izlaganje suncu, 10 do 30 minuta, nekoliko puta tjedno može omogućiti sintezu vitamina D bez značajnog povećanja rizika od oštećenja kože. To ovisi o tipu kože, dobu dana i zemljopisnom položaju. Osobama svijetle puti preporučuje se kratkotrajno izlaganje sunčevoj svjetlosti, 10 do 15 minuta, nekoliko puta tjedno. Osobe tamnije puti trebale bi više boraviti na suncu kako bi sintetizirale dovoljne količine vitamina D, preporučuje se 30 minuta do nekoliko sati dnevno.
U ljetnim mjesecima se preporučuje izlaganje suncu rano ujutro ili kasno poslijepodne kada je UV indeks niži što smanjuje rizik od opeklina. Korištenje zaštitne odjeće u razdoblju najjačeg sunca (između 10 i 15 sati) štiti kožu od oštećenja.
U ostalim razdobljima dana preporučuje se djelomično izlaganje kože suncu kako bi se potaknula sinteza vitamina D.
Suplementacija i pravilna prehrana mogu spriječiti nedostatak vitamina D. Redovito praćenje razine vitamina D u krvi može pomoći u određivanju odgovarajuće doze dodataka prehrani i prilagođavanju liječenja prema individualnim potrebama.
Gašparini D, Kaštelan M. Vitamin D I koža. Medicina fluminensis 2021; 57(4):356-364.
Giustina A, Bouillon R, Dawson-Hughes B, Ebeling PR, Lazaretti-Castro M, Lips P, Marcocci C, Bilezikian JP. Vitamin D in the older population: a consensus statement. Endocrine. 2023; 79(1):31-44.
Carlberg C, Raczyk M, Zawrotna N. Vitamin D: A master example of nutrigenomics. Redox Biol. 2023; 62:102695